ČETINJAČE (Coniferae) su poseban razred golosjemenjača, kojemu pripada najveći dio danas još živog crnogoričnog drveća i grmova (→ crnogorica), a i mnogo već izumrlih (fosilnih) tipova. Njihovo stablo ima u početku kolateralne otvorene žile (v.), a kasnije raste u debljinu s pomoću kambija. Drvo odraslog stabla odlikuje se vrlo jednoličnom i pravilnom anatomskom građom, budući da je sastavljeno jedino iz traheida s velikim ograđenim jažicama na radijalnim stijenkama. U anatomskom su pogledu značajne i t. zv. smolenice; to su žljezdasti kanali sa smolom, koji su razvijeni vrlo često u kori i u listovima, a kod por. borovaka i u drvetu. Inače je stablo č-a uvijek obilno razgranjeno i ima redovito veoma pravilan uzrast. Razgranjenje je najčešće monopodijalno, a samo kod nekih eksotskih čempresovki simpodijalno. Pri tom su pojedini ogranci često razlučeni u t. zv. duge i t. zv. kratke izdanke.

Ogranci stabla nose na sebi mnogobrojne male ljuskaste ili iglaste listove, koji su poredani bilo izmjenito, bilo u pršljenima ili nasuprotno. Kod naših je domaćih č-a najčešći i najznačajniji tip iglastih listova, t. zv. četina, po kojima je čitav razred i dobio svoje narodno ime. Kod velike većine č-a traju četine po više godina, te su — kao poseban tip koncentričnog lista — građene izrazito kseromorfno. Kod nekih č-a razvijaju se na mladoj klici drugačiji listovi negoli na odrasloj biljci, a kod nekih (tako na pr. kod bora) razvijeni su i na odrasloj biljci dvojaki listovi, jer na pr. dugi izdanci nose samo ljuskaste ili kožaste pridankove listove, a kratki prave četine.

Č. su jednodomne ili dvodomne biljke. Njihovi su resama slični muški cvjetovi združeni često u grozdaste cvatove (→ bor). Ljuskasti ili štitasti prašnici poredani su na cvjetištu na isti način kao i vegetativni listovi na ograncima stabla, a svaki nosi na donjoj strani po 2—20 peludnica. Ženski su cvjetovi kod većine č-a razvijeni u obliku t. zv. češera ili šišarica. Sjemeni su zametci atropni ili anatropni, a primarna se endosperma (makroprotalij) razvija u njima razmjerno kasno, obično tek nakon završenog oprašivanja. Oprašivanje se vrši s pomoću vjetra, a oplodnja s pomoću spermalnih stanica (odnosno jezgara), koje — jer nemaju značaj aktivno gibljivih spermatozoida — dolaze u dodir s jajnim stanicama putem peludne cijevi.

Iz oplođenog jajeta razvija se najprije t. zv. pretklica (proembryo), a tek iz ove klica (embryo), koja je u zrelom sjemenu obavijena hranljivim staničjem primarnog endosperma. Istodobno pretvara se čitava ženska šišarica u suhi, tvrdi, odrvenjeli »plodni češer« (strobilus ili conus — odatle ime Coniferae), koji među svojim ljuskama nosi brojne sjemenke. Jedino kod borovice (v.) i por. tisovka (v.) razvijaju se mjesto suhih plodnih češera posebni »mesnati plodovi«.

Dijele se u 3 porodice, koje se — uzmemo li u obzir samo predstavnike iz domaće flore — razlikuju međusobno ovako:

1 a) Vegetativni, prašnički i plodni listovi poredani su nasuprotno ili u pršljenima .. . por. čempresovke (v.).

b) Vegetativni listovi poredani su izmjenito, pri tom često u čupercima ili u 2 reda; prašnički i plodni listovi poredani su također izmjenito, rjeđe je u ♀ cvijetu samo 1 plodni list ... 2.

2 a) Jednodomne biljke sa po 2 peludnice na svakom prašniku i po 2 sjemena zametka na svakom plodnom listu; sjemenke u odrvenjelom plodnom češeru ... por. borovke (v.).

b) Dvodomne biljke sa 5—8 peludnica na svakom prašniku; ♀ cvijet iz jednog plodnog lista s 1 sjemenim zametkom; sjemenka obavijena crvenim, mesnatim ovojem, pa stoga slična bobi ... porodica tisovke (v).S. H-ć.