Sl. 1

ABAK ili  abakus (od sem. abq »prah«). Daska, ploča i druge naprave za predočivanje brojeva i za računanje. Preteča našeg školskog računala. Nekad vrlo raširen (neko vrijeme u srednjem vijeku naziv za aritmetiku); istisnuo ga indijsko-arapski i decimalni brojni sustav. Evo jednog abaka: daska razdijeljena poprečno na nekoliko polja za jedinice, za desetice, za stotice i t. d. U polja se stavi nekoliko kuglica (prije kamenčića, calculus, odakle kalkulirati »računati«), koje nam predočuju toliko pojedinih osnovnih brojeva (v. sl. 1). Kasnije je još svako polje razdijeljeno na dva dijela, pa je svaka kuglica iz donjeg dijela značila pet kuglica iz gornjega dijela (v. sl. 2). Postoje uglavnom tri tipa abaka: 1. Daska pokrivena prašinom (naročito u Indiji; → Brojni sustav; → Brojka), voskom i sl.; 2. ploče sa crtama, između kojih se i na koje se meću »brojke«, diskosi (račun s linijama u srednjem vijeku); 3. ploče, na kojima su »značke« pričvršćene na žici (naše računalo) ili su značke u udubinama. Kvipus kod Inka u Peru-u bio je sastavljen od užeta; čvorovi na užetu = »brojka«. Đ. K.

Sl. 2

Abak u graditeljstvu zovu se četverouglate, na četiri brida klesane pokrovne ploče na dorskim i jonskim kolumnama, neposredno ispod greda. → Kolumne. Upotrebljavali su ga osobito u klasično doba, ali se primjenjuje i u suvremenom graditeljstvu. A. Sch.