BROJKA, znamenka ili cifra: svaki od znakova 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 (današnje »arapske«, zapravo indijsko-arapske brojke), kojima u današnjem indijsko-arapskom brojnom sustavu pišemo brojeve; općeno, svaki nezavisni pisani znak u nekom brojnom sustavu. Brojke su ili samostalni znakovi ili slova ili kratice. Misli se, da su 1, 2, 3 nastali iz —, =, =, dok su 4, 5, 6, 7, 8, 9 slični slovima baktrijskog alfabeta. Španjolski Arapi zvali su svoje brojke gubâr-cifre, t. j. cifre prašine, a to je sjećanje na indijski abak (v.) s prašinom. Među današnjim brojkama osobit položaj ima 0, u sanskrtu: çûnyá »prazan, nezauzet« ili kha »uzduh«; arapski aş-şifr »prazan« (odakle: zefirum, zéro, sifra, cifra; danas cifra znači ne samo 0, nego ma koju brojku); latinski nulla = nulla figura »nikakva brojka«. Znak za nulu Indijci su zvali bindu »kap, kapljica«. Prvi dokument o znaku 0 javlja se 738 na jednoj bakrenoj ploči u Indiji.

Razvoj indijsko-arapskih brojaka vidi na slici uz članak Brojni sustavi. Đ. K.

Arapske brojke bile su prikladnije od rimskih, osobito kod urezivanja u kamen. Stoga nalazimo starije potvrde za njihovu upotrebu na građevnim spomenicima nego na ispravama. Najstariji hrvatski natpis u arapskim ciframa bit će onaj u župi Macincu u Međimurju na kamenu iz stare, sada porušene kapele, s godinom <znak> (1477), te onaj na kamenom grbu grada Zagreba s crkve sv. Marka s godinom <znak> (1499). Najstarija hrvatska isprava na papiru s arapskim datiranjem bit će pismo hercega Ivaniša Korvina, bana Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, izdana u Krupi (na Uni) 17. V. <znak> (1497).

LIT.: E. Laszowski, Monumenta historica nobilis communitatis Turopolje olim Campus Zagrabiensis dictae, II., Zagreb 1905. A. Š-k.