CROOKES, Sir William, * London 17. VI. 1832, † London 4. IV. 1919, engleski kemičar i fizičar. Izobrazio se u Londonu kod glasovitog kemičara Hofmanna. Iza kratkotrajnih stručnih služba posvetio se posebničkom znanstvenom radu, koji je vršio u vlastitom laboratoriju. Bio je među prvima, koji shvatiše važnost spektralne analize, te je, vođen tom novom metodom, otkrio 1861 talij. Pomnjivo je odredio atomnu težinu novoga elementa i pri tom, izvodeći vaganja u razrijeđenom zraku, naišao na nepravilnosti, koje je najposlije objasnio djelovanjem t. zv. radiometarskih sila. Lijepo pokazuje te sile Crookesov radiometar (v.). Na glasu su njegova istraživanja električkih pojava u razrijeđenom zraku, naročito katodnih zraka, i njegovo predavanje o tom predmetu, održano pred British Association 1879. C. je u tim zrakama vidio po Faradayu naslućeno »četvrto agregatno stanje« ili »radiantnu tvar« (tvar u zrakama), što se kasnije u bitnosti potvrdilo. Odmah po otkriću Röntgenovih zraka sagradio je röntgensku cijev, koja je najobičniji oblik starijih, t. zv. ionskih cijevi. Mnogo se bavio istraživanjem rijetkih zemalja i s time je u svezi izgradio osebujne nazore »o postanku elemenata«. U predavanju pred londonskim Royal Institution izrekao je već 1887 misao, da su kemijske atomne težine vjerojatno samo srednje vrijednosti, oko kojih prave atomne težine kolebaju unutar određenih uskih granica. Veliko otkriće Becquerelovo, radioaktivnost, privuklo je i C-a u kolo istraživača toga područja, te je već 1900 iz radioaktivnog elementa urana jednim jedinim kemijskim zahvatom izdvojio »uran X« (smjesu dvaju elemenata: UX₁ i UX₂), tvar, koja se odlikuje mnogo jačom radioaktivnošću od uranove. Potaknuti tom neočekivanom činjenicom Rutherford i Soddy slično odvojiše od torija novi element, torij X, i osnovaše nauku o raspadanju atoma. U područje radioaktivnosti idu i »scintilacije«, koje je C. zapazio 1903 na Sidotovu sjajniku u blizini sićušne množine radija; za te kratkotrajne svijetle točkice C. je valjano naslutio, da svaka nastaje udarcem jedne čestice »radiantne tvari« i da će se brojenjem njihovim moći prebrojiti najsitnije čestice tvari. O Crookesovu spintariskopu → Atom, 9.

G. 1897 dobio je C. plemstvo. Vrlo poznata bijaše njegova sklonost spiritizmu.

LIT.: Fournier d’Albe, Life of Sir W. C., London 1923.St. H.