BRIBIR, 1. selo u Vinodolu, kotar Novi, 4,8 km sjeverozapadno od Novoga. Ima 195 stan., sijelo je općina Bribir Vinodol. Katolička župa osnovana je u 13. st., a njezina crkva, koja ima više umjetnina i dragocjenosti, ujedno je zborna crkva stolnog kaptola modruškog ili krbavskog. Mjesto, koje se u prošlosti često nazivalo gradom ili varoši, nalazi se na brežuljku Glavici (145 m). Nekad je bilo opasano zidovima, od kojih su se sačuvali ostatci. Na sjevernoj strani mjesta bio je kaštel, koji je srušen prošlog stoljeća, a sačuvala se samo četverouglata kula s nešto zidova. Okolica Bribira zove se Bribirština i poznata je po vinogradarstvu i smokvama.

Početkom 13. st. došao je B. u vlast Krčkih knezova, kasnijih Frankopana. Izuzevši kratko vrijeme, što je pripadao Celjskim grofovima i senjskim kapetanima (u 15. st.), Frankopani su ga držali do sredine 16. st., kad je nasljednim ugovorima prešao u vlast Zrinskih. Po njihovoj katastrofi zaplijenila ga je dvorska komora, pa je u državnoj vlasti ostao do sredine prošlog stoljeća, kad ga je dobila bribirska općina.

LIT.: E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb 1922. Z. D-i.

B. je bio jedan od devet utvrđenih gradova nekadašnje Vinodolske župe, koja se prostirala od Trsata i Grobnika do Novoga i Povila. Bribirsko područje zauzimalo je gornji i srednji tok Suhe Rječine s morskom obalom i sa Zagorjem i visokom ravni iznad te doline. Ispod bribirske tvrđave rano se razvilo veće naselje, kojemu je bilo središte podgrađe. U njemu je osnovana župa s crkvom sv. Petra i Pavla, a u okolini bilo je još nekoliko crkava, od kojih se spominju sv. Stjepan, sv. Ivan, sv. Mikula, sv. Martin i sv. Vid. Stoga se u Bribiru razvio duhovni život, koji se odrazio u organizaciji crkvenih bratstava. Poznato je iz Bribira »bratstvo crkve sv. Stipana«, kojemu se kvaderna nalazi u zbirci Hrvatske akademije. Na bijegu pred Turcima okupio se oko župne crkve bribirske za neko vrijeme u 15. st. i jedan dio modruškog kaptola. Nekadašnjem bribirskom dominiju, posjedu Frankopana i Zrinskih, a poslije različitih vlastelina, odgovara danas područje općine, kojoj je i dalje sjedište u Bribiru.

LIT.: Đ. Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1917; Vj. Klaić, Krčki knezovi Frankapani, Zagreb 1901; Đ. Šurmin, Hrvatski spomenici, I., Zagreb 1898. S. P-ć.

2. Selo 14 km sjeverozapadno od Skradina. Razbijeno selo se prostire oko važne raskrsnice puta Skradin—Benkovac s putom, koji vodi iz Vodica Tijesnog preko Kistanja u Knin. Na samoj raskrsnici se izgrađuje novi dio sela Bribirske Mostine. B. ima 1013 stan. (1931). J. R-ć.

Sredovječna župa s istoimenim župskim gradom blizu donje Krke. Prvi je spominje car Porfirogenet oko 950 pod imenom Βρεβέρα između 11 hrvatskih županija (kasnije comitatus Breberiensis). Ime, prvobitno Breber ili Brebir, nosi župa po svome gradu, koji se uzdizao na 300 m visokom brdu pokraj puta Skradin—Benkovac. Nastao je na mjestu rimskog naselja Varvaria — odatle mu i ime — a pronašli su u njemu i tragove iz pretpovijesnog doba. Kao središte plemenske župe Šubićâ prelazi B. potkraj 12. st. u nasljedstvo županskog roda (→ Bribirski knezovi). Potkraj 13. st. podiže u njemu ban Pavao crkvu sv. Marije sa samostanom franjevaca; u toj se crkvi nalazila i grobnica Bribirskih. I poslije prelaska njihove glavne grane 1347 u Zrin zadržala je kliška grana župu do svog izumrća 1456, a tada je B. prema baštinskim ugovorima dopao Zrinske. Turska je opasnost dovela u B. 1514 Nikolu III. Zrinskoga, koji je tada uzeo s nekim plemenicima u zaštitu ondješnji samostan franjevaca. S padom Skradina i Ostrovice 1522/3 odlučila se i sudbina B.

LIT.: V. Klaić, Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347, Zagreb 1897; P. Skok, Prilog k ispitivanju hrvatskih imena mjesta, II., NVj., Zagreb 1913. J. Š-k.