BEZNOVČANI PROMET, kupnja i prodaja robe bez novca u plemenitom metalu (zlatu i srebru), prema tome i sva ona zamjena dobara, koja se vrši putem papirnog novca. Kako međutim danas malo država podržava promet u metalnom novcu, razumijeva se pod beznovčanim prometom zamjena dobara, koja se vrši uopće bez ikakva novca, pa prema tome i bez papirnog novca. Takav se beznovčani promet odvija ovako: Dvije ili više osoba, koje međusobno kupuju ili prodaju robu, imaju svoj tekući račun kod iste banke. Ako A kupi robu od B-a na pr. sa 10.000 Kn, ne mora tu robu B-u isplatiti u gotovu novcu, nego će dati nalog svojoj banci, da na teret njegova tekućeg računa otpiše 10.000 Kn, a pripiše u korist tekućeg računa B-u svotu od 10.000 Kn. Takav se postupak zove žiropromet (giro). Sličan se beznovčani promet može vršiti i onda, ako kupci i prodavači imaju svoje tekuće račune kod različitih banaka, koje opet sa svoje strane vode međusobno tekuće račune. U tom slučaju kupac A daje B-u ispravu, kojom nalaže, da se kod banke x na teret njegova tekućeg računa odbije 10.000 Kn, a isplati u korist B-a. Tom ispravom može B. kod svoje banke y ili podići svotu od 10.000 Kn u gotovu, ili može samo predati ispravu svojoj banci, koja će pripisati 10.000 Kn u korist njegova tekućeg računa. Za tu će svotu banka y ili teretiti banku x na njezinu tekućem računu ili tražiti, da joj ta isplati u gotovu. Takvo beznovčano plaćanje vrši se redovito putem čeka. Koliko pak banke nemaju međusobnih tekućih računa, to je običaj, da na određenom trećem mjestu među sobom izmjenjuju pismene isprave: čekove i mjenice, tražbine i protutražbine, a u gotovu novcu isplaćuju samo dugovni preostatak (pasivni saldo). Takav obračunski posao zove se kliring. Današnji se prema tome beznovčani promet sastoji u knjiženju naloga, da se određena svota prometa na jednom tekućem računu tereti kao t. zv. pasiva, a na drugom tekućem računu da se upiše u dobro, u t. zv. aktivu. Prebijanje tražbina na teret tuđega tekućeg računa nosi u bankovnom poslovanju i svoje posebno ime, virman.

Beznovčani promet posredstvom čeka, kliringa, virmana, žiroprometa može za stranke biti samo onda koristan, ako se taj promet vrši u većim svotama. Kod manjih svota mogli bi svi troškovi knjiženja kod banaka biti veći, nego što je sama svota. Zato se plaćanja u manjim svotama vrše redovno u gotovu novcu, bio to novac od plemenitog metala ili papirni novac ili metalni sitniš. Treba na koncu napomenuti, da se sav međunarodni promet robe vrši isključivo putem izmjene robe za robu (a u tom pogledu i zlatni novac služi samo poput robe), putem beznovčanog prometa, putem deviza. U međunarodnom prometu nema novaca, jer novac jedne države nije zakonsko sredstvo plaćanja u drugoj državi. Svaka je država suverena, pa za svoj unutrašnji promet zakonom određuje samo svoj novac, svoju valutu. Međutim, kako smo vidjeli, u velikim se industrijskim državama najveći dio i unutrašnjeg prometa obavlja putem beznovčanog prebijanja dugovanja i tražbina: čekova, mjenica, običnih naloga i t. d. To je i uzrok, da je u tim državama količina kovanog novca, novčanica, papirnog novca i sitniša razmjerno prema cjelokupnom prometu robe daleko manja negoli u agrarnim državama, gdje se promet robe vrši većim dijelom u gotovu novcu. (→ Devize, Kontokorent, Žiropromet, Međunarodna plaćanja).