APOLONIJE, 1. A. iz Perge. Uz Arhimeda iEuklida najveći, najoriginalniji i najdublji stari grčki matematičar. Rodio se oko 262 pr. Kr. u Pergi u Pamfiliji nedaleko današnje Adalije u Maloj Aziji. Nauke je svršio u Aleksandriji u školi, koju je osnovao još Euklid, te je na njoj postao i učiteljem. Neko je vrijeme živio u Efezu i Pergamu. Umro je oko 190 pr. Kr. A. je prema tome mlađi suvremenik Arhimeda (287—212), ali je živio poslije Euklida, jer je taj bio u naponu oko 300 pr. Kr. A.-a su već njegovi suvremenici zvali »velikim geometrom«, a Cardano (v.) ga stavlja na 6. mjesto među 12 najvećih ljudi svijeta.

Glavno su mu djelo Konike (t. j. Čunosječnice) u 8 knjiga, od kojih je 8. izgubljena. Prve 4 sačuvale su se u grčkom tekstu zahvaljujući kratkotrajnom preporodu izučavanja matematike u Carigradu pod Justinijanom (527—565). G. 1537 izašle su tiskom u vrlo lošem latinskom prijevoduMlečanina Memusa; mnogo bolje izdanje je priredio Commandinus u Bologni 1566. U prvoj polovici 17. st. donioje Golius, orijentalista iz Leydena, s Istoka arapski prijevod prvih 7 knjiga; izdao ih je u latinskom prijevodu 1671 Borelli uz pomoć Echellesa. Osmu je knjigu prema nekim mjestima u Pappusovim Collectiones rekonstruirao engleski astronom E. Halley, te ju je izdao 1710 u Oxfordu na grčkom jeziku zajedno s prvih sedam. Kao kritično izdanje s grčkim i latinskim tekstom za prve 4 knjige vrijedi danas J. L. Heiberg, Apollonii Pergaei quae Graece exstant cum commentariis antiquis, 2 sv., Leipzig 1891, 1893. G. 1861 izdao je H. Balsam u Berlinu svih 8 knjiga u slobodnom njemačkom prijevodu i u modernom mnogo lakšem načinu izražavanja pod naslovom Des Apollonius von Perga sieben Bücher über Kegelschnitte nebst dem durch Hailey wiederhergestellten achten Buche. Slično englesko izdanje priredio je T. L. Heath, Apollonius of Perga, Treatise on conic sections edited in modern notation, Cambridge 1896. Novija izdanja Konika jesu ova: P. Ver Eecke, Apollonius de Perge, Les Coniques, Pariz 1924; A. Czwalina, Die Kegelschnitte des Apollonius, München i Berlin 1926; Fr. Kliem, Apollonius, Berlin 1927.

Apolonijeve Konike su klasično djelo stare grčke matematike poput Euklidovih Elemenata i glavnih Arhimedovih djela. U njemu je sabrano sve tadašnje znanje o čunosječnicama ili o t. zv. krivuljama 2. stup. U prve 4 knjige nalazi se sistematski poredano ono, što je bilo poznato o konikama već prije A., dopunjeno nekim njegovim vlastitim rezultatima, dok je sadržaj ostalih 4 knjiga originalan rad Apolonijev. Proučavanje toga djela dalo je poticaja novovjekim geometrima, kao na pr. Cavalieriju, Desarguesu, Kepleru, Pascalu, Huygensu i Newtonu, da otkriju nova svojstva čunosječnica. A. je dao nazive elipsa, hiperbola i parabola za neke vrste čunosječnica, zatim pojam njihovih dijametara i asimptota, pojam konjugiranih dijametara, pojam žarišta ili fokusa te osi, zatim jednakost i sličnost čunosječnica i još mnogo drugo, što sve čini još i danas osnov teorije čunosječnica.

Ostala, nažalost izgubljena, djela Apolonijeva jesu: O sječenju po omjeru, O prostornom sječenju, O određenom sječenju, Ô uklapanju, O diranju (→ Apolonijev problem), te O ravnim mjestima (→ Apolonijeva kružnica), svako od njih u 2 knjige. Bavio se je i aritmetičkim problemima, osobito iracionalitetima, i to višega reda od onih, koje je obradio Euklid u X. knjizi svojih Elemenata. R. C.

2. A. iz Tijane. Grk iz Kapadokije u Maloj Aziji, * nekoliko godina pr. Kr., † kao stogodišnjak u Efezu, vjerski nastrojen novopitagorovac, tražio je, da se čovjek mišljenjem dovine spoznaje nekog vrhovnog božanstva. Prošao mnoge zemlje propovijedajući i tobože čineći čudesa, tako da je oko njega kao oko Fausta nastalo čislo priča, iz kojih je Filostrat u 3. st. pos. Kr. sastavio pjesnički iskićen biografski roman. Njemački klasik Chr. M. Wieland obradio je Apolonijev život u romanu Agathodämon (Dobri demon) 1796—99. G. Š.

3. A. Tirski, sredovječni grčki pustolovni i ljubavni roman iz 3. st. pos. Kr., sačuvan samo u lat. preradbi (Historia Apollonii regis Tyri) iz 6. st. Od 11. st. dalje preveden gotovo na sve evropske jezike (engl., starofranc., španj., njem. i slav.). Roman je preuzet u Gesta Romanorum, verzificiran u Gesta Apollonii i u Panteonu Gottfrieda v. Viterbo. Sadržava sve tipičke motive sredovječnih ljubavnih romana bizantske literature: proganjanja, otimačinu i kako ljubavnici bivaju rastavljeni i nakon mnogih nedaća opet združeni. G. Š.