BAJANJE (od glag. bajati), 1. pričanje, kazivanje, od čega dolazi basan, basna (srodno lat. fari, fa-ma, fa-bula), 2. čaranje (lat. incantare), vraćanje, bahorenje, t. j. kazivanje kojekakvih čarobnih, magičnih (drugima nerazumljivih) riječi u svrhu liječenja od uroka, nameta, naudba i uopće bolesti. Bajanje (kajk. copranje) je po tome liječenje ne lijekom, nego prelijevanjem vode, bacanjem živog ugljena ili žerave u vodu, usijanim vatraljem, nožem križajući i koječim drugim, najviše čarobnim formulama, molitvicama (→ basma), a to znaju najviše žene, koje se zovu bajalice, bahorice, vračarice, koje čaraju, kad liječe bolesnika.

LIT.: ZNŽO, Zagreb, I., 286, VII. 150, X. 267, XIII. 103, XVII. 355, XXXI. 239; Handwörterbuch des deut. Aberglaubens, s. v. Zauber.