BAČKA, južni dio Panonskoga nizozemlja između Dunava i donje Tise bez izrazite granice prema S, zaprema preko 10.000 km² površine, na kojoj stanuju Madžari, Slaveni i Nijemci, po zanimanju poljodjelci i stočari. Ta se ravan spušta posve polagano prema J (140—80 m) i od središnje grbine (Telečki bregovi) prema rubovima, gdje su pored rijeka Dunava i Tise prostrana područja močvarna i često poplavljena. U jugoistočnom kraju ispinje se Titelska visoravan do 129 m. Izuzevši podvodna područja pored rijeka tlo je vrlo plodno, jer je izgrađeno od diluvijalnih slojeva eolskog podrijetla i od aluvijalnih nanosa, kad su se goleme vodene mase cijedile iz Panonske kotline Dunavom prema Crnome moru. Poplave su do neke mjere uklonjene odvodnjavanjem tla i regulacijom rijeka na početku prošloga stoljeća. G. 1802 otvoren je kanal, koji veže Dunav s Tisom od Bezdana do Bačkoga Gradišta. Od njega vodi drugi kanal u Dunav kod Novog Sada. Brojne vodne zadruge osposobile su velike površine močvarnoga tla za poljodjelsku kulturu. Te su melioracije vanredno važne, jer B. ide u red najplodnijih zemalja u Evropi. Podneblje je kontinentsko s nepovoljnim oprekama vrućega ljeta i oštre zime, s malim mnoštvom kiše, koja pada pretežno u proljeće i jesen. Proljeće se budi kasno, a jesen je duga i toplija od proljeća. Premda je količina oborina svuda malena (oko 560 mm godišnje), drži se vlaga u tlu humusa dugo za proljetnih i ljetnih mjeseci djelujući povoljno na uspijevanje usjeva i na kakvoću njihovih plodova. U sredini B. su prostrane površine vrlo podesne za stočarstvo.

Danas živi u B. gotovo 1 milijun stan., no još 1787 ih je bilo samo 184.000. Prošlost naseljenja je slabo poznata u potankostima. Najstariji sloj žiteljstva predstavljaju Slaveni i Madžari, za provale Turaka naseliše se Hrvati (Bunjevci) i Srbi, a u 18. st. dođoše Nijemci i druge manje skupine (Slovaka, Ukrajinaca, Židova). Stanovništvo je po narodnosti vrlo izmiješano, a živi ponajviše u velikim naseljima seoskoga tipa. Poljodjelski i stočarski proizvodi promeću se vrlo živahno, a ostale trgovačke grane su većim dijelom tek u zametku. Sva trgovina ide željezničkom mrežom, koja je dosta gusta. Sredinom B. prolazi glavna pruga spajajući Budimpeštu preko Subotice i Novoga Sada s Beogradom, a druga važna pruga ide od Subotice i Sombora preko Dunava u Hrvatsku do Vinkovaca. Najveći su gradovi Novi Sad na Dunavu, Sombor na Z, Senta na Tisi Subotica (100.000 stan.), Baja i Jánoshalma na S.

Veći dio B. (8.653 km²) bio je poslije Svjetskog rata priključen bivšoj Jugoslaviji, a Madžarskoj je ostao na SZ Bács-Bodrog (1.628 km²). Bunjevačko-šokačkih Hrvata ima prema službenom popisu od 1931 93.000, a prema privatnim statistikama oko 180.000. Oni su vjere katoličke, a središte im je Subotica, po broju stanovnika najveći hrvatski grad iza Zagreba. Pobliže o Hrvatima u B. → Bunjevci → Šokci.

LIT.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb 1930; Čović-Kokić, Bunjevci i Šokci, Zagreb 1938.