BACANJE U MEDICINSKOM SMISLU znači ispražnjivanje sadržaja, koji se skupio u ustima. Baciti se može iz samih usta, iz dna grla, iz želuca i jednjaka (→ bljuvanje), i iz plućiju.

Bacanje krvi nastaje kod krvarenja u samim ustima ili drugim organima, koji su s ustima u vezi (nos, ždrijelo, grkljan, pluća, jednjak i želudac). Najčešće je bacanje krvi iz pluća (→ Haemoptoë), a zatim iz želuca. U.

Bacanje ili bljuvanje krvi, ili haematemesis (grč. αἷμα »krv« i ἔμεσις »povraćanje«) nastaje od prsnute krvne žile bilo ozljedom ili zbog patoloških procesa u području ždrijela, jednjaka i želuca.

Najčešći su uzroci čir, zatim rak želuca, proširene vene jednjaka kod ciroze jetre, nadalje gastritis haemorrhagica gravis, osobito kod otrovanja jetkim otrovima, ovapnjenje žila, opća sklonost krvarenju, a izuzetno i čir dvanaesterca, koji krvari, i kod nekih osobitih slučajeva upala crvuljka (vomitus niger, Dieulafoy).

Izbačena krv ili sadržina želuca s primjesom krvi obično je tamno crvene ili crvenkastosmeđe boje, poput taloga kave i kisele reakcije, dok je krv ispljuvana iz pluća svijetlocrvena i često pjenušava, lužnate reakcije.

Liječenje je obično simptomatsko. Najbolje je mirovanje, gladovanje uz hranljive klistire, tobolac leda na želucu, sredstva protiv krvarenja, a gdjekada je potrebna i transfuzija krvi. V. V-ć.