AZTEKI, indijansko pleme iz veće grupe Nahua, nekad veoma moćno u Mexicu. Prema vlastitoj predaji potječu iz Aztlana u sjev. Mexicu ili od drugud, što još nije utvrđeno. U 12. st. pos. Kr. ulaze u dolinu današnjega grada Mexica, kada je moć Tolteka bila u opadanju. U 14. st. osnovali su naseobinu Tenochtitlan i Tlatelulco. U 15. st. aztečki poglavica Itzcoatl svrgne vlast susjednih gradova Tepanec i Atzapotzalcan, a grad Tenochtitlan ili Mexico stvori savez s gradovima Tezcoco i Tlacopan, koji je trajao sve do dolaska Španjolaca. A. predobiju odmah vlast i vodstvo u svoje ruke, te počnu osvajati okolne naseobine. Kralj Montezuma I. (1440—69) započeo je osvajanje izvan doline Mexica, držeći ondje svoje posade, i tako budu upokorena okolna plemena. Za Montezume II. došao je 1519 Cortez na obalu, gdje je danas Vera Cruz. Vlast Azteka obuhvatala je više plemena. Radi njihove nesloge i svoje nadmoćne vojne sile Cortez je zavladao nakon junačkoga otpora Azteka, i tako Mexico postaje španjolska kolonija. Aztečka je država bila složena od nekoliko vazalnih jedinica, kojima je vladalo središte Tenochtitlan ili Mexico, prepun velikih građevina i hramova. Španjolci su ga 1521 razorili. — Glavna podloga kulture Azteka osniva se na kulturi njihovih prethodnika Tolteka. Starija od Tolteka je kultura Tarasca, a za još stariju drže primitivnu kulturu Huaxteca. Na osnovi arheološkoga istraživanja utvrđeno je, da je aztečka kultura gradska i monumentalna. Golema je bila kraljevska palača u Texcocou, a prostorije su bile ukrašene mramorom, alabastrom, tekstilom, kožom, perjem i dr. Za gradnju je služilo drvo i vrsta cementa još danas neobične tvrdoće. Glavni grad Tenochtitlan (Mexico) imao je 60.000 kuća i 300.000 stan. Najpoznatiji su spomenici u Teotihuanacu dvije piramide, posvećene suncu i mjesecu, i hramovi božanstva Quetzalcouatl i Tlaloc; nadalje utvrđeni hram Xochicalco, piramide od Papautla ili Taiua, nekropola Mitla, hram poput tornja u Tepoztlanu, utvrda Oaxaca i dr. Piramide su, za razliku od egipatskih, tupa vrha i sastavljene su od više katova, vezanih stubama. Ne sadrže grobnice, nego na vrhu imaju hram. Građene su nadalje još utvrde, vodogradnje, no nije se znalo za luk i svod. Plastika A. je manje poznata od arhitekture, ona je često njen sastavni dio i dekorativna, katkada sadrži još arhaične elemente i često groteskne ineobične deformacije ljudskoga i životinjskoga tijela. A. su najviše radili u tehnici štuka i pečene gline, osim toga upotrebljavali su još kao materijal: lavu, trahit, bazalt i t. d. Postoje velike plastike bogova i svećenstva, a mnogo je toga uništeno. Isto tako je sa slikarstvom, koje je služilo u vjerske svrhe; sačuvane su freske u hramovima, na kojima su ljudske figure neobično stilizirane, a boje su veoma lijepe. Osim freska sačuvale su se i slike u slikovnim rukopisima različnih mehičkih kodeksa. Keramika je bila vrlo razvijena, ali rađena bez lončarskog kola. Lonci se mogu po savršenstvu mjeriti s onima iz Perua i Egipta. Poznavali su tkanine, a izrađivali su ih od lika agave. Služile su za odjeću, kao i koža pasa i kunića, a ovo sve u žarkim bojama. Izvanredno su lijepo obrađivali kamen, pravili su glave od kristala i ostalu sitnu plastiku, pa geme, mozaike; jadeit i tirkiz služe im za ukras oružja. Drage su kovine, osobito zlato (kojega su prašak držali u cijevima ptičjih pera) mnogo upotrebljavali. Osobitost im bijaše pravljenje vještačkih mozaika od ptičjeg perja.

Za A. su još značajne ljudske žrtve, koje su se prinosile uz plesove i ophode različnim božanstvima, a u najvećem razmjeru i za naše shvaćanje strahovitom postupku (kralj Ahuitzotl žrtvovao je u 15. st. ne manje nego 20.000 ljudi!) naročito bogu rata i sunca Huitzlipochtliju. Ostala su im božanstva bila bog kiše Tlaloc, bog ljeta Tezcatlipoca, te božanstva pojedinih rodova, ženska božanstva i dr. Važan je još bog vjetra Quetzalcouatl, t. zv. »bijeli spasilac«, za kojega je značajan beskrvni kult. — Duhovna kultura bila je na visokom stupnju. Imali su osobito slikovno pismo, u kojem konvencionalna slika predočava pojam; njime su pisani neki još danas očuvani dragocjeni rukopisi (kodeksi Vindobonensis, Borgia, i t. d.) najviše astronomskoga, kalendarskoga sadržaja. Kalendar im bijaše veoma razvijen, tako i astronomija; godina je imala 13 jedinica po 20 dana, u svemu 260 dana (osim toga Sunčana i Venerina godina). Država je A. bila sastavljena od bratstava ili rodova (calpulli). Plemensko vijeće od 20 ljudi provodilo je zakone. Na odgoj su veoma pazili, brak je bio u pravilu monogaman. Poseban je položaj imala kraljevska porodica; kralj kao poglavar države bio je zapovjednik vojske i vladao je despotski. Uz vojnički stalež i neke vrste vojničko (ratničko) plemstvo isticali su se svećenici i trgovci. Zarobljenici su služili kao robovi (i za žrtve). Gospodarstvo se osnivalo na kulturi bilja, a zemlja je bila vlasništvo roda, kralja ili hrama. Sadili su najviše kukuruz, grah, rajčice, jams, batatu, manioku i dr. Kao opojno sredstvo služio je sok agave (pulque) i duhan, a i kakao je bio poznat. Obrt je bio razvijen u gradovima. Oružarski je obrt bio naročito cijenjen. Po svojoj materijalnoj kulturi A. sliče Maya Indijancima, no duhovna se kultura (umjetnost, pismo i dr.) znatno razlikuje. »Aztečko čelo« se krivo pripisivalo A., ono je značajno za Maya Indijance, koji su djetetu vezivali glavu i tako postigli deformaciju lubanje. Kako spomenici A. kazuju, oni su bili lijepo razvijena tijela, srednjega rasta i crvenkaste puti, uglavnom slični ostalim Indijancima. A. su srodni Pueblos-Indijancima Novoga Mexica, jezik im ide u skupinu Uto-Azteka i govore jednim od Nahua jezika (grupa Pima-Nahua, → Američki pretkolumbijski jezici). — Nekadašnja visoka kultura Mexica s totemističko-matrijarhalnim elementima i nekim dokazanim značajnim utjecajima ovamo s onu stranu Pacifika danas je iščezla; potomci A. bave se pretežno kulturom bilja, živeći rastepeni po selima. Oni su važan sastavni dio stanovništva republike Mexico i govore španjolskim jezikom, s elementima jezika Nahua. Ima ih oko 2,000.000, a mnogo se miješaju s bijelcima, čineći tako podlogu t. zv. Meztika.

LIT.: Palacios, De donde viene el nombre de Mexico, Bol. d. 1. Secr. d. Educ. Publ., 1927—1928; Seler, Gesammelte Abhandl. z. amerikan. Sprach- u. Altertumskunde, 1902—14; Biart, Les Aztèques, 1885; Lehmann, Alt-Mexico, 1933; Spinden, Ancient Civilizations of Mexico and Central America, 1922; Toro, Compendio de historia de Mexico, 1926; Bastian, Die Kulturländer d. alten Amerika, 1878; Danzel, Mexico, 1922; Beuchat, Manuel d’archéologie américaine, 1912; Joyce, Mexican Archeology, 1914; Krickeberg, Amerika u Buschan, Illustrierte Völkerkunde, I., 1922; Verneau, L’Homme, Pariz 1931; L’Espèce Humaine, u Encyclopédie Française, VII., 1936.