ACCURSIO (lat. Accursius), * Bagnolo kraj Firenze 1184, † Firenze 1163, glasoviti talijanski pravnik srednjeg vijeka bolonjske pravne škole glosatora (v.). Učitelj mu je bio glasoviti Azo (v.). Gotovo 40 godina (1213—1253) bio je profesor na pravnoj školi u Bologni. Kasnije je preselio u Firenzu, gdje je vršio zvanje suca. Od njegovih djela valja spomenuti novo izdanje zbirke Libri feudorum (v.), zatim Summa o Autentici, t. j. zbirci Justinijanovih novela (→ Corpus juris civilis) i najzad njegovo najglasovitije djelo Glossa magna, poznato pod imenom, koje je kasnije dobilo, Glossa ordinaria. Potonjim djelom je A. sustavno i kritički sredio i u jednu cjelinu spojio sve glose i ostala djela svojih prethodnika kao i vlastite glose. Tako se Glossa ordinaria ukazuje kao sastavna sinteza cijeloga znanstvenoga rada škole glosatora i daje potpun komentar cijelome Corpusu juris civilis. Ona je brzo došla do velikog ugleda i do velikog utjecaja u praksi. To je išlo tako daleko, da se nisu u praksi primjenjivala ona mjesta corpusa, koja nisu tumačena u toj glosi. To je dovelo do poznatog pravila (priznatog od 17. st.): »quidquid non agnoscit glossa, non agnoscit curia« (što ne priznaje glosa, ne priznaje ni sud).

LIT.: Sanginotti, Accursio, cenni storio-biografici, Bologna 1869; Lands berg, Die Glosse des Accursius und ihre Lehre vom Eigentum, Leipzig 1883.