A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: abortus
Svezak: 1
Stranica: 17 - 19
Vidi na enciklopedija.hr:
abortus
ABORTUS (lat. pobačaj), prekinuće trudnoće i izbacivanje oplođenog jajašca prije konca 28. tjedna, kad još plod nije sposoban za život.
Razlikuje se rani a., kad se jajašce izbaci u prva 3 mjeseca trudnoće, dok je kasni a. sa 4—7 mjeseci. Spontani (nehotični) a. nastaje bez vanjskog utjecaja, dok je provocirani (hotimični) a. prouzrokovan vanjskim utjecajima razne vrsti.
Frekvencija a. bila je prema prijašnjim statistikama od prilike 1 : 8—10 porođaja, tako na pr. još koncem prošlog stoljeća u Njemačkoj. To su bili sigurno u većini spontani a. Već prije svjetskog rata, a osobito poslije njega svagdje je broj a. naglo porastao i to provociranih. Tako na pr. u Njemačkoj već 1914 računaju 1 a. na 2 poroda. I kod nas su poslije rata a. naglo učestali. Pouzdane naše statistike nemamo, jer se najveći dio tih a. tajno provocira i u tajnosti prolazi. Ne ćemo mnogo pogriješiti, ako uzmemo danas za naše prilike isti omjer kao u Njemačkoj 1914.
Spontanom a. jesu uzroci: oboljenja samoga jajašca (ploda), na pr. grozdasta potajnica, nakaze, nagrde (monstra), onda oboljenja ženskih spolnih organa: upale, nepravilni položaj materice, miomi, slabo i nepravilno razvita materica, rascjepi grljka materice od prijašnjih porođaja, smetnje u tvorenju i funkciji žutog tijela u jajniku. Daljnji uzroci spontanog aborta su razna oboljenja žene kraj zdravih organa na pr. akutna infekcija (ospice, skrlet, gripa, tifus, malarija, boginje), onda jake i ako lokalizirane infekcije na pr. upale pluća, jake i gnojne upale bubrežnih čašica (pyelitis), gnojna upala slijepog crijeva i t. d. Od kroničkih infekcija na prvom mjestu treba spomenuti lues (sifilis), koji redovito, ako nije liječen ili nije dovoljno liječen, u drugoj polovici trudnoće uzrokuje smrt ploda. Nekoliko dana ili tjedan dana poslije smrti ploda dolazi do kasnog a. ili preranog porođaja mrtvog ploda. Teška tuberkuloza uzrokuje gdjekada pobačaj. Daljnji su uzroci teške mane (griješke) srca, kronična upala bubrega, pa šećerna bolest. Napose treba spomenuti kronična otrovanja, koja su češće uzrok pobačaja, a opažaju se u industriji kod radnica. To su otrovanja fosforom kod radnica u tvornicama žigica, olovom na pr. u tiskarama, živom u tvornicama ogledala, nikotinom u tvornicama duhana i t. d. Tu treba spomenuti i kronična trovanja alkoholom.
Koliko tjelesni i duševni insulti na pr. teški rad, dizanje tereta, pad, udarac u trbuh, onda jaka uzrujavanja mogu proizvesti pobačaj, teško je reći, ali po svemu čini se, da su mu oni često tek povod, a pravi uzrok leži u kojoj od prije spomenutih bolesti i nepravilnosti.
Ponovi li se a. kod neke žene više puta uzastopce bez vidljivih uzroka, govorimo o habitualnom a.
Tok je spontanog a. različit prema dobi, kad on nastupa. Ranom spontanom a. glavni je simptom krvarenje sa neznatnim bolovima. Gdjekada nenadano nahrupi veća količina krvi i s njom se odmah izbaci cijelo jajašce, a. je svršen. Žena zapravo i ne zna, je li to bio pobačaj ili samo za nekoliko dana zakasnila menstruacija. U drugim slučajevima a. se dulje vremena pripravlja neprestanim slabim krvarenjem, dok jednoga dana ne dođe do jačeg krvarenja i do pobačaja. Jaka krvarenja su izuzeci, a smrt od iskrvarenja kod spontanog a. velika je rijetkost. U gdjekojim slučajevima i kod ranog a. izađe najprije samo plod, a mala posteljica (plodovi ovoji sa resicama) ostaje u materici, podržava krvarenje, a naknadno mogu kužne klice dospjeti iz vanjskog spolovila u matericu i okužiti ostatke jajašca. Onda krv, što izlazi iz materice, zaudara, a žena ima povišenu tjelesnu toplinu. Obično to nisu virulentne (jake, za čovjeka pogibeljne) klice, nego one samo rastvaraju već obamrle dijelove posteljice. Zato s odstranjenjem tih dijelova žena brzo ozdravi. Takav abort, kod kojega ostaju dijelovi posteljice u materici, zove se nepotpuni, dok je potpuni onaj, kod kojega cijelo jajašce izađe, a da ništa ne zaostane u materici.
Kasni (poslije 4 mjeseca) a. prolazi tako, da je krvarenje obično neznatno, a glavni su mu simptomi bolovi (trudovi), koji kao i u porođaju na vrijeme otvaraju matericu tvoreći vodenjak. Kad se ušće materice dosta otvorilo, prsne vodenjak, a mali se plod brže i lakše rodi nego na koncu trudnoće. Posteljica se teže odlupljuje, pa zbog toga dolazi češće do komplikacija (krvarenja zaostatka posteljice i t. d.). Kako je a. uvijek znak nepravilnosti, to babici nije dopušteno, da sama vodi a., nego je ona dužna odmah k svakom pobačaju pozvati liječnika. U babinjama poslije a. neka žena odleži barem tjedan dana, ako je inače sve u redu.
Provocirani a. može biti arteficijalni (umjetni) ili kriminalni. Arteficijalni je onaj, koji je izveden lege artis, t. j. od liječnika po svim pravilima medicinske nauke, dakle ne samo tehnički dobro proveden, nego mu je indikacija, t. j. uzrok, zbog kojega se prekida trudnoća, po medicinskoj nauci i po sadašnjim zakonima opravdana. Kriminalni je a. onaj, koji je bez priznate indikacije izvelo nestručno lice, zbog čega se često događaju ozljede i infekcije, pa žene stradaju zdravljem ili pače životom.
Zakoni gotovo svih država zabranjivali su uopće provociranje a., a liječnička je nauka za sebe izvodila pravo, pače i dužnost, da u slučajevima, kad zbog trudnoće dolazi u pitanje život žene, liječnik može i mora trudnoću prekinuti, jer bi u tom slučaju propust takova zahvata bio prekršaj liječnika, koji je dužan sve poduzeti, da povjerenu mu bolesnicu spasi. Ti su slučajevi s t. zv. vitalnom (životnom) indikacijom naravno vanredno rijetki. Arteficijalni liječnički a. pod stanovitim uvjetima legalizirala je kao jedna od prvih na svijetu naša država. § 173 novog krivičnog zakonika izričito određuje, da se: ne će kazniti liječnik, koji trudnoj ženi uz prethodnu prijavu vlasti, a na osnovu liječničkoga komisijskog mišljenja pravilno izazove prekidanje trudnoće ili pobačaj, da bi joj spasio život ili otklonio neizbježivu opasnost po njeno zdravlje, kad to nikakvim drugim načinom nije moguće. Tako je u Jugoslaviji dopušten arteficijalni a. iz medicinske indikacije, t. j. radi teških bolesti, kad nikako drugačije nije moguće opasnost otkloniti. Najčešće takove bolesti jesu: teška tuberkuloza pluća, tuberkuloza grkljana, rijetko tuberkuloza hrptenice (kičme) ili bubrega; onda teške griješke (mane) srca, kad kod internističkog liječenja ne dolazi do dostatnog poboljšanja, kronične upale bubrega, rjeđe šećerna bolest; zatim oboljenja, koja nastaju zbog same trudnoće, na prvom mjestu neutaživo povraćanje u trudne žene, kad i zavodsko liječenje ne dovodi do poboljšanja, a trudnica naglo propada, pa oboljenja u kasnije doba trudnoće (vodeni otok sa oboljenjem bubrega i povišenim krvnim tlakom te epileptiformnim grčevima, eklampsijom). Rjeđe dolaze teška oboljenja kože po cijelom tijelu, oboljenja jetara. Gdjekada su duševna ili živčana oboljenja priznata indikacija za arteficijalni a.
Drugih indikacija osim medicinskih naš zakon ne dopušta. Indikacije, koje se inače navode kao uzrok za prekidanje trudnoće, jesu: eugeničke i socijalne. Eugeničkoj je indikaciji svrha spriječiti, da se rodi biće, koje će, zbog bolesti predaka hereditarno opterećeno, biti teško bolesno tjelesno ili duševno. Konačna joj je svrha poboljšanje rase. Danas se ta indikacija, iako je naše znanje, a naročito sigurna prognoza o pravilnosti nasljeđivanja raznih bolesti, veoma labavo, u mnogim državama proučava ili već i primjenjuje. Socijalnu indikaciju je najteže definirati, odnosno odrediti joj granice. Siromaštvo, preobilje djece kraj nedostatka sredstava za život, vanbračno stanje, posebne socijalne prilike ili bolje reći neprilike, na pr. trudnoća poslije silovanja, nisu do danas osim u Rusiji zakonom priznate indikacije. One su u zakonskim projektima bile u raznim državama uzete u diskusiju, ali se kod toga pokazalo, da je njihovo točno ograničenje gotovo nemoguće. I Rusija je svoje isprva liberalne propise poslije znatno ograničila.
Prema tomu možemo razlikovati kod nas legalni arteficijalni a., t. j. a., koji je lege artis proveden i zakonom mu je indikacija (uzrok) dopuštena, i ilegalni art. a., kad se a. doduše provede lege artis, ali bez dovoljne indikacije.
Usprkos svim zakonskim propisima i kriminalni i ilegalni artef. a. sve se više širio u mnogim državama, a poslije svjetskoga rata dosegao je upravo goleme razmjere tako, da su jedan i drugi danas glavni uzrok naglom opadanju broja porođaja u cijelom svijetu. Protiv provociranog pobačaja državne se vlasti bore svim mogućim sredstvima, s jedne strane oštrim mjerama i kaznama protiv abortera, a s druge strane nastojanjem, da raznim povlasticama podignu volju za djetetom i olakšaju ekonomske prilike obitelji sa brojnom djecom. Italija i Njemačka u tome prednjače i već navode vidljive uspjehe.
Veliki pokus, koji je izvela Rusija dopustivši arteficijalni a., t. j. liječnički, ali samo u zavodima izveden i iz socijalnih — vrlo liberalnih — indikacija, pokazao je (i kod nas se sada to na velikom broju takovih a. potvrđuje), da ni najbolje liječnički izvedeni a. nije zahvat bez pogibelji i bez posljedica za ženu. I kod liječničkog a. dolazi do komplikacija, a u praksi pače i do teških ozljeda, upala i oboljenja, ali i bez svega toga do teških kasnijih posljedica, kao što su: nepravilnosti u menstruaciji, sterilitet (neplodnost), začeće izvan materice (→ trudnoća vanmaternična), teške komplikacije u porodu, ako žena opet zatrudni, na pr. prirasla posteljica, jaka krvarenja i t. d. Osobito su zle posljedice, kad se ženi prekida prva trudnoća. Za ženu je trudnoća fiziološka funkcija. Prva trudnoća dovodi sve ženine organe, nesamo spolne, do potpunog razvitka. Gdjekoja žena, još nedovoljno razvijena, mjesto da se podražajem i poticajem, što ga trudnoća proizvodi na cijeli organizam, razvije potpuno u zrelu ženu, nasilnim prekidanjem trudnoće ostaje nerazvijena. Naročito se to opaža na njenim spolnim organima, u prvom redu na materici, koja u takovim slučajevima nasilnog aborta bude još nerazvijenija, manja i slabija, umjesto da se razvitkom trudnoće dalje ojača i izraste do normale. Posljedica je ili sterilitet (neplodnost) ili ponovni neželjeni pobačaj i smetnje u menstruaciji. Česte su zbog svega toga i psihičke smetnje naročito radi nastaloga steriliteta. Nasilni pobačaj je skopčan s vrlo teškim posljedicama, koje često puta nastupaju tek kasnije, čak i u slučajevima, ako je zahvat sretno proveden.
Kriminalni (po nestručnim licima protuzakonito provocirani) a. uzrokuje češće ozljede na spolnim organima, a redovito i infekciju. Prve su posljedice ovakovih manipulacija krvarenje i bolovi, a s početkom pobačaja već nastupaju znakovi infekcije: povišena tjelesna toplina, ubrzano bilo, osjetljivost materice. Infekcija se obično naglo širi te dolazi do upala oko materice (→ babinja groznica), a onda i do upala opne potrbušnice ili otrovanja krvi te konačno do smrti ili do dugotrajnog bolovanja, kojega posljedice često ostaju za cijeli život. Broj tih teških bolesnica od kriminalnog pobačaja danas se i kod nas silno povećao. Na zagrebačkoj klinici za ženske bolesti od svih umrlih zadnjih 10 godina umrlo je 10% od gnojne upale potrbušnice poslije kriminalnog pobačaja. Liječenje slučajeva kriminalnog pobačaja osobito je teško i odgovorno. Svaki provocirani a. treba liječiti u bolnici. F. D.
Abortus u kaznenom pravu → Pobačaj.
Abortus s moralnog gledišta, kako ga zastupa kat. crkva. Od važnosti je ustanoviti, da li je pobačaj izravan (abortus directus): kad je sredstvo upotrebljeno s namjerom, da se plod odstrani, ili neizravan (a. indirectus): kad upotrebljeno sredstvo ide za ozdravljenjem, odstranjenjem bolesnog organa, a pobačaj uslijedi mimo namjere.
Prema tome zastupa kat. crkva ova načela:
1. Izravan pobačaj nije nikada dopušten, jer je jednak namjernom ubijstvu nedužna čovjeka. Stojeći na gledištu, da svrha ne posvećuje sredstva, da dakle nije slobodno učiniti zlo, da se tim postigne neko dobro, kat. crkva zabacuje izravan pobačaj i u slučaju, kad je bez pobačaja majka u smrtnoj opasnosti.
2. Neizravan je pobačaj moralno dopušten iz opravdanoga teškog razloga. U teškoj je dakle bolesti dopuštena upotreba sredstva, koje izravno nastoji ukloniti bolest, ali ujedno ima za posljedicu pobačaj. Čak je, po općem shvaćanju bogoslova, moralno dopušten i operativni zahvat u bolesnu materinu utrobu, uz posljedicu pobačaja.
Potpis: A. Ž.