ELAN VITAL (i élan originel), po Bergsonu, osnov je stvaralačkoga razvitka (évolution créatrice). Život se naime, kako drži Bergson, ne može shvatiti ni kao mehanički proces, jer je kao pokretanje iz sebe više nego produkt fizikalno-kemijskih energija, ni kao izvođenje unapried određenoga plana, nego se pravo razumije samo kao smjeranje (tendance), teženje, aktivnost, što se upornošću produžuje u trajanje, donosi nove momente, traži nove oblike i postavlja nove ciljeve. Taj tok zbivanja, koji se vječno razvija, koji se u nizu momenata održava i koji ide na više i sve dalje napried, osniva se na izvornom životnom zamahu, a efektuira se u vremenu kao obliku iznalaženja (tempsinventeur«) i neprestana stvaranja. U razčlanjivanju toga zamaha nastali su i nastaju oblici živa postojanja kao utjecanje na anorgansku tvar i reguliranje njezinih gibanja, da se postigne što veći i što povoljniji rezultat samoodređenja (pokretanja iz sebe) i slobode. Stvaralački razvoj na osnovi životnoga zamaha teče u dva suprotna pravca: uzlazno, u snažnom zamahu očituje se u sve savršenijim oblicima aktivnosti, u sviestnom, smisleno-svrhovitom izkorišćavanju fizičkih i organskih mogućnosti, silazno, kad zamah popusti i klone, ukazuje se kao proces mehaniziranja, automatskoga zbivanja, bez živa određivanja. Na taj oprečni pravac zbivanja svodi se onda i razlika duše odnosno duha i tvari: u neprekidnom razvijanju životnoga zamaha nastaje duševni i duhovni bitak, u obrnutom pravcu nastaje nesviestno i tvarno (→ Bergson).A. B-a.