EKSKLAVA (franc. exclave »izključak«), 1. dio državnog područja, koji je tuđim državnim posjedom odieljen od glavnine; za tu drugu državu to je enklava (franc. enclave, od enclaver »uključiti«). Naročito je mnogo bilo e-a prije u Njemačkoj: pojedine državice (na pr. Anhalt, Braunschweig) čak su sastojale od samih enklava, a do te pocjepkanosti je najviše došlo dinastijskim diobama i nasljeđivanjem. Prava je enklava odasvud okružena tuđim posjedom (na pr. oldenburžki Birkenfeld). Enklava u širem smislu je ona, koja ima vezu s glavninom morskim putem (na pr. Zadar, koji je 1920—41 bio talijanska e., a za Jugoslaviju enklava). 2. (u botanici) → areal.