EGEJSKA KULTURA. Pod egejskom kulturom razumievamo predgrčke kulture kasnijih grčkih zemalja. Ovamo spadaju otoci grčkoga arhipelaga, cielo grčko kopno sve do granica Makedonije, neki dielovi maloazijske obale zajedno s Trojom. Ne ubraja se ovamo otok Cipar, koji ima svoju posebnu kulturu, ali ipak, počevši od 2. tisućljeća pr. Kr., ima veza s egejskom kulturom. Naziv E. k. nije obćenito prihvaćen, jer među kulturnim razvitcima spomenutih krajeva ima dosta razlika. Osim toga je u starije doba žarište te kulture otok Kreta, a dio mora, u kojem se smjestio otok Kreta, nije se uviek ubrajao u Egejsko more. Kasnije na mjesto Krete stupaju kao jaka kulturna središta kopneni gradovi Mikena, Tirint, Orhomen i drugi, a prednjači Mikena. Zato tu kulturu često nazivlju i kretsko-egejskom i kretsko-mikenskom. Ta se kultura ne razvija svuda jednako: ona ne počinje svuda u isto doba, ne napreduje svuda istom brzinom, a na različnim mjestima ima posebne značajke, već prema bogatstvu kraja, razpoloživom materialu i nadarenosti njezinih nosilaca. U e-u k-u spadaju kulture svih predhistorijskih perioda počevši od mlađega kamenoga doba pa sve do t. zv. seobe Dorana, dakle vrieme po prilici od 3000 do 1200 pr. Kr.

Iztraživanje te kulture počinje pred jedno 80 godina s H. Schliemannom, koji je izkapao u Troji, Mikeni, Orhomenu i Tirintu, da odkrije kulturu opjevanu u Homerovim pjesmama. On već 28. XI. 1876 brzojavlja grčkomu kralju, da je odkrio znamenitu kulturu u mikenskim grobovima, napose mnogo krasnih zlatnih predmeta, tako da bi se dalo napuniti više muzeja. Mnogi slučajni nalazi doveli su do izkapanja na otoku Kreti. I tu se iztražuje već gotovo 80 godina, a najizdašnija su izkapanja Engleza Artura Evansa u Knosu na s strani otoka, gdje je on, počevši od g. 1900, odkrio palaču tolikih razmjera, da je time znatno obogaćeno naše znanje o arhitekturi, slikarstvu, kiparstvu, keramici i uobće o životu kretskih stanovnika 3. i 2. tisućljeća pr. Kr. Iza njega kopale su na različnim mjestima Krete različne škole, najviše talijanska, a onda i amerikanska, englezka i napokon francuzka. Kopalo se i na drugim mjestima na nekim otocima i na grčkom kopnu, a u tom se radu osobito izticalo grčko arheologijsko družtvo. Material, koji se tu našao, tek je djelomično objelodanjen, ali se već iz poznatoga materiala dobiva dosta jasna slika.

Kreta. Otok Kreta najjužniji je i najveći otok u Egejskom moru, a kao ostatak gorske kose on je veoma gorovit. Z je strana otoka viša od i, a najviše brdo Ida u sredini otoka visoko je 2.500 m. Dolina ima razmjerno veoma malo, a najveća je plodna Mesara na j strani. Otok je siromašan lukama; na J ih gotovo i nema, a i na S ih je malo. U gorama ima spilja, koje su u životu starih Krećana bile vrlo znamenite U kameno su doba u njima stanovali i pokapali mrtve, a kasnije su to bih većinom svetišta. Na otok Kretu kao staro kulturno središte upućivale su kasnije grčke priče. Po priči provodi svoje djetinstvo u kretskoj spilji bog Zeus sakriven pred svojim otcem, u kretskim spiljama kuju gorostasi (demoni). Na otoku Kreti vladao je mitski kralj Minos, koji je bio mudar vladar, a nesretan zato, što mu je žena Pasifeja rodila proždrljivoga sina Minotaura, pol čovjeka, pol bika, za kojega je dao načiniti posebnu zgradu labirint. Tome su Minotauru i Atenjani morali slati svoju djecu za hranu, dok ih nije od toga krvavoga danka oslobodio Tezej ubivši Minotaura. Mnoge druge priče pokazuju put, kako je kultura iz Male Azije išla preko otoka Egejskoga mora na Z.

Ostatci goleme palače u Knosu raztumačili su nam postanak priče o labirintu. U jednoj maloj prostoriji palače našle su se na stienama naslikane dvosjekle sjekire, kasniji atribut kretskoga Zeusa. Ta se dvostruka sjekira u starijim narječjima zove labrys, i od te je rieči nastala rieč labirint. Osim palače u Knosu izkopali su Talijani Halbherr, Mariani, Savignoni, De Sanctis, Pernier na J otoka u Festu palaču manjih razmjera, a u mjestu Hagia Triada palaču, koja je mogla služiti kao ljetna rezidencija onoj u Festu. Važna su mjesta na Kreti još Paleokastro, Gurnia, Preso, luka Zakro, spilje Psihro i Kamarès, otočići Psira i Mohlo, palača u Tilisu, velika palača u Maliji te dolina Mesara sa zanimljivim grobnicama.

Najvažnija i najplodnija su iztraživanja Evansova, koji je o njima izdao važna djela. On je mogao kretsku kulturu razdieliti u razdoblja, a ta je razdioba obćenito prihvaćena. Kameno doba na Kreti još nije dobro iztraženo, jer je nad kulturnim slojem kamenoga doba kasnije cvao tako bujan život, da će trebati još više vremena, dok se bude moglo prodrieti do donjega sloja. Ipak se može reći, da je kameno doba moralo trajati veoma dugo, jer je kulturni sloj toga doba znatno deblji od slojeva svih kasnijih perioda zajedno. Mi danas još ne možemo govoriti o tlorisima kuća kamenoga doba na Kreti, jer su nam poznati samo podovi iz naboja gline bez određenoga oblika. Našlo se dosta ognjišta i alata iz toga doba od kamena, kosti, roga, školjki te od obsidiana, najviše u spiljama, koje se opet nisu mogle dobro iztražiti za ovo doba, jer su kasnije služile kao grobnice i kao svetišta. U keramiku toga doba donekle smo upućeni. Ima gruboga posuđa crne i smeđe boje, ali ima i finijih posuda s tankim stienama i urezanim geometrijskim ornamentima uloženim bielom i kadkada crvenom tvari. Nađeni žrvnjevi dokazuju, da se sijalo žito, a da se trgovalo, vidi se po obsidianu, koji je bio uvažan s otoka Mila (Melos). Na kult pokazuju životinjske figurice i ženski idoli izrađeni od gline.

Kasnija kulturna razdoblja nazivlje Evans minojskima. Uglavnom su tri minojska razdoblja: ranominojsko (RM), srednjominojsko (SM) i kasnominojsko (KM). Svako od ovih razdoblja razpada se u tri podrazdoblja označena rimskim brojkama I-III.

Ranominojska perioda (RM) uglavnom je perioda bakra. U to je doba otok gusto naseljen, osobito u primorskim krajevima, gdje se razvila primorska trgovina. Kuće iz toga vremena imaju četverouglat tloris, u njima ima kadkada po više prostorija. Temelji kuća su iz kamena, gornji dio naboj od gline ili ćerpič (na suncu sušena nepaljena opeka). Ne stanuje se više u spiljama. Grobova iz toga vremena našlo se mnogo. U gorskim su krajevima to komorice, ukopane u pećine, ili su od kamenih ploča sastavljeni sanduci. U nekim krajevima ima i nizkim zidovima ograđenih groblja, a u njima su sanduci s vratima i nizkim krovovima (oponašane kuće živih). U dolini Mesari našle su se okrugle grobnice, do kojih su vodili hodnici, a nekada su bile pokrivene kubetima, koja su sada urušena. U tim je grobnicama bilo sahranjeno kadkada po više stotina lešina. U to se doba mrtvaci i pokapaju i spaljuju. U RM I još nema građevina od kamena, ali ih već ima u RM II, a osobito se brzo razvija građenje u kamenu u RM III, ali te građevine još nisu točno iztražene, tek se može reći, da su djelomično bile građene na katove. Najljepši nalazi iz RM odkriveni su na otočiću Mohlu. Tu su izkopane i kuće i grobovi. U tim grobovima s komoricama i u grobovima s kubetima u Mesari bili su najbogatiji nalazi te periode. Našlo se zlatnih uresa, ali veoma tankih, jer su rađeni samo za grobove, pečatnika iz različnoga materiala, pače i od slonove kosti. Na tim su pečatnicima različiti znakovi, uzeti iz biljnoga i životinjskoga carstva, a našli su se u tolikom broju, te se može reći, da je valjda na Kreti svaki čovjek imao svoj pečatnik. Našlo se posuda i idola od kamena i mramora, što dokazuje, da je bilo trgovine s drugim otocima, jer na Kreti nema mramora. Ima međutim i dokaza, da je u to doba bilo već i trgovine s udaljenijim krajevima, tako sa sjevernom Afrikom. Iz toga vremena potječu i najstariji vjerski simboli dvosjekle sjekire izrađene od bakra. Bakra ima na Kreti, a našlo se u grobovima i predmeta od olova, srebra i zlata, ali ne znamo, odakle se dobivalo zlato.

Srednjominojsko doba (SM) jest doba najvećega cvata kulture na Kreti. Oštroga prielaza iz RM nema, ali kod grobnica ipak nalazimo neke preinake, koje možda imaju veze s kultom mrtvih. I to razdoblje dieli Evans na tri podrazdoblja: SM I po prilici od 2100 do 1900, SM II od 1900 do 1788 (XII. dinastija u Egiptu) i SM III od 1788 do 1580 (XIII. do XVI. din. u Egiptu). U SM I počinju se graditi palače u Knosu i Festu, ali od tih najstarijih gradnja ostalo je u Knosu malo, jer je palača kasnije znatno pregrađena; nešto više iz toga doba ostalo je u Festu. Često se izticalo, da te palače nisu utvrđene, da se Krećani dakle nisu bojali nikakvih neprijatelja. Nije sasvim tako. Te se palače nalaze dosta daleko od mora u unutrašnjosti otoka, vanjski su zidovi dosta debeli, a pristup u palače je dosta zamršen. Ima mnogo sigurnih podzemnih prostorija sa spremištima za hranu i oružje (sl. 1). Krila su tih palača poredana oko jednoga velikog središnjeg dvorišta i više manjih. Krila su spojena dugim uzkim hodnicima. U prizemne prostorije ulazi se širokim stubištima, u gornje spratove vode uzke stube. Neke su dvorane otvorene prema svim stranama, oko njih su otvoreni hodnici i triemovi, kraj zidova su klupe za sjedenje na svježem zraku. Uzorno su izvedeni vodovodni i higienski uređaji: poseban vodovod za pitku vodu, a poseban opet za kupaonice, pranje nogu (sl. 2) i izpiranje zahoda. Sve svršava u veliku kloaku. Ulazi u svečane dvorane imaju razkošna preddvorja sa stupovima, koji su dolje tanji, a gore deblji. Ovako uređene nisu samo spomenute velike palače, nego i bogatije posebničke zgrade izkopane na različnim mjestima. Vanjski izgled tih zgrada (fasade) poznat nam je s emajlnih pločica, koje su se našle u Knosu u velikom broju. Zgrade imaju dva do tri sprata, kadkada dvoja ulazna vrata te male prozore (sl. 3). Izgled tih kuća morao je biti dosta liep, jer su vanjski zidovi bili obloženi alabastrom, a čini se, da su se na vanjskim zidovima viđevali i krajevi drvenih balvana, koji su dielili pojedine spratove. Unutrašnji su zidovi bili jednostavniji: blato sa sitnim lomljenim kamenom, ćerpič, rjeđe paljena opeka. Podovi su u dvoranama izprva glineni naboj, a kasnije se sve više zamjenjuje taracom od pločica. Štuk na zidovima izprva je jednobojan, kasnije dolaze jednostavni uzorci u više boja i napokon fresko slikarije. Uređaj dvorana jednostavan je: klupe, drveni sanduci, klupčice, stolovi i stolice. Oblike poznajemo po malenim imitacijama nađenima u svetištima. Keramika se u to doba krasno razvijala, o njoj će kasnije biti govora. Ima dosta kamenih posuda od mekanoga crnoga, zelenoga i sivoga steatita. Možda su one imitacije brončanih posuda, kojih se našlo dosta malo. Od bronce se našlo bodeža, dvosjeklih sjekira i noževa. Važan je razvoj gema i pečatnika u to doba: na njima su već živahnije slike, životinje i ljudi; nalazimo na njima slikovito pismo. Pečatnici su ili četverostrane grede, izpisane na tri ili sve četiri strane, ili su to okrugli kamenčići s gumbom za držanje ili imitacije egipatskoga skarabeja. O vjerskom kultu toga vremena daju nam dokaze neki nalazi u Knosu: glinene imitacije žrtvenika s dva roga, ograde posvećenih mjesta i pročelje jedne vjerske zgrade sastavljene iz balvana s imitacijama žrtvenika i golubovima (sl. 4), stolica, na kojoj je nekada sjedio čovječji lik, stolovi za žrtve i t. d. — Srednjominojsko doba pokazuje državu s dobro uređenim gospodarstvom i strogom upravom; to dokazuju pečatnici i glinene ploče izpisane imovnicima i popisima. Pokazuju se veoma dobre trgovačke i kulturne veze s Egiptom i s drugim otocima, osobito s Milom i Terom. Veze s evropskim kopnom još su slabe, ali se i na kopnu nalaze imitacije kretskih proizvoda.

Usred najljepšega cvata kulture na Kreti uništene su palače u Knosu i Festu. To ne znači, da je propala ciela kretska kultura, jer se drugdje nisu našli tragovi pustošenja. Evans drži, da su spomenute palače propale radi dinastičke revolucije, ali je moguće, da je nesreća došla izvana. Možda su neki vladari s evropskoga kopna provalili na Kretu i opljačkali neke procvale gradove. Mikena i Tirint bili su do 18 stoljeća na mnogo nižem kulturnom stupnju, a onda se naglo dižu. U siromašnom su kraju, a imaju veoma mnogo zlata i dragocjenosti. Svakako, propast spomenutih kretskih gradova nije u vezi s promjenom pučanstva na Kreti. Život na Kreti teče dalje istim smjerom kao i dosada, porušene palače grade se nanovo po istom nacrtu, ali posao nije završen u SM, nego tek u prvom razdoblju KM doba.

Kasnominojsko doba (KM) dieli Evans opet u tri razdoblja: KM I (18. egipatska dinastija, 16. stoljeće), KM II (15. st.) i KM III (14. i 13. st.). To je doba novoga cvata na Kreti. Palače su obnovljene u podpunom sjaju, iako po starom nacrtu, to ipak prema novim potrebama. Skromne odaje vladareve obitelji su u Knosu na težko pristupnom mjestu, dvorane za primanje na protivnoj strani. Tu je sačuvana i priestolna dvorana s priestoljem i klupama (tab. I, sl. 1). Sve dokazuje, da je na Kreti ostao isti narod, tako da danas nitko više ne pristaje uz teoriju, da su se pod konac SM III na Kreti naselili Ahejci. Umjetnički ukus silno napreduje. Ljubav prema prirodi i dotada je bila vidljiva, sada ona postaje sve silnija, što se osobito odrazuje u slikarstvu. U Knosu su zidovi puni slika, prikazani su ljudski likovi u naravnoj veličini, ali ih ima i mnogo manjih. Prizori iz prirode osobito su česti i u Hagiji Triadi, a u Tilisu i Festu ih nema. Na fresko-slikarijama prikazane su borbe s bikovima, u Knosu je krasna slika dječaka, koji bere šafran, a i inače je na freskama mnogo prikazivana flora otoka Krete. U Knosu je ljubak fresko s ribama, u Hagiji Triadi fresko, koji prikazuje mačku, kako se šulja iza grma za pticom (tab. II, sl. 7). Krasan je fresko u spomenutoj priestolnoj dvorani u Knosu, gdje su prikazani lavovi i cvieće. Vjerski prizori prikazuju velik broj ljudi, koji prisutstvuju vjerskom obredu. Vjerski obred prikazuju i slike na sarkofagu iz Hagije Triade, o kojem će kasnije biti govora. Uza slike nalazimo u dvoranama i reliefe u štuku na zidovima i na stropovima. Prikazane su borbe i igre s bikovima, plesačice, a iz manjih dvorana u Knosu potječu frizovi sa sitnim ljudskim likovima. Vrlo je krasan štuk sa stropa u Knosu s mrežom spirala u reliefu i staklenim rozetama među njima.

Arhitektonski važni su i grobovi toga vremena. T. zv. kraljevski grob u Isopati (v.) ima pravokutnu, šiljatim lukom presvođenu prostoriju s grobom za mrtvaca, s nišom u stražnjem zidu. Pred tim preddvorje s po jednom komoricom lievo i desno te dugim hodnikom. Sve je to dobro složeno od malenih kamenih blokova, nažalost, sve urušeno i opljačkano. Isto se može reći o manjim grobovima odkrivenim na drugim mjestima na Kreti. Ipak se našlo u njima mnogo predmeta od kamena (posuda), pečene zemlje (vaze), bronce (napose dvosjekle sjekire), dapače i nakita od zlata. Ti predmeti dopuštaju datiranje u KM II i KM III. U KM III javljaju se u većem broju kameni sarkofazi od pečene gline te kadama za kupanje slični sanduci od gline (larnakes) s naslikanim prizorima. Sve do konca KM II nema na Kreti grobova s kubetima oblika, kakav je poznat s kopna. Tek u KM III javljaju se oni i na Kreti, očito pod utjecajem kopna, i onda postaju česti.

U to doba ima svaki čovjek svoj pečatnik, koji može biti od mekanog kamena, pečene zemlje, poludragulja ili zlata. Pečatnici tako služe i kao nakit i kao veoma potreban predmet. Odtisaka tih pečatnika nalazimo kadkada u velikom broju; oni su se nalazili na vratima, pojedinim komadima pokućtva, na skupocjenim posudama i na izpravama od kože i papira. Ima na njima životinjskih i ljudskh likova, biljnih elemenata, ali ima i likova sasvim neorganski povezanih, jer je svaki čovjek htio imati svoj individualni pečat. Ovi pečati, osobito oni od zlata i poludragulja, važni su za proučavanje nošnje i vjerskih obreda kod starih Krećana.

Mužkarci su kod posla obično nosili samo kratku pregaču vezanu oko pasa, tako da ih pokriva i sprieda i straga, ali kod svečanih obhoda imaju duge donje i gornje haljine. U atletskim igrama nose kratke, tiesno uz tielo skrojene kapute iz tvari, koja lako popušta kretnjama tiela. Noge i ruke ostaju im gole. Razkošno su odjevene ženske. Nose haljetke straga, tiesno uz struk skrojene, a sprieda otvorene, tako da se vide gole grudi. Suknje se gore tiesno priljubljuju uz bedra, a prema dolje se šire u obliku zvona, ali ima i sukanja u obliku krinoline ili širokih i kratkih kao u baletnih plesačica. Odielo je kod ženskih raznobojno, kadkada sastavljeno iz tkanina vrlo različnih boja. Kosa je kod žena obično razpletena pa im pada oko ramena, a u svečanim prigodama vezana je oko čela diademom. Ima i šiljatih i valjkastih, razkošno urešenih kapa. Kod obreda žrtvovanja ima i mužko i žensko osoblje, zaposleno kod obreda, duge haljetke bez rukava ili pregače od krzna (sl. 6).

Za poznavanje kretske kulture važno je proučavanje kretske keramike u svim minojskim razdobljima. Poznavanje te keramike važno je i zato, što se po njoj mogu datirati mnoga predpoviestna nalazišta u ostalim grčkim krajevima. U prvom ranominojskom razdoblju nastavljena je tehnika preuzeta iz kamenoga doba. Posude su građene rukom, oličene sjajnom crnom pokosti, a onda su ugrebeni ornamenti, koji su izpunjeni bielom tvari. Uz to se grade posude oličene svjetlosmeđom pokosti, a na toj su pozadini naslikane sjajne crne vrpce. Ta dva načina uresa zemljanih posuda ostaju kroz cielo ranominojsko razdoblje. Drugo ranominojsko razdoblje ostavilo je na Kreti veoma mnogo materiala. Dolaze krivulje, koje se razvijaju do spirala, koje se sastavljaju u nizove. Neki drže, da se spirala razvila tek u SM. Prijašnji, bielom tvari uloženi, ugrebeni ornamenti na posudama sada su na tamnoj pozadini naslikani bielom pokosti. Izpod ravnih crta omiljeli su trokuti slikani debelim crtama. Posebno su zanimljive crvenkaste posude s tamnim mrljama, koje englezki iztraživač Seager naziva red and black mottlod ware. Misli se, da je posuda bila prije paljenja oličena tankom crvenkastom pokosti, koja je na nekim mjestima možda bila deblja. Posuda je onda bila pečena na otvorenoj vatri, koja je na različna mjesta površine posude različno djelovala. Tako su nastala tamnija mjesta, koja čine sasvim liep ornamenat. Oblik je posude obično kanta s dugim kljunom za izlievanje, ali ima i drugih oblika, na pr. malenih lončića i pehara s ravnim stienama. Već u ovoj epohi vidimo ljubav prema prirodi: na jednoj posudi izljev svršava u ptičju glavu, jedna ima oblik lađice. Jedna čaša ima oblik gole žene, a jedna bikovske glave. Značajno je, da je biela pokost na posudama toga vremena čvrsta, dok se na posudama kasnijih vremena lako dade brisati. Ljubav prema prirodi povećava se u kasnijim periodama. Čovjek promatra životinje u prirodi i onda ih po sjećanju slika na posude; tako nalazimo štipavca, ribe, rodu i dr. Ipak i sada još prevladava linearni ornament, osobito spirala, koja se dalje razvija. Od kapljica, koje teku s kista, razvio se ukusan ornament točaka, koje su dovedene u dosta pravilne redove. U to doba razvija se na posudama već i reliefni ornament, t. zv. barbotine-tehnika. Razrieđena, fino pročišćena glina nanesena je na posudu, pa su iz nje građene okrugle kvržice, povišene crte i drugi ornamenti. U to doba pada i pokušaj diobe površine posude u polja. Vodoravno ili okomito razdieljena je površina posude u prilično jednaka polja, koja su izpunjena ornamentima. Ima međutim slučajeva, da se ornament, počevši od noge posude, razvija preko ciele nerazdieljene površine sve do njezina vrata.

U srednjominojsko doba padaju t. zv. Kamares-vaze nazvane po spilji na Kreti, gdje su se našle u velikom broju. Te su vaze osobito krasne. Glina je dobro pročišćena, posude su rađene na lončarskom kolu, stiene su im kadkada veoma tanke. Oblici su vrlo ukusni i oponašaju kadkada oblike kovnih posuda istoga vremena, kakve su se našle i kraj Kamares-vaza. Temeljna je boja sjajna crna pokost, ali je ta pokost kadkada i crvenkasta, a kadkada je to i naravna boja crvene gline. Na tu pozadinu naneseni su uresi u bieloj, žutoj, narančastoj boji i u različnim crvenim bojama, a naslikane su crte, različni cvjetovi, listovi i grančice (tab. IV, sl. 2 i 4). Zelene boje nema, zato su na pr. grančice naslikane u bieloj i crvenoj boji. Sve je to tako fino izprepleteno, da ta keramika čini vanredno jak umjetnički dojam. Ta ornamentika Kamares-vaza ne osvrće se na oblik vaze, ona svraća svu pozornost gledaoca na sebe, u svim ranijim i kasnijim razdobljima ures posude uviek je podređen obliku. Ima međutim i u tom stilu ornamenata u reliefu, a i udubljenih, tako da se i u tom pogledu vidi utjecaj kovnih posuda. Oponašanje kovnih posuda u glini vidi se liepo na peharu iz Gurnije (sl. 5).

Kamarès-vaze našle su se na otoku Kreti na različnim mjestima, ali su se našle i na drugim otocima, na Peloponezu, u srednjoj Grčkoj, pa i u Egiptu. Negdje je to roba izvezena sa Krete, a negdje je i domaće oponašanje kretskih uzoraka.

Naturalizam se razvija do savršenstva u III. fazi srednjominojskoga doba. U dekoraciji uzimaju se motivi iz života u moru. Mnogobojnost donekle prestaje, ima i sasvim jednobojnih ornamenata. Ornamenti su ili svietli na smeđe crnkastoj pozadini, a ima i tamnih crteža na svietloj pozadini. Od morskih životinja osobito se iztiče sipa, a među njezinim su hvataljkama koralji. Kadkada se uz morske životinje nalaze i biljke. Sve je svježe, impresionistički, čovjeku se čini, da gleda život u uznemirenom moru.

Dioba kretske kulture u tri minojska doba po Evansu ne odgovara za keramiku. Vaze spomenutog naturalističkog stila prelaze iz SM u KM i izrađuju se još dosta dugo u toj periodi. Uz tu vrst dekoracije razvija se druga posve drugoga značaja. Naslikani predmeti nisu više naneseni slobodno na površinu posude, nego je površina vodoravno razdieljena u pojase, od kojih je onaj na trbuhu glavni, a sporedni idu prema dnu i prema vratu posude. Kadkada je glavni pojas još razdieljen okomito na pojase, tako da dobivamo utisak triglifa, koji se izmjenjuju s metopama na građevnim spomenicima. Po toj sličnosti, koja međutim nije baš velika, nazvan je taj stil u keramici i arhitektonski stil, to više, što su sada i oblici posuda više tektonski, jer su pojedini dielovi posuda više naglašeni. Uz naturalistički i impresionistički prikazane morske životinje i biljke dolaze i sasvim shematizirane. Ne može se reći, da je jedan način slikanja stariji od drugoga, jer kadkada nalazimo oba načina na istoj posudi. Uz posude t. zv. arhitektonskoga stila imamo još i posuda u obliku roga ili lievka sa šiljastim dnom, tako da ona nije mogla stajati bez posebnoga stalka. Redovito su urešene naturalističkim ili stiliziranim uresima u vodoravnim pojasima. Te se posude rado oponašaju u mekanom kamenu, i tu su u vodoravnim pojasima redovito u reliefu izrađeni prizori iz života, najviše atletski (sl. 8). Sve dotada bilo je uresa u različnim bojama (biela, narančasta, crvena), iako znatno manje nego kod posuda Kamarès-stila. Sada te boje nestaju, radi se samo s crnom ili smeđom pokosti na naravnoj svietloj boji posude. Nalazimo sada kadkada istu tehniku, koju nalazimo tisuću godina kasnije kod grčkih vaza s crvenim figurama: prikazani uresi ostavljeni su u naravnoj boji gline, a oko njih je tamna prevlaka pokosti. Oblici posuda, koji su dotada bili vitki, s naglašenim pojedinim dielovima, tako da se može govoriti o arhitekturi posude, postaju sada stisnutiji, ali ostaju još uviek liepi. Noge, donji dio tiela i vrat posude razdieljeni su u uzke pojase, ostavljeni jednobojni, ili su na njima samo valovite crte. Na širokom pojasu trbuha su ornamenti, stilizirane biljke, cvjetovi, životinjski elementi (tab. IV, sl. 1). Umjetnik je jednako vješt u crtanju tamnih uresa na svietloj pozadini kao i u ostavljanju svietlih slika na tamnoj. Premda su plohe u pravilu izpunjene crtežima, taj se stil ipak ne boji praznih ploha (t. zv. horror vacui), nego je kadkada na cieloj plohi naslikan samo jedan jedini cviet (tab. IV, sl. 8). Za neke se cvjetove na posudi čini, makar su i stilizirani, kao da su iz vrta izravno presađeni na posudu. Slike te vrsti nalazimo na freskama u palači u Knosu, zato je Evans taj stil i nazvao stilom palače (Palace-style). U prva razdoblja KM kulture spadaju velike posude s otoka Psire i iz Knosa (tab. IV, sl. 5, 6, 7). Na tim je posudama uza slikani još i reliefni ukras. Na prvoj su slici u glavnom pojasu obredni predmeti (dvosjekle sjekire, bikovske glave s rogovima), a na sporednima geometrijski uresi; na drugoj su slici u glavnom pojasu mreža od spirala, koja se u to doba razvija do savršenog ornamenta; na trećoj je cvieće u reliefu s dubokim sjenama.

Izvoz kretske keramike u različne zemlje oko Sredozemnoga mora počinje u većoj mjeri s naturalističkim stilom i onda se sve više povećava. Ali i ostali otoci i kopno povode se sada za kretskim majstorima. Kako kasnije Mikena prednjači u kulturi, to se kasnije govori kadkada i o mikenskoj keramici. Posude kasnijih kretskih stilova nalazimo u mnogim kulturnim središtima, koja su prekopana i iztražena ali one uviek, i uza svu savršenost, imaju mjestni značaj, tako da moramo biti uvjereni, da su u svim znatnijim mjestima postojale tvornice glinene robe. Kretanje različnih naroda u Egejskom moru u 13. st. pr. Kr., što ga spominju različni tekstovi, utjecalo je i na kretsku kulturu. Izradba glinenih posuda degenerira polako, ali ostaju uglavnom isti slikarski motivi, morska fauna, biline, ribe, ptice, no uz to dolaze i jednostavni geometrijski motivi. Od Tesalije do Sicilije i do Egipta nalazimo iste motive i iste nove oblike posuda (zdjele na visokoj nozi, novi oblici amfora), a oko g. 1200 nalazimo »mikenske vaze« u većem broju u Tel-el-Amarni u Egiptu. Još je jedan kasniji stil u toj keramici, koji slika na posudama samo različne crte, a ta keramika, kako neki misle, preživljuje godinu 1000 pr. Kr. i živi još zajedno s grčkom keramikom geometrijskoga stila. Ipak najkasnija keramika »mikenska« je ona, koja slika ljude. Početak je njezin po svoj prilici na Peloponezu, odakle je znamenita amfora s vojnicima. Drugi fragment prikazuje prizore s kolima i trke. Kreta kasno prima ovu vrst dekoracije, ona slika ljudske likove samo na nekim zemljanim sarkofazima. Dalji razvitak mikenske keramike pokazuje vaza s patkama iz Arga (tab. IV, sl. 3), na kojoj su po kasnijem običaju prazni prostori izpunjeni ornamentima.

U životu kretskih palača i gradova veoma su važne bile velike glinene posude, koje su služile kao spremišta za hranu. Neke od njih očevidno oponašaju drvene bačve; slično su građene i pojačane u stanovitim razmacima debljim naslagama gline, koje oponašaju kovne obruče na bačvama. Ornamenti su na tim obručima jednostavni linearni, kakvi su bili i na kovnim uzorcima. Za manja kućanstva služile su manje takve posude, kojih se dosta našlo na otočiću Mohlu i drugdje. Na ures tih manjih, ali ipak veoma čvrstih, posuda potrošeno je mnogo truda, uglavnom one odgovaraju stilu, koji je u isto vrieme vladao u razkošnoj keramici.

Za urese zidova, za manje predmete u posebničkom životu upotrebljavala se na Kreti mnogo fajansna roba. Način rada uzet je valjda iz Egipta, ali su izrađeni predmeti čisto kretski. Pločicama fajanse bili su obloženi zidovi i stropovi u kućama i bogatim grobnicama. Od fajanse bili su izrađivani kipići, napose ženski. Iz palače u Knosu poznata je daska za igranje iz toga materiala. Pločice prikazuju prizore iz običnog života: krave, koje doje telad, koze s mladim jarićima, atletske igre s bikovima, obredne prizore, a i geometrijski ornamenti (napose spirale) dali su se u toj tvari izrađivati do savršenstva. Bogatstvo boja na predmetima od fajanse odkriva nam napose razkoš u odielu Krećana.

Kretski spomenici, osobito oni najmanji, prsteni i pečatnici, dragocjen su material za proučavanje vjere i vjerskih obreda. Vjerski obredi obavljali su se u svim razdobljima kretske kulture u spiljama ili na slobodnim mjestima. Ima tragova, da su slobodni sveti prostori bili ograđeni. Pravih hramova nema. Spomenuta priča o Zeusu, koji svoje djetinjstvo provodi u nekoj spilji gore Ide, svakako je sjećanje na vrlo staro kretsko božanstvo, koje se i kasnije štovalo na Kreti kao Idski Zeus. Spilja, u kojoj su ga štovali, iztražena je. U njoj je nađeno mnogo predmeta, koji su služili obredu. Posuda se našlo počevši od srednjominojskoga doba sve do grčkoga geometrijskoga stila; iza toga vremena više nema tragova. Žrtvenik je bio od živca kamena, a kraj njega se našlo zavjetnih darova: tri kipića, brončana koplja i bodeži, dvosjekle sjekire, kola s upregnutim volovima, fibule, jedno 500 pribadača. To su sve tako maleni predmeti, da su mogli služiti samo kao zavjetni darovi i tumačiti želje onih, koji su ih davali. Na dragom kamenju i na zlatnom prstenju prikazani su obredi na slobodnim prostorima označenim svetim drvom (sl. 9). U velikim palačama nalazili su se žrtvenici u dvorištima, i tu se stanovničtvo palače moglo sakupljati kod svetih obreda. Osim toga imaju palače i bogatije posebničke kuće i kućne kapelice, a to su sasvim malene prostorije, u kojima se nalazio samo žrtvenik i klupa za odlaganje obrednih predmeta, a osim toga mogla je stati samo jedna ili dvie osobe.

Obredni predmeti, upotrebljavani kod žrtava, jesu dvosjekla sjekira (labrys, sl. 10), rogovi posvete, štitovi u obliku osmice, sveto drvo, kameni stupovi, žrtvenici i stolovi za žrtve u tekućini. Dvosjekla sjekira i rogovi posvete dolaze i zajedno, pa se sjekira prikazuje često među rogovima bikovskih glava. Rogovi su uobće simbol božanske snage, jer snažna životinja bik nosi rogove, a možda se mislilo, da se snaga njegova javlja u rogovima. Štit u obliku osmice također je božanski simbol. Ima u cielom egejskom bazenu dosta malih idolića s tielom u obliku osmice, koji možda sjećaju na taj simbol. Svakako su dvosjekla sjekira i štit u obliku osmice atributi velikih božanstva. Dvosjekla sjekira atribut je mužkoga božanstva, koje se u drugom tisućljeću pr. Kr. mnogo štovalo, a bilo je i kasnije, još u rimsko carsko doba, na grčkom teritoriju svetišta Zeusa od Labrande, koji nosi na reliefima dvosjeklu sjekiru. Zeus, koji se u kasnije doba štovao u cielom rimskom carstvu kao Z. Dolihen (po gradu Dolihi u Kariji), ima u jednoj ruci dvosjeklu sjekiru, a u drugoj munju. Sjekiru je dobio u Kariji, a za Karane se mislilo da su došli s Krete. Kasniji grčki Zeus ima kao atribut munju.

Drvo i grmlje mnogo se štovalo, jer su mnoga božanstva po vjerovanju ljudi stanovala u drveću i grmlju; još u grčko doba prikazuju se neka božanstva u drvu (dendromorfna). Na kretskim pečatnim kamenima i prstenima često je prikazano, kako se kod obreda skida sveto drvo (sl. 9), koje je kadkada zasađeno u posebnoj posudi ili ograđeno. Možda je tu drvo i znak plodovitosti.

Štovanje osamljenog velikog kamenja bilo je jako razšireno sve do grčkog doba, ali to nije sigurno za svaki osamljeni kamen, koji se nalazi na otocima Egejskoga mora, osobito na Cipru. Isto tako bili su podignuti osamljeni stupovi, koji su u mnogo slučajeva sigurno predstavljali božanstvo. Na nekim gemama lavovi stoje na oltarima, a na lavljim vratima u Mikeni oltar zamjenjuje stup. Da li taj stup označuje božanstvo, koje lavovi čuvaju, ili lavovi označuju božanstvo, koje štiti grad, to se, dakako, ne može reći.

Žrtvenici na otoku Kreti imaju različne oblike. U palači u Knosu našlo se četverostrano podnožje za žrtvenik. Kakvi su ti žrtvenici bili, vidimo na slikama i gemama. Oni se u pravilu završuju lievo i desno u rogove. Neki žrtvenici stoje na četiri noge, neki samo na jednoj nozi u sredini. Ima ih i na pet nogu (tab. III, sl. 4), i u tom je slučaju noga u sredini mnogo deblja. Neki misle, da je ta peta noga simbol božanstva. Ima i okruglih žrtvenika. Česti su stolovi za tekuće žrtve (libacije). U prvoj palači u Festu našao se takav stol od zemlje s rupom u sredini, a u drugoj palači na istom mjestu stol od pečene zemlje sa 6 pričvršćenih posuda. U obredu je, čini se, veliku ulogu imala spirala, jer su obadva stola urešena spiralama. Možda je spirala značila nešto slično kao svastika. Ima ih i na sarkofagu u Hagiji Triadi, o kom će malo kasnije biti govora, i na nekim zlatnim vrpcama u Enkomi. Možda je to znak posvećen podzemnim bogovima. U spilji Psihro znamo da su na takvim stolovima žrtvovali tekuće žrtve Majci Zemlji. Kasniji je oblik stola za libacije tronog s pločom, na kojoj su se osim tekućina mogle žrtvovati i čvrste tvari. Posude za žrtve imaju različite oblike, više puta nalazimo ih po više u različitim spojevima.

Velikih kipova na Kreti nema kao ni velikih hramova, ali se zato našlo mnogo kipića (idola) mužkih i ženskih, sve od neolitičkih slojeva pa do kasnih vremena, iz mramora, dragoga kamena, slonove kosti i pečene zemlje. Najviše ih se našlo u grobovima, ali i u svetištima. Neki kipići u obliku gusala možda su zamišljeni u čučećem stavu. Nekima su ruke izrađene, a nekima nisu. Odjevene su figure kadkada bogato izkićene nakitima. Neke su ženske figure prikazane s djetetom (znak plodovitosti). Goli likovi tehnički su napredak u izradbi. Ako drže ruke na sisama, onda prikazuju hraniteljicu, a ako je naglašeno spolovilo, onda je to znak plodnosti.

Ima ženskih likova sa zmijama i golubovima. Ženski likovi sa zmijama sigurno prikazuju božicu (sl. 7). Na jednom prstenu u Isopati prikazana je svećenica pri plesu, ona plesom doziva božicu. Kao oznaka mjesta prikazana je zmija. Božica se na poziv ukazuje, kako je to prikazano više puta. Pred konac minojske kulture javlja se u egejskom bazenu Velika božica s lavovima. Božanstvo se moli s uzdignutim otvorenim rukama u visini očiju. Dlanovi su okrenuti prema vanjskoj strani. S istim gestom blagoslivlje božanstvo. Evans misli, da sva egejska božanstva imaju čovječanski lik: miešana bića, čovjek-životinja su demoni, koji služe božanstvima. Izkapanja u Lakšu na otoku Kreti izniela su mnogo kamenčića s različnim kombinacijama, sasvim neorganski sastavljenim, koji nemaju nikakva vjerskog značaja, nego su samo pečati pojedinaca. Ipak je vjerojatno, da i ti znakovi imaju apotropejski značaj.

Neku sliku o božanstvima na otoku Kreti možemo stvoriti po kretskim spomenicima, a onda i po kasnijim grčkim pričama. Zeus je u vezi sa štovanjem bika. Samome Minosu izkazivane su božanske časti. Reja je isto, što i Demetra, božica plodne zemlje: na gemama se prikazuje na vrhu briega, koji čuvaju lavovi. Ona je Terra Mater, majka velikoga boga, ali i majka svih ljudi i životinja. Po priči se na Kreti spasava Britomartis zalutavši u ribarevu mrežu, ona se kasnije štuje pod imenima Europa i Pasifeja. Ima tragova, da su Krećani obožavali sunce, mjesec i zviezde.

U minojskoj religiji ima tragova totemizma (→ maske, životinjske), ali se već u kameno doba izrađuju čovječanski kipići. Kretska priča poznaje uz božanstva čovječjega lika (antropomorfna) još i božanske likove. Te poznaje i Mezopotamija i Sirija. Na otoku Cipru je kod prikazivanja vjerskih obreda slika bika vrlo česta. Za štovanje bika zna i Egipat. Na kretskim su spomenicima zato često prikazane borbe s bikovima. Osim borba s bikovima prikazana su i natjecanja s antilopama. — Za zavjet donosi čovjek božanstvu darove i posvećuje mu imitacije onih predmeta, koje ono treba da popravi, pribavi ili izlieči. To su dielovi tiela (noge, ruke, bubrezi, srdce), oružje i alat. Osim čovječjih likova ima i životinjskih (iz zemlje ili bronce). Nisu to sve domaće životinje ili onakve, kakve se dadu jesti. Možda su se posvećivali i nosili kao talismani.

Štovanje mrtvih. Svrha je bavljenja s pokojnicima, da im se dade hrana, da im se olakša težki put i razstanak s mrtvim tielom te prekinuće veza s preostalim članovima obitelji ili obćine. Kada se mrtvi stave u grob, bogato su izkićeni i nadareni zlatom. Sarkofazi su bogato urešeni. Kraj njih su oružje, skupi predmeti, napose posude s hranom. Štoviše, tu se nalaze i slike njihovih palača. Nad grobom je žrtvenik, oko kojega se nalaze redovito kosti žrtvovanih životinja, ali ima i tragova čovječjih žrtava, jer se oko tih žrtvenika našlo i čovječjih kosti. Visoke ličnosti sahranjivane su u posebnim mrtvačkim svetištima ograđenim opekama. Grob se kasnije može ponovno upotrebljavati, kada tielo iztrune, i time se duša oslobodi. Spaljivanje mrtvaca pospješuje taj proces, ali premda je na Kreti spaljivanje poznato, ipak je dosta riedko. Za obred nad grobovima mrtvih važan je slikani kameni sarkofag iz Hagije Triade, što ga je odkopala talijanska misija g. 1903 (sl. 11). Na jednoj dugoj strani sarkofaga prikazana su dva prizora. Desno stoji pokojnik svečano odjeven pred svojim grobom, kraj njega drvo. K njemu stupaju tri mužkarca svečano obučena, koji mu donose barku, a druga dva mu donose svaki po jedno tele. Pred njima je žrtvenik na tri stepenice. Lievo su dva stupa, urešena gore duplim dvosjeklim sjekirama, izkićena zelenilom. Između njih stoji amfora, u koju jedna žena ulieva iz druge amfore neku crvenu tekućinu (krv). Za njom nosi neka druga žena u bogatoj krznenoj nošnji na ramenu još dvie posude, koje će se izliti u amforu na podu. Iza njih stupa mužkarac u bogatoj ženskoj nošnji i udara u liru. Druga duga strana prikazuje žrtvenik sa svetim drvetom i pred njim drugi manji žrtvenik, na koji jedna svećenica postavlja košaru s voćem. U sredini leži na stolu svezan bik, zaklan, tako da iz njegova vrata curi krv u posudu postavljenu na podu. Pod stolom leže još dvie koze. Slieva dolazi svirač frule, a iza njega stupa pet žena u bogatoj nošnji.

Vriedno je iztaknuti, da se i tu kraj žrtvenika nad grobom nalazi zasađeno drvo. Inače je kod obreda na gemama većinom prikazano, kako se drvo čupa zajedno s plodom. To se čini uz ples i molitvu. Kada plod sazrije, čovjek ga prisvoji, prije nego plod iztrune. Agrarnih svečanosti ima osobito mnogo na otoku Cipru, a i u kasnijem grčkom i rimskom svietu nalazimo ih spojene s plesom i izgovaranjem starih stihova.

Kretsko pismo. Narod, koji je imao toliko smisla za ukrašivanje svojega pokućtva i alata, morao je već rano upotrebljavati pismo za sporazumievanje sa svojom okolicom. Krećani su tu imali uzorke u Egiptu, Maloj Aziji i na otoku Cipru. Već u prvoj ranominojskoj periodi nalazimo na pečatnicima neke grube znakove, koji imaju neku vezu s Egiptom. U RM II i III ti znakovi, uviek dakako u vezi s Egiptom, postaju bogatiji i savršeniji, kako je to Evans sigurno dokazao. Dolaze pečatnici s prikazivanjem predmeta, koji su u vezi sa zanatom ili radom posjednika. Ta vrsta pečata dolazi osobito u RM III. U SM I dolaze znakovi, koji sjećaju na klesarske znakove na građevinama. Na najstarijem dielu palače u Knosu nabrojio ih je Evans 33, a Pernier u Festu oko 40. Polovica je tih znakova jednom i drugom mjestu zajednička, što dokazuje, da je na oba mjesta radio isti ceh. Možda je tako svaki zanat imao svoje znakove, iz kojih se razvilo pismo. U isto vrieme javlja se i u Knosu i u Festu početak sustavnog slikovitog pisma. Znakovi toga pisma nadovezuju se na egipatske uzorke. To pismo zove Evans hieroglifskom klasom A. Kasnije, za doba cvata starijih palača u Knosu i Festu, razvija se hieroglifsko pismo B. Izpočetka se znakovi toga pisma nalaze samo na pečatnicima, ali se kasnije počinju urezivati u glinene ploče, čime postaju više linearni. To pismo zove Evans piktografskim. Znakovi prikazuju različne predmete: lik čovjeka i njegove dielove, oružje, alat, obredne predmete i simbole, zgrade, dielove zgrada, material za gradnju, hranu, blago, lađe i dielove lađa, životinje, biljke i njihove dielove, drveće i sve na nebu i na zemlji. I u tom je pogledu Evans dokazao egipatski utjecaj, a još više je to utvrdio Sundwall. Ipak se ne može reći, da je kretsko slikovito pismo izravno preuzeto iz egipatskoga, ono nije nikada ni postalo tako savršeno kao egipatsko. Pismo je trebalo znakova za inventariziranje i etiketiranje predmeta u državi s uređenom upravom.

S propašću starijih palača u SM II u Knosu i Festu prestaje i to piktografsko pismo i dolazi linearno, što ga Evans zove linearnim A. Glavni nalazi toga pisma učinjeni su u Hagiji Triadi. U tom pismu uzeti su mnogi znakovi iz egipatskog sustava, a nema ih u starijem kretskom hieroglifsko-piktografskom. To se pismo nije samo urezivalo, nego se i crnilom pisalo u vjerske i posebničke svrhe. Ono ide nadesno, znakovi su okrenuti nadesno. Evans je kušao da upozna znakove za brojke pa je, kako se čini, donekle i uspio. Isto tako našao je neke znakove za mjere i težine. Znakovi u tom pismu nisu više samo ideografski, njima se označuje mnogo toga, na pr. imena i stvari označuju se znakovima očito fonetske glasovne vriednosti. Na Kreti se to pismo drži barem do KM I, a možda se sačuvalo sve do propasti minojske kulture uz kasnije drugo linearno.

Kasnije, iza pregradnje palače u Knosu, pretvoreno je ovo pismo u novo, koje Evans zove linearno B. Primjerci toga pisma našli su se dosada samo u Knosu, tako te se čini, da je to bilo ondješnje dvorsko pismo. Našlo se više od 1.500 na glini pisanih izprava iz KM II (sl. 12). U tom pismu ustanovljena su 64 znaka, od toga dolazi 48 već u linearnom A, a od ovih opet nalazimo oko polovicu u hieroglifsko-piktografskom. Prema tome je linearno B dalja izgradnja linearnog A. Pismo ide nadesno, razdieljeno je u redove i odlomke, a odieljene su i pojedine rieči. Znakovi za mjere nanovo su uređeni. Iza propasti palače u Knosu ostaje linearno B još u nastanjenom dielu palače i nestaje polako sa zadnjim fazama minojske kulture u KM III.

Paralelne pojave najstarijim cehovskim znakovima na Kreti našle su se i drugdje na egejskom području, napose u Troji pa na Balkanu, ali se ne mogu dokazati izravni utjecaji. Na kasnijem grčkom tlu našli su se doduše tragovi kretskoga pisma, ali to su mogli biti sami Krećani, koji su to pisali, ili su predmeti, na kojima su se ti znakovi našli (posude), bili kretski izvoz. Na otoku Cipru, koji su u KM naselili Krećani, imamo znakova iz linearnog A, a iz toga se kasnije razvio ciparski silabarni alfabet.

Kretsko pismo još nije protumačeno, a bilo bi poželjno, da se nađe ključ, jer bismo dobili odgovor na mnoga neriešena pitanja. Ne znamo ništa o kretskom jeziku, ali poznajemo donekle sadržaj izprava. To su vjerske obredne formule, inventari i popisi s konačnim svotama pa imena. Neki se znakovi (obredni i vriednostni) vraćaju. Svakako je potrebno, da se objelodani cio nadpisni material, a onda će se po svoj prilici naći rješenje kretskoga pisma i jezika.

Nosioci kretske kulture. Veoma je važno pitanje, kakav je to bio narod, koji je na otoku Kreti stvorio takvu kulturu. Izvori, koji nam stoje na razpolaganju, jesu arheoložki, antropoložki i filoložki. Antropološki se kušalo doći do nekih rezultata, ali su oni tako nesigurni, da se na njih ne moramo osvrtati. Više se dade reći za arheološke izvore. Na egipatskim se spomenicima među narodima, koji odaju počasti egipatskom vladaru, više puta nalazi jedan narod, koji nosi kao darove predmete (vaze) čisto kretskog načina izradbe i uresa. To su sigurno Krećani, ali oni ne pripadaju prema antropološkim iztrašivanjima istoj rasi. Najvažnija su svjedočanstva u nadpisima drugih naroda, koje možemo čitati i koje razumijemo.

Grci su nazivali nekadašnje stanovnike Eteokrećanima, oni ne govore ni o kakvoj posebnoj rasi. Freske u Knosu prikazuju i tamnu i plavu rasu, antropoložka iztraživanja lubanja izniela su najviše dugoglavih, manje srednjoglavih, a najmanje kratkoglavih stanovnika. Egipatski izvori govore o kretskom narodu Keftiu. Taj se narod i zemlja njihova iza g. 1500 u egipatskim nadpisima spominje više puta kao tributaran faraonima, a u grobovima nekih visokih činovnika Tutmesa III. (1501—1447) prikazani su darovi toga naroda, koji imaju čisto kretsko obilježje. Ali Keftiu ne nazivlju se samo stanovnici Krete. Po egipatskim izvorima oni su dio naroda Hanebu, koji se spominje između devet naroda neprijateljskih Egiptu. To su stanovnici zemalja oko Sredozemnoga mora sjeverno od Egipta i obale Male Azije, Grčke, otoka Egejskoga mora, uključivši Kretu, pa dalje na zapad Italije, doklegod je sezala trgovina Egipta. Donekle može kod oznake Keftiu za Krećane poslužiti tumačenje, da rieč Keftiu stoji u vezi s hebrejskom Kaphtor, kojom hebrejski izvori označuju domovinu Filistejaca, prije nego su se ovi doselili u susjedstvo Hebreja i postali im krvni neprijatelji. Drži se veoma vjerojatnim, da se na mnogim egipatskim spomenicima, na kojima je uz prikaze tributarnih naroda izpisano ime Keftiu, doista radi o Krećanima, ali to ne će biti svaki put, to manje, što se po slikama radi o različnim rasama. To bi donekle potvrdila i činjenica, da se u palači u Knosu u sloju SM II našlo više egipatskih predmeta, pače i kip jednoga faraona. Ali to stvarno dokazuje samo to, da su trgovački odnosi između Egipta i Krete bili dosta razvijeni, to više, što se i u Egiptu našlo dosta proizvoda kretskoga obrta. Sigurno će biti Krećanin neki Keftiu, koji na slici drži u ruci srebrni lik bika sasvim kretske izradbe.

Mnogo puta se spominje, da su na Kreti stanovali Filistejci. Prorok Amos (sredina 8. st. pr. Kr.) kaže, da su Filistejci došli iz zemlje Kaphtór, a prorok Jeremija (7. ili 6. st. pr. Kr.) pak kaže, da je Kaphtór otok ili primorska obala. Za Kaphtór drže stari eksegeti da je to Kapadocija ili Karija, ali neki ipak drže, da je to Kreta. Protiv sigurnog identificiranja Krećana i Filistejaca govori viest, da se u tjelesnoj straži Davidovoj spominju napose Krećani, a napose Filistejci, a jedno i drugo su tuđinski plaćenici. Po svemu se čini, da imaju više pravo oni, koji drže, da je zemlja Kaphtor Kapadocija ili Karija. Filistejci su sigurno prikazani na hramu u Medinet-Hâbu, gdje je prikazana velika bitka između faraona Ramzesa III. i primorskih naroda (g. 1194). Tu su prikazani zarobljeni Filistejci. Ruke su im svezane na leđima, na prsima, a i nad glavama. Na glavi imaju vrpcu, omotanu oko čela, urešenu perjem. Oklopi su im skinuti. Zanimljivo je, da na jednom glinenom disku s kretskim hieroglifskim pismom dolazi kao znak glava s vrpcom i perjem. Po predaji je taj disk iz Festa, ali neki misle, da nije s Krete, nego negdje iz Male Azije. Na istom hramu je i izsječak boja s lađom. Tu Filistejci imaju na prsima oklop od remenja ili kovnih Sinja, okrugle štitove, koplja i bodeže. Prikazana su i kola sa ženama i djecom, dakle seoba. Tu Filistejci imaju šiljate prirezane bradice, dok su prije bili golobradi. Taj novi način nošenja brade primili su valjda od kojeg semitskog naroda (Feničana). Po svim izvorima drži se, da su se Filistejci počeli seliti iz Male Azije (Kapadocije ili Karije) oko g. 1400, da su prolazili kroz različne zemlje, bili neko vrieme i na Kreti te onda napokon došli u Mezopotamiju. Mi prema svemu tome ne poznajemo predgrčkih stanovnika Krete, a očekuje se rješenje te zagonetke, kad budu pročitani kretski nadpisi.

Oko g. 1400 minojska država dobiva jak udarac izvana, ali kretska kultura traje još oko 200 godina u svojim starim predajama. Porušene palače ostaju neko vrieme nenastanjene, a onda se uređuju pojedini njihovi dielovi, ali po starom načinu gradnje, bez utjecaja s kopna. Nema traga, da se pučanstvo promienilo. Dapače, ni prestanak minojske kulture oko g. 1200 nije nasilan, nego se opaža polagano umiranje i prielaz u kulturu geometrijskoga stila. I na Kreti se javlja geometrijska keramika, ali se opet vraćaju minojski elementi u oblicima, tehnici i ornamentici. Razvoj se može pratiti sve do motiva 8.—7. st., koji sjećaju na Orient. U načinu štovanja božanstva ne mienja se ništa, Zeus se u svojoj spilji na s obronku Ide štuje kao i prije, samo je sada žrtvenik iznesen iz spilje pred nju. Sveto drvo u ogradi nalazi se još u postminojsko doba, hramovi se grade tek iza geometrijske periode. Ipak se opaža velika promjena u načinu života. Nestaje minojske države, otok se razpada u mnogo samostalnih gradova, i tako to ostaje sve dotle, dok otok ne osvojiše Rimljani. Svakako, predgrčko stanovničtvo Krete nije imalo u sebi grčke krvi, možda ni evropske, tek polako ulazi grčki element u gradove otoka, u vrieme prvih grčkih nadpisa pučanstvo je dorsko.

U ostalim, kasnije grčkim zemljama oko Egejskoga mora predpoviestna kultura nije se tako silno razvijala kao na Kreti, a nije u svim tim krajevima bila ni jednako slaba. Kultura ne počinje u svim krajevima u isto doba. U starije kameno doba nisu odkriveni znakovi života, a mlađe kameno doba ima u različnim krajevima različit razvitak. Najstariji tragovi kulture odkriveni su u s dielu Balkanskoga poluotoka, od Tesalije, Beotije do akarnanske obale i do jonskih otoka. Kikladski su otoci, kako se čini, naseljeni nešto kasnije, a u isto vrieme možda i Troja. U. 3. tisućljeću pr. Kr. svuda su u tim krajevima već bile naseobine.

Tesalija je dosta dobro iztražena, napose kraj oko voloskoga zaljeva. Tu su odkopane dvie važne naseobine, → Dimini i Sesklo, a iztražena su i druga mjesta. Sesklo je još mlađe kameno doba, Dimini već ima bakra. Obadvie su se naseobine u različnim periodama proširivale, najstarije još nemaju utvrdnih zidova, ali je vjerojatno, da su bile obkoljene jarcima i nasipima te drvenim ogradama. Kuće su u tim naseobinama u isto vrieme dvojake: ima okruglih koliba, a ima i četverouglatih od granja i blata na kamenim podnožjima. Isti je način gradnje i u srednjoj Grčkoj (Orhomen), veće su kuće u sredini poduprte drvenim stupovima. Iz tih četverouglatih t. zv. megaron-kuća postaje kasniji grčki hram. Za relativnu kronologiju najvažniji su, kao uviek, keramički nalazi. Prema tim nalazima ustanovljene su u s Grčkoj četiri periode. U prvoj su periodi na posudama na uglađenoj površini ornamenti trouglati, stepenice, cik-cak vrpce ili kose četvorine. Ta keramika ide na jug sve do Korinta, a na sjeveru ima vezu s Trakijom sve do Rumunjske. U drugoj periodi ima Dimini gradski utvrdni zid. U Orhomenu se javljaju ovalne kuće uz četverouglate, šarena keramika nestaje, dolazi grublja roba s tamnom pokosti. Treću periodu označuju englezki iztraživači periodom dekadence. Šarena roba nestaje, dolazi gruba jednobojna roba. Izrađuju se kamene sjekire s rupom za nasad. Sije se žito i sočivice. Izrađuju se zemljani kipići (idoli) s usađenim mramornim glavama. Žene tkaju. Ova je perioda datirana u vrieme od 18. do 16. st. Zadnja tesalska (četvrta) perioda pada već u mikensko vrieme (1500—1200). Keramika je loša jednobojna. Uvaža se bakar, izradbu kovnih predmeta dokazuju kalupi. Uz kovni alat ima još i mnogo kamenoga. Grubi idoli nalaze se u grobovima sastavljenim od kamenih ploča. Lešine su sahranjene u čučećem stavu. Dolaze mikenski grobovi s kubetima u 14. i 13. stoljeću.

U srednjoj Grčkoj iz kamenoga doba najbogatiji su nalazi kod Heroneje. Posude i idoli srodni su onima u Tesaliji. Druga mjesta u srednjoj Grčkoj dala su malo materiala, osim Orhomena, gdje su bavarska izkapanja izniela dosta velik material. Na Peloponezu je na sjeveru najvažnije nalazište Korint. Predmeti odgovaraju I. i II. tesalskoj periodi (kameno doba), kameni alat i uvezeni obsidian, ostatci prostih okruglih koliba. Nedaleko Korinta odkapala je američka misija i odkrila 11 nastanjenih slojeva, a tek u najgornjim slojevima pokazuju se kretski utjecaji. Tu nalazimo četverouglate kuće s apsidom straga, s nadkritim preddvorjem sprieda i triemom iza kuće. To je nekada bila znatna naseobina s liepom keramikom, koja propada s kasnominojskom kulturom. Tu su keramiku po starom imenu Korinta prozvali efirskom. Krasni su pehari s dvie ručke na nizkoj nozi, sa svake strane u polju po jedna jedina sličica: nautilus ili cviet (ljiljan, šafran), zvjezdolik lik ili spirala. Ta keramika dolazi i u j Peloponezu (Mikena, Tirint), a i u Filakopi na otoku Milu (tab. IV, sl. 8). Možda je sve te posude radio jedan isti majstor, koji je spojio staru predaju s novom mikenskom ornamentikom.

Počevši od periode bakra nastojala su znanstvena iztraživanja uskladiti kulturu grčkih zemalja s kretskom minojskom, ali se to nije dalo, pa je obćenito prihvaćen englezki priedlog, po kojem se predpoviest Grčke izvan Krete u doba kovine dieli u tri heladske periode: ranoheladska (RH), srednjoheladska (SH) i kasnoheladska (KH). Trajanje tih perioda odgovara po prilici trim minojskim periodama, t. j. ranoheladska ranominojskoj, srednjoheladska srednjominojskoj, a kasnoheladska kasnominojskoj.

Tu je osobito važno izkapanje u Orhomenu. Nad slojem kamenoga doba ima više kasnijih kulturnih slojeva, koji stoje pod različnim utjecajima. Uz ovalne kuće nalaze se jame s pepelom, koje po svoj prilici imaju vjerski značaj. Grad se naglo diže, stanbene se kuće poljepšavaju, grobovi su većinom ranomikenskoga oblika sa sanducima sastavljenim od kamenih ploča, keramika finija, urešena jednostavnim zagasitom pokosti nanesenim crtama. Iz zadnje predpoviestne periode grada nađeni su neznatni ostatci stanbenih zgrada s ostatcima fresko-slikarija i krasan grob s kubetom, sasvim sličan t. zv. Atrejevoj riznici u Mikeni, građen oko g. 1400. U to vrieme izvedene su sigurno i velike odvodne radnje iz Kopajskog jezera. U predpoviestno doba Orhomen je sigurno jedan od najvažnijih gradova u srednjoj Grčkoj; njegov utjecaj opaža se u Atici, Argolidi i na Kikladskim otocima.

Na Kikladskim otocima najviše je materiala dao otok Mil (Melos). Glavni grad na otoku Filakopi ležao je nad slojem obsidiana, i s tim materialom, koji se daleko izvozio, grad se već u kameno doba obogatio. Kasnije nalazimo na otoku utjecaj blize Krete. U kućama su bile liepe fresko-slikarije; zanimljiva je slika s letećim ribama. Keramika je u kasnije doba uvezena kretska, ali ima i ljubke domaće imitacije te robe. Otok Mil ima nečistu vulkansku zemlju, pa je težko dobiti sasvim čistu lončarsku robu. Grad je, protivno od minojskog načina, bio opasan dvostrukim zidom, koji je kasnije još i pojačan. Opaža se, da u kasnije doba popušta utjecaj Krete, a pojačava se utjecaj kopna. Pod konac brončanoga doba grad je opustio.

Osim otoka Mila kretski je utjecaj osjetio u nešto većoj mjeri još otok Tera, dok je na svim ostalim Kikladskim otocima taj utjecaj bio slabiji. Na njima je izkapalo grčko arheoložko družtvo, ali nije našlo tragova ranijih od ranoheladskoga doba. Okruglih koliba nisu našli, ali se zaključuje, da ih je bilo, jer ima okruglih grobova s kubetima uz grobove u obliku sanduka sastavljenih od kamenih ploča. Keramika je kao u Argolidi naličena smeđom, rjeđe crvenom pokosti, na njoj su urovašeni ili utisnuti geometrijski uresi: trokuti, cikcak, tangentama spojeni krugovi, spirale. Oblici oponašaju mramorne posude, kojih je na Kikladima bilo dosta. Te su mramorne posude iztokarene na kolu, i na njima su više puta geometrijski uresi najviše utisnuti na dnu. Takve se posude nalaze na Naksu, Siru, Amorgu i Paru, manje na drugim otocima. Pojedini su se primjerci izvozili i na kopno. Bogatstvo mramora na nekim otocima uzrok je obilnoj fabrikaciji kipića (idola). Neki su sasvim plosnati kao daska, ali ipak imaju oznake žene, rjeđe mužkaraca. Neki idoli imaju oblik gusala, neki su dosta veliki, ima ih do 1 m visokih. Većinom su ti idoli izrađeni shematično, bez velikoga truda, ali ih ima i prikazanih u izvedbi kakve radnje; tako imamo mužkarca, koji sjedi i udara u harfu, i drugoga glasbenika, koji stojeći svira u frulu. Na otocima ima bakrenoga oružja i alata najstarijega oblika, koji oponašaju starije kamene oblike, ali uz to se upotrebljavaju još i liepi noževi i sjekire iz obsidiana. Bakreni su uresi na haljinama (igle, koje završuju spiralama) pa pincete i udice. Inače ima dosta nakita, koji su se nosili kao privjesci: životinjice, ptice, male posudice, dva srebrna diadema. Našlo se u grobovima i crvene šminke spremljene u koštanim cievima.

Već je gore iztaknuto, da je oko sredine 2. tisućljeća pr. Kr. Argolida vršila jak utjecaj na razvitak kulture u grčkim zemljama. Izkapanja na području Peloponeza izniela su dosta važnih dokaza o tom, pa se ustanovilo, da je ranoheladsko vrieme bilo doba najvećega cvata. U blizini samoga Korinta našlo se mnogo naselja, od toga neka na moru. Ta su cvatuća naselja uskoro bila uništena. Iza toga se vidi nešto kretskoga utjecaja, dok u srednjoheladskoj periodi prevladavaju utjecaji sa sjevera. U sjev. Argolidi važni su nalazi u Kleoni. To je veća ranoheladska naseobina s četverouglatim kućama iz ćerpiča na kamenim temeljima. Ceste su pošljunčene. Nad tim su ostatcima srednjoheladski i kasnoheladski sloj. U samoj Mikeni je predmikenski material dosta oskudan, nešto više ga ima u Tirintu. Tu su izkapanja njemačkoga arheoložkoga zavoda odkrila barem tri predmikenska sloja s kamenim kućnim temeljima. Izkopana je okrugla građevina s promjerom od 28 m, iz ćerpiča na temelju iz kamena, koja je imala krov od škriljavca i pečenoga criepa. Nažalost, i ta je građevina, kao i neke druge istoga vremena, uništena gradnjom kasnije palače. Čini se, da je tu bilo glavno mjesto u Argolidi, prije nego je Mikena došla do svojeg moćnog položaja.

Oznaka »mikenska kultura« upotrebljava se počevši od prvih velikih nalaza Schliemannovih (1874 i 1876) za kopnenu predgrčku kulturu od prvih kretskih utjecaja sve do propasti ciele te kulture oko g. 1200. Donekle je ta oznaka opravdana, jer Mikena jedno vrieme prednjači, ali je ipak bolja spomenuta oznaka »heladska«, u koju se lako dade uvrstiti mikenska. Mikena je silna i vrši silan utjecaj samo u kasnoheladsko doba. Mikenska kultura, koju također diele u tri diela, odgovarala bi dakle heladskoj kulturi KH I do III. Staromikensko doba bilo bi konac 17. do konca 16., srednjomikensko 15., a kasnomikensko 14. i 13. stoljeće. Na brdima, na kojima su nastali moćni gradovi Mikena i Tirint, bile su i prije t. zv. mikenskoga doba jake naseobine, ali su radi snažnog razvitka kasnijih gradova ostali od njih veoma neznatni ostatci. Ustanovljeni su utjecaji minojske kulture u SM II, dapače i u SM I. Prvi utjecaji, čini se, došli su s Kiklada, a kasnije su kretski preko Kitere i Lakonije.

Ako je u početku utjecaj Krete i dosta jak, to ipak mikenska kultura ima svoje osobitosti u gradnji kuća i grobova, a osim toga ima velikih razlika u nošnji i običajima, u ljubavi za lov i rat pa u ljubavi prema velikoj monumentalnoj umjetnosti, dok Krećani uživaju u sitnim umjetničkim predmetima. Vidi se i rasna razlika na minojskim i mikenskim slikama.

Iz ranomikenskoga vremena osobito su važni grobovi u rovu, koji su izkopani 8 m duboko izpod kasnijega nasutoga materiala unutar gradskoga zida. Bilo ih je šest, a sadržaj im je bio bogat, osobito je u njima bilo mnogo zlata. Zlatni su predmeti tanki, samo za grob rađeni, među njima pehari različna oblika (tab. III, sl. 1, 2). U grobovima ležalo je više od 1000 tankih okruglih zlatnih pločica, koje su nekada resile ili drvene škrinje ili odielo pokojnika. Prikazuju stilizirane leptire, sipe ili spirale. Osim toga bilo je diadema (tab. III, sl. 3), zlatnih vrpca, prsnih ploča i drugih nakita, osim toga jedna posuda u obliku bikovske glave od srebra, dielom pozlaćena (sl. 14). U dva groba našle su se maske od tankoga zlatnoga lima (sl. 13). Izradba pokazuje veze s Kretom, a to pokazuje i zlatni prsten, nađen u grobu, na kojem je prikazan obredni prizor s dvosjeklom sjekirom i ženama u kretskoj nošnji. Kod Homera naziva se Mikena bogata zlatom, zlata se našlo ne samo u grobovima, nego i izvan područja Mikene. Mnogo se pisalo o dva pehara, nađena u mjestu Vaphio, na području stare Amikle, na kojima su izčakanovani krasni reliefi. Na jednom bikovi mirno pasu u šumi, a na drugom se koprcaju ulovljeni u mrežama (tab. III, sl. 2). Primitivno rađene kamene nadgrobne ploče s tankim reliefima nešto je, čega na Kreti nema. Na jednoj je prikazan borac, koji se na bojnim kolima vozi preko paloga neprijatelja. Na vazama, koje su se našle u grobovima, nalazimo t. zv. mikenski stil. Slike su slikane tamnom pokosti na bliedo-žutoj pozadini. Kraj različnih geometrijskih uzoraka, najviše spirala, ima prizora iz života u moru: morske biljke u uzburkanom moru, školjke i sipe. I keramika dakle upućuje na veze s Kretom. Možda su te posude i radili Krećani u službi ili u robstvu mikenskih vladara.

U srednjomikensko doba cvate graditeljstvo. U tehničkoj izvedbi ima mnogo sličnosti s kretskim građevinama, tako da neki misle, da su i u Mikeni radili kretski majstori, ali ima i takvih razlika, da se vidi posebna predaja. Prije svega, kretske palače nemaju utvrdnih zidova, goleme su i otvorene, dok su mikenske mnogo manje i silno utvrđene. Vanredno su jaki utvrdni zidovi osobito u Tirintu. Ti su zidovi poznati pod imenom kiklopskih zidova, jer su složeni od golemih kamenih greda, koje nisu nikako ili su tek nešto izklesane. Zidovi su do 8 m debeli, u njima su hodnici i galerije za kretanje branitelja (tab. I, sl. 2) te manje prostorije kao spremišta. Slični su utvrdni zidovi i u Mikeni.

Unutar najjačeg i najnepristupačnijeg diela grada nalazila se vladareva palača, koja nema u tlorisu ništa zajedničko s palačama na Kreti. To su zgrade, kako ih kao vladarske dvore opisuje Homer za Troju, s megarom i preddvorjem, i kakve su se našle i drugdje na grčkom kopnu. Ovi su megari dali uzorke za kasniji grčki hram. Te su dvorane u vladarskim dvorovima bile bogato urešene zidnim slikama. Iz Tirinta je poznat krasan višebojni friz sa spiralama, polazak u lov na kolima (tab. II, sl. 1) i povorka gospođa u svečanoj nošnji, koje nose različne obredne predmete ili darove (tab. II, sl. 4). Zanimljivo je, da je točno isti ornament sa spiralama, kakav je upravo spomenut, bio izrađen u kamenu plastično na stropu jedne grobnice u Orhomenu. Kao na Kreti imamo i tu zidnih slika, koje prikazuju atletske igre s bikovima, a jedna prikazuje lov na vepra (tab. II, sl. 6). U Tirintu su u megarima liepo ukrašeni i podovi u raznobojnom taracu s geometrijskim i figuralnim uresima (tab. II, sl. 5 i sl. u tekstu 15).

U to vrieme građene su na grčkom kopnu, pod mikenskim utjecajem, krasne grobnice. U samoj Mikeni sagrađeno je 9 grobnica s kubetom, a u ostalim krajevima Peloponeza, srednje Grčke i Tesalije ima ih još nekoliko. Najkrasniji je primjerak t. zv. Atrejeva riznica u Mikeni, a njemu je sasvim slična grobnica u Orhomenu, kao da ju je sagradio isti graditelj. Kasniji su Grci te grobnice nazivali riznicama, jer je u njima uz mrtvaca bilo silno blago. Do okrugle dvorane s kubetom vodi dug hodnik, kojemu su zidovi bili izkićeni staklenim i kovnim uresima. U dvorani su se obavljali mrtvački obredi, a mrtvac sam počivao je u nižoj sobi kraj te dvorane. Riedko je kada mrtvac ležao u samoj svečanoj dvorani.

Od plastike toga vremena treba spomenuti t. zv. Lavlja vrata u Mikeni (sl. 16 i 17). Nad gradskim vratima je u obliku trokuta visok relief, koji prikazuje dvie lavice, kako kao na grbu stoje uz jedan stup, s prednjim nogama na podnožju stupa. Glave su nekada bile izrađene od posebnoga komada kamena i umetnute. Majstor, koji je radio taj relief, sigurno nije poznavao pravih lavova, oni su rađeni po uzorcima s I iz područja egejske umjetnosti. Sličan je relief vjerojatno nekada stajao u trokutu nad velebnim ulazom u t. zv. Atrejevu riznicu (tab. I, sl. 3).

Keramika se razvija u srednjomikensko doba dalje u započetom smjeru. Dolaze novi oblici, koji ostaju u upotrebi i kasnije u grčko vrieme. Ornamenti ostaju isti, koji su još došli iz Krete, ali se sve više stiliziraju. Morska fauna (sipe, nautilus, puževi, koralji rade se i dalje, ali uz to dolaze biljke i grančice pa geometrijski uresi, osobito spirale. Mikenska roba osvaja sviet, na cielom području te kulture dižu se tvornice, koje izrađuju jednaku robu.

Kasnomikensko doba nastavlja s izgradnjom palača i dvorova u započetom smjeru, isto tako nastaju i grobnice s kubetom. U njima dolaze uresi od slonove kosti i stakla. Keramički proizvodi doživljavaju u toj periodi dekadencu u izradbi, ali dobivaju na razprostranjenju. Mikenska roba ne proizvodi se i ne izvozi samo na kopno i otoke, mi je nalazimo u Italiji, Siciliji, Maloj Aziji i Egiptu. Izradba postaje slabija, boje su bljeđe i slabije, od morske faune postaju ornamenti, koji samo sjećaju na tu faunu. Liep je primjerak s takvim ornamentima malen vrč iz Egipta (tab. IV, sl. 9). Nema više razlike između mikenske i kretske robe. Kasnije se vidi prielaz u geometrijski stil. Taj se vidi već na poznatoj mikenskoj vazi, na kojoj su prikazani vojnici sa šljemovima, oklopima, kratkim štitovima, kopljima i nazuvcima. Ti su vojnici prikazani doduše dosta vjerno, ali ipak geometrijski, ako i ne u tolikoj mjeri kao u kasnijem atičkom dipilskom stilu.

Kamenčići i glineni otisci pečata, koji su se prije nalazili samo na otocima i zato i nazivali otočkim kamenčićima, nalazili su se kod izkapanja na kopnu gotovo još u većoj množini. Predmeti, koji su prikazani, slični su minojskima, ali su pridošli neki novi, napose dobro izrađene životinjske figure, koje su kadkada poredane jedna prema drugoj kao na grbu, kako to vidimo i na Lavljim vratima u Mikeni.

Izkapanja u Troji izniela su golem material, dobro obrađen, koji uglavnom potvrđuje ono, što je rečeno o mikenskoj kulturi, ali ne daje toliko novoga, da bi bilo vriedno, da se o njem razpravlja na ovom mjestu.

Za naše krajeve veoma je važno poznavanje kretsko-mikenske ili egejske kulture. Već prije se znalo, da naši krajevi s kulturnim žarištima, spomenutim u gornjim stupcima, imaju mnogo zajedničko, na pr. u utvrdama (položaj) i u keramici. Novija izkapanja dokazala su, da i u vjerskim i obrednim stvarima te u gradnjama kuća ima mnogo zajedničko. Dosada se mislilo samo na veze s Tesalijom, sada moramo već tražiti veze s Kretom i Peloponezom.

LIT.: R. Dussaud, Les civilisations préhelléniques dans le bassin de la mer Egée, 2. izd., Pariz 1914; D. Fimmen, Die Kretisch-Mykenische Kultur, 2. izd., Leipzig-Berlin 1924; H. Th. Bossert, Altkreta. Kunst und Kunstgewerbe im ägäischen Kulturkreise, 2. izd., Berlin 1923; G. Glotz, La civilisation égéenne, Pariz 1923; A. Mosso, Escursioni nel Mediterráneo e gli scavi di Creta, Milan 1907 i 1910; G. Perrot-Ch. Chipiez, Histoire de l’Art dans l’antiquité VI., Pariz 1894; C. Schuchhardt, Schliemanns Ausgrabungen in Troja, Tiryns, Mykenae, Orchomenos, Ithaka im Lichte der heutigen Wissenschaft, 2. izd., Leipzig 1891; F. Noack, Homerische Paläste, Leipzig 1903; Isti, Ovalhaus und Palast in Kreta, Leipzig 1908; H. Bulle, Orchomenos I., München 1907; K. Müller, Frühe Plastik in Griechenland und Vorderasien, Beč 1929; A. Evans, The Palace of Minos at Knossos, London 1921; Scripta Minoa I., Oxford 1909; Sundwall, Die kretische Linearschrift, Jahrbuch d. Deutsch. archaeol. Institutes XXX, 1915; G. Karo, Die Religion des ägäischen Kreises, Leipzig 1925; E. Reisinger, Die kretische Vasenmalerei vom Kamarès- bis zum Palast-Stil, Leipzig 1912; G. Karo, Ägäische Kultur, Kreta i Mykenische Kultur u Ebertovu Reallexikon der Vorgeschichte; Sundwall, Kretische Schrift u istom djelu.V. H.