EDWARDS, 1. Amelia Blandford, * London 1831, † Weston-super-Mare 15. IV. 1892, englezka spisateljica i egiptolog. Napisala je veći broj romana: My Brother’s Wife (1855), Hand and Glove (1859), Half a Million of Money (1865), Debenham’s Vow (1870), Barbara’s History (1873), In the Days of My Youth (1873), Lord Brackenbury (1880). G. 1873 posjetila je Egipat i toliko se zagrijala za nj, da se posvetila proučavanju te zemlje i njenih starina. Uz mnoga predavanja o Egiptu, što ih je održala po Evropi i Americi, napisala je više vriednih djela iz tog područja: A Thousand Miles Up the Nile (1877), Pharahos, Fellahs and Explorers (1891), a s francuzkog je prevela poznato djelo Gastona Masperoa »Egyptian Archaeology«. Sudjelovala je kod osnivanja »Zaklade za proučavanje Egipta« i bila njena tajnica.R. F.

2. Jonathan, * East Windsor (Connecticut) 1703, † Princeton 1758, osnivač »novoenglezke teologije«, uz Simona Johnsona najznatniji predstavnik, s kojim se započinje američka filozofija. Bavi se filozofijskim pitanjima s naročitim interesom za vjerski problem, koji je u umovanju američkih mislilaca i kasnije igrao znatnu ulogu. Kao filozof zastupa E. nazor srodan Malebranchovu panenteizmu (sve je u Bogu, sve djeluje po Bogu i sve se spoznaje u svietlu božanskoga duha) i Berkeleyevu objektivnom idealizmu (stvari postoje samo kao predočbe božanskoga bića). Po E-ovu je mišljenju Bog mjesto ideja; u njegovu se duhu određuje stvarnost; priroda i duševni sviet su proizvod neprekidne stvaralačke misli Božje — u njima se objavljuje Bog. Prostor i vrieme su oblici, u kojima se razvija božansko predočivanje, kao koje je mahom stvaranje svieta. Idealni značaj njihov razlikuje se od Kantova određenja, po kojima prostor i vrieme imaju samo fenomenalnu vriednost prema nepoznatoj metafizičkoj zazbiljnosti, dok su za E-a, koji zastupa izvjestni objektini fenomenalizam, stvarni oblici zazbiljnosti, koja je po bivstvu svojem ideja. I duševni život shvaća E. aktualistički, kao niz sviestnih stanja (→ aktualizam), koja nastaju pod utiskom božanskih prizora. Kako Bog stvara prilike sviestnoga nahođenja, duševno postojanje je neprestano prosvjetljivanje relativne sviesti božanskim idejama. Spoznavanje je podudaranje gledanja u ograničenom krugu s ukazivanjem u božanskom vidu. Ni moralno držanje nije drugo nego kretanje u namjerama Božjim, a označuje se kao ljubav prema onome, što uistinu jest. U toj ljubavi ujedinjuju se ljudi međusobno (funkcija morala je u suštini socialna) i s Bogom. Svrha je ljudskoga života razviti duševnu sposobnost u službi Božjoj. Religija je intimni, osobni odnos čovjeka prema svevišnjem duhu, u kome sviest postoji, i po kome sve živi. Taj se odnos nadaje u osjećanju zavisnosti svega stvorenja od izvora stvaralačke moći sa sigurnošću, koja se ne da svesti na razumsko opravdanje. Bitak Božji ne da se logički utvrditi. Temelj religije je ljubav prema vrhovnom biću, koje uistinu jest i uviek živi. Po vezi s njim i čovjek dobiva dio na bezsmrtnosti.

BIBL.: Skupno izdanje The Works of John. Edwards, London 1840.A. B-a.