EDISON, Thomas Alva, * Milan (Ohio, USA) 11. II. 1847, † West Orange (New Jersey, USA) 18. X. 1931, američki izumitelj, pionir elektrotehnike i industrijalac. Po otcu je bio nizozemskoga, po majci škotskoga podrietla. Polazio je samo tri mjeseca pučku školu u Port Huronu (Michigan, USA), kamo su mu se roditelji preselili. Dalje ga je poučavala majka, bivša učiteljica, no najviše se obrazovao samoradom proučavajući osobito fizikalna i kemijska djela i marljivo eksperimentirajući u vlastitom malom laboratoriju. Zarađivati počinje već sa 12 godina kao željeznički prodavač novina, kasnije izdaje i vlastiti list, koji tiska u željezničkom vlaku na pruzi između Detroita i Port Hurona. G. 1862 spasi izpred jurećeg vlaka diete glavara jedne željezničke postaje na spomenutoj pruzi. Otac djeteta iz zahvalnosti uvježba ga u brzojavljanju. S tom vještinom postaje brzojavljač, najprije u Port Huronu i dalje u nizu drugih mjesta. God. 1868 dobiva već mjesto kod središnjice ondašnjeg brzojavnoga družtva Western u Bostonu, gdje uspješno radi na usavršavanju sprava za obično brzojavljanje i sprava za javljanje burzovnih tečajeva, t. zv. stock tickera. Najavio je u to vrieme i patent za električku napravu s automatskim brojenjem predanih glasova »za« i »protiv« pri glasovanjima, za koju međutim nije bilo zanimanja u parlamentu. Preselivši se 1869 u New-York vraća se usavršavanju brzojava i osniva radionicu brzojavnih aparata, koju doskora preuzme družtvo Western odkupivši od E-a za 40.000 dolara njegove dotadanje izume. G. 1870 gradi tvornicu u Newarku blizu New-Yorka i rješava probleme dvostrukog i četverostrukog brzojavljanja na istom vodu te automatskog brzojavljanja. G. 1876 ostavlja industriju i gradi svoj veliki laboratorij u Menlo Parku, 40 km daleko od New-Yorka. Tu ga nedavni Bellov izum brzoglasa navodi na probleme telefonije, pa 1887 i 1888 pronalazi mikrofone, koji su (kao i slični, kasnije obćenitije poznati pod imenom Hughesa) trebali nadomjestiti Bellov brzoglas na predajnoj strani, a pronalazi i jednu vrst zvučnika, kojim je i na prijamnoj strani htio zamieniti Bellov brzoglas. Baveći se dalje automatskim brzojavljanjem dođe 1877 do načela fonografa. Ova je naprava za mehaničko registriranje govora i glasbe izazvala kod prvih izvođenja u javnosti izvanrednu senzaciju, no zanimanje za nju doskora je palo (i povratilo se istom mnogo kasnije, kada je E. mučnim radom od 1887 do 1893 uglavnom uklonio nedostatke prvih fonografa). Razočaran potežkoćama u početnom stadiju fonografa baca se E. doskora na svoje glavno djelo, na izum električke žarulje s ugljenom niti. Električka razsvjeta dala se dotad realizirati samo lučnim svjetiljkama sa svietlim lukom između dva ugljena. No ove lučnice izvedive su samo za mnogo svjetlosti i mnogo potroška električke energije te po tomu nisu bile upotrebljive za razsvjetu zatvorenih prostorija ili čak pojedinih radnih mjesta. A i inače su imale nedostataka, tako da nisu mogle konkurirati petrolejskim i plinskim svjetiljkama. Bilo je međutim već poznato, da tanke žice ili vodljive niti, usijane električkom strujom, mogu također svietliti, dok se ne raztale ili ne izgore na zraku, pa je E. postavio sebi zadatak da načini po tom načelu žarulje, koje će moći dugo izdržati usijavanja do kojih 2.000° C. Nakon mnogobrojnih mučnih pokusa E. je postigao cilj s nitima dobivenim pougljivanjem organskih tvari i smještenima u staklenim kruškastim balonima, iz kojih je zračnim sisaljkama prije zataljivanja pomno izsisan zrak. Prva žarulja s niti od pougljenoga pamučnoga konca, koja je izdržala 45 sati neprekidnoga gorenja, načinjena je u listopadu 1879, a već na Božić iste godine prostorije i okolica Menlo Parka sjale su u svietlu nove razsvjete. Žarulje je doskora uspjelo usavršiti upotrebom japanskoga bambusa kao polaznoga materiala, da traju i 1.000 sati gorenja. Kao čovjek prakse E. se ujedno, osobito od 1879 do 1883, bacio na razrađivanje potankosti novog načina razsvjete uzimajući odmah u obzir i upotrebu elektromotora za pogonske svrhe. Velike je zasluge E. stekao baš na tom još neizoranom polju, gdje je trebalo usavršavati strojeve za proizvođenje struje, razraditi sustav razvođenja i podjele struje na pojedine potrošače, konstruirati brojila za obračunavanje potroška električke energije i uobće izvesti nepregledan niz važnih predradnja. Radeći s istosmjernom strujom od 110 volta našao je E. uz ostalo i »sustav triju vodiča«, kojim se na pr. uz napon 2 × 110 volta može s vodičima manjeg prereza razvoditi struja potrošačima s naponom 110 volta. Podizanje prvih električnih centrala, na pr. g. 1882 u New-Yorku, razsvjeta ciele izložbe u Parizu 1881 žaruljama i sl. doskora su silno razgranali primjenu električke struje i E-a učinili slavnim, a njegov sindikat »Edison Electric Co.« moćnim. No bilo je i borba s konkurentnim družtvima, poimence zbog novog sustava višefaznih izmjeničnih struja, koji je donio Nikola Tesla, a propagiralo ga družtvo Westinghouse. G. 1889 ustupi E. svoja prava družtvu »Edison General Electric Co.« uz odštetu od milijun dolara i preseli se u West Orange, gdje je oko već prije kupljenoga dvorca izgradio laboratorije i radionice. Tu se vraća s uspjehom fonografu, a zatim i nizu drugih izuma te uz drugo nalazi kinematograf, električku lokomotivu, novi alkalijski željezno-nikaljni akumulator (→ akumulator) i t. d. Za vrieme prvog svjetskog rata E. se posvećuje ratnim tehničkim zadatcima. Sve do smrti u 85. godini stvara E., neumoran radnik i genij u izumievanju i u organizaciji tehničkoga rada, koji se s pravom, ma da gotovo svi njegovi izumi nisu bili izključivo njegovi ili su njemu nezavisno polazili za rukom gotovo istodobno, kad i drugima, po cjelini svoga požrtvovnog rada smatra jednim od najvećih dobročinitelja čovječanstva.J. L.