DEMOFONT (Δημοφῶν), 1. sin eleuzinskoga kralja Keleja i Metanire.

Tražeći svoju kćer Perzefonu došla je božica Demetra (v.) u Eleuzinu, gdje je stupila u službu Metanire, koja je nije prepoznala. Iz zahvalnosti, što su je kralj i kraljica lijepo primili, ona je htjela svojim dahom i očišćavanjem u vatri njihova sina D-a učiniti besmrtnim, ali to je nehotice omela Metanira. Kad je naime ugledala svoga sina, gdje leži u vatri, glasno je poviknula i spriječila daljni obred. Nato je božica objavila, da D. doduše ne će postati besmrtan, ali će ga stići neprolazna čast, jer je počivao u krilu i na rukama božice. Tako kaže Homerova »himna Demetri«. Kod Ovidija (Fasti IV. 507 i d.) dolazi na mjesto D-ovo Triptolem, sin siromašnog seljaka Keleja, koga Demetra izliječi od bolesti, davši mu uspavljivi napitak. I njega ona meće u vatru, da ga učini besmrtnim, ali to sprječava majka Metanira. Božica navješćuje, da će Triptolem (→ Demetra) prvi orati i sijati žito. Apolodor (I. 31 i d.) spaja obje priče i kaže, da je Demetra, kad ju je Metanira omela u očišćavanju Demofonta, njega spalila i sve počasti prenijela na njegova starijega brata Triptolema.

2. D. Atenjanin, sin Tezeja i Amazonke Antiope (a po kasnijoj priči Fedrin).

Kada je Tezej ugrabio Helenu, došla su njena braća Dioskuri u Atenu i, kako Tezej nije bio kod kuće, povedoše svoju sestru i sa sobom poniješe kao robinju Tezejevu majku Etru (Αἴϑρη). Ona je ostala otada kod Helene i s njom došla u Troju. Tamo ju je oslobodio njen unuk D. uz pomoć svoga brata Akamanta i poveo je u Atenu, gdje je zavladao, jer je došao prije nego se vratio Mnestej, koji je bio potisnuo njegova oca Tezeja. Na povratku iz Troje u Atenu zaručio se D. s Filidom, kćerkom iračkoga kralja Sitona. No prije svadbe pošao je u Atenu, da uredi svoje prilike. Kako se međutim nije vratio u određeno vrijeme, Filida se od žalosti objesila i bila pretvorena u drvo.Z. D.