DEGENERACIJA (lat. degenerare »izroditi se, izopačiti se, postati gori«) smatra se kod bića i njihovih organa svaka morfološka i fiziološka promjena sa smanjenom vrijednosti, a nastaje poremetnjom tvarne izmjene (→ atrofija). Dijelovi tijela mogu zaostati u djelovanju i normalno, pa tako nastaje degeneracija povodom regresivne preobrazbe ili nazadnim razvojem radi prilagodbe na jednostavnije životne uvjete, napose na nametnički način života. Kad jedan organ degenerira, prestane raditi, smanji se i zakržlja, a mijenja se i kvalitativno, kao na pr. jajnici za perijoda involucije. Kod degeneracije stanica životna je energija oslabljena ili poništena. Kod žabljeg punoglavca prijelazom u odraslu životinju degenerira i nestaje rep, cijeli organ s kožom, mišićjem, kosturom, krvnim žilama, živcima, a slično se događa i s repićem ascidijskih ličinaka. Poznate su degeneracije kod nemertina, ehinodermata i dr., te senilna degeneracija kod jednostaničnih bića (trepetljikaša, infusoria) nakon mnogo stotina pokoljenja. Može degenerirati i neka životinjska vrsta, pa pasmina i porodica, te pripadnici pokazuju manjkava obilježja. Zakržljali mravi dovode do izginuća čitavoga mravinjaka.

LIT.: E Korschelt, Lebensdauer, Altern u. Tod, II. Aufl., Jena 1922.K. B.

D. u medicini znači regresivne patološke promjene uglavnom parenhimnih organa, ali i veziva i međustanične tvari. Degenerirane stanice su izgubljene za funkciju. Kod parenhimatozne ili albuminozne d-e opaža se raspadanje protoplazme stanice u bjelančevinasta zrnca; stoga su obrisi stanica nejasni. Raspadu prethodi nabreknuće i zamućenje stanice (mutno bubrenje). Organi kod parenhimatozne d-e (jetra, bubreg, mišići) najčešće su povećani, sivkasti na presjeku i ne pokazuju normalno vidljiv crtež. Masna d. je obilježena pojavljivanjem velikog broja sitnih kapljica masti i njoj sličnih tvari. Zbog toga su masno degenerirani organi žućkasti, ali bez crteža, za razliku od masne infiltracije. Katkad opažamo, ako postoji poremetnja izmjene tekućine, u protoplazmi stanica različito velike šupljine s prozirnim tekućim sadržajem (vakuolarne d.), ili sa sluzavom tvari (sluzava d.) u drugim slučajevima. Vezivna međusupstancija može postati homogena tvar, koja jako lomi svjetlost (hijalina D.) ili prijeđe u sluzavu rastegljivu tvar (sluzava d.). Koloidna d. nastaje raspadanjem epitelnih stanica homogene bjelančevinaste mase s jakim lomom svijetla, što se kemijski razlikuju od hijaline. Uzroci d-i su oštećenja protoplazme stanica i međustanične tvari, u prvom redu otrovi i toksini.S. S.