DEFORMACIJE. Pod d-ama se u etnologiji razumije vaju svi zahvati, koje ljudi čine na svom tijelu s namjerom, da izobliče naravni oblik pojedinih dijelova tijela, organa, kosti, kože i kose, ili pače i da ih osakate. Takve su poznate već od davnih vremena u naroda niže civilizacije. U nekih su naroda odnosno etničkih skupova često neke d-e upravo značajne kao njihove tradicije. Osim razlike između izobličavanja u užem smislu i sakaćenja mogu se d-e pregleda radi svrstati ili prema cilju i namjeni d-e ili prema dijelovima tijela, koji se izobličavaju. Glava se izobličuje najčešće krutim stezanjem ovoja oko glave djetetu ili stavljanjem glave u naročite naprave (od dasaka) i to na dulje ili kraće vrijeme odnosno u etapama, nakon čega ostane glava trajno na tjemenu ili zatiljku ili drugdje gdje sploštena ili pak neobično oduljena. Takve sploštene glave osobito su značajne za srednjoazijske narode pa neke sjeveroameričke Indijance (jedno pleme ima engl. naziv Flatehad, »sploštena glava«), zatim po Indoneziji (Celebes), dok se ovoj ima glava produžuje u nekih afričkih plemena (na pr. u si Kongu) pa na nekim otočjima Melanezije. I kod starih naroda više civilizacije u Americi poznate su takve pojave. D. glave potvrđuje se tu i tamo i u naroda Evrope (u j Francuskoj, na J Balkana). — Vrat se izobličuje u nekih naroda time, što se gomila nakit oko njega (koluti i sl.); takve nakite nose dugo, pa i sav život, osobito žene, te se time vrat neobično izdužuje, na pr u nekih crnačkih plemena Afrike i u Stražnjoj Indiji. — Struk se izobličava odnosno steže osobitim pojasima, i to u muškarca više nego u žena, na pr. u nekih plemena po Melaneziji, tropskoj južnoj Americi (gdje je takav pojas pa i čitav steznik sasvim krut, redovno od drvene kore, lika; → pojas). — Slično se izobličuju donji dijelovi nogu. Listovi nabreknu od trajnog stezanja i ostanu tako i kad nema ovoja, kako je na pr. vrlo značajno u nekih južno-američkih plemena (na pr. u starih Peruanaca, Aruaka i dr.). Dobro su znane iznakažene noge Kineskinja (»zlatni ljiljani«, danas već rijetko), koje se dobivaju jakim stezanjem noge s podvinutim prstima i petom pod taban, provođenim još od djetinje dobi. — Osobito su brojne d-e različnih naroda na ušnim resama, nosnim stijenkama i usnama. Tu se uvijek probuši najprije mala rupica, koja se redovno umetanjem sve širih umetaka proširi do propisane ili željene širine, da se onda može usađivati neki određeni nakit; d. nastaje i tako, da težak nakit obješen na pr. u rupici ušne rese sam veoma rastegne tu resu. Takve d-e usana i ušiju osobito su značajne u žena nekih crnačkih plemena Afrike, napose istočne (područje Sambesi) i Sudana (Sara, Musgu i dr.), Stražnje Indije (u oba spola, osobito u muškaraca u Indokini), u muškaraca plemena Oceanije, južne tropske Amerike (i među plemenima više civilizacije u Andama ušna proširenja), osobito u grupe Ge (→ Botokudi). — Značajna je d. površine kože u onih naroda, koji se redovno slabo pokrivaju, dakle u prvom redu u tropskom pojasu, pretežno u naroda tamne kože. Oni izazivaju različne trajne nabrekline, brazgotine, masnice na koži lica, čela, mišića na ruci, prsa i leđa, rjeđe drugdje (→ skarifikacija), a to je osobito značajno u crnačkih naroda Afrike, u Melanezijaca, Australaca i negdašnjih Tasmanaca. — Neke je vrsti d. i to, što neka plemena miješaju kosu s kakvom masom i različno je oblikuju, što kosu cijelu ili djelomično briju ili bojadišu (na pr. u mnogih crnačkih plemena i pigmeja Afrike i Melanezije); neki trajno uklanjaju dlake brkova i brade (kao sjeveroamerički Indijanci), obrva i dr. Neka je d. i privremeno ili trajno bojenje kože (→ tatauiranje), nokata, zubi, obrva, usana, kose.

D-e, koje imadu značaj sakaćenja ili nakazivanja, manje su brojne. Takvo je namjerno izbijanje određenih prednjih zubi, redovno kao obredni čin (na pr. u Australaca, nekih crnačkih plemena Afrike, Indijanaca srednje i južne Amerike), ili samo brušenje tih zubi, da budu šiljati, i to u različnim oblicima: s 1 ili više šiljaka, ili kao sjekirica (tipično u mnogih crnačkih plemena Afrike, u Indoneziji i sred. Americi), ili brušenje prednjih ploha na različne načine (u Indoneziji) pa dubenje udubina sprijeda, da se u njih ulože ulošci od kakve drage kovine ili kamena (stari narodi srednje i južne Amerike; stapčice u Indiji). — Sakaćenje pojedinih prsti ruke nešto je rjeđa pojava, ali je na pr. značajno u Bušmana i Dama, koji s magičkih razloga sakate krajnje članke pojedinih prstiju, ili u nekih grupa južnoameričkih Indijanaca (na pr. Čarua u Urugvaju), gdje su osobito žene kidale prste povodom smrti člana obitelji. Ovamo ide napokon i vrlo rašireno raznovrsno obrezanje spolovila i slične operacije (→ obrezanje).

Od svih ovdje nabrojenih vrsta d-a treba dakako razlikovati one d-e, koje nastaju same od sebe zbog posebnog načina života; takvo je na pr. sploštenje glave (zatiljka) zbog dugotrajna nezgodna ležaja glave u djetinje doba, sploštenje golijeni (platiknemija) u nekih afričkih plemena Bantu, navodno zbog stalnoga čučanja, dalje naravno nerazmjerno povećanje butova žena u rase koisanidne (→ rase) i nešto manje u drugih nekih rasa kao njihovo rasno obilježje (steatopigija).

Razlozi namjernih izobličavanja odnosno sakaćenja su različni kod različnih vrsta d-a odnosno kod različnih naroda (i kod iste vrste). To su u glavnom ovi: težnja za ukrasom tijela (tako kod skarifikacije različnim ornamentalnim motivima, kod rupa u nosu, usnama, ušima zbog umetanja nakita i t. d.); »rasni ideal« pojedinih naroda (na pr. deformiranje glava nekih sjeveroameričkih plemena, koji takve drže za osobito lijepe i poželjne); d. kao znak plemenski, klanski, klasni i sl. (na pr. skarificirani likovi u nekih crnačkih afričkih plemena, u nekih Australaca navodno kao totemski znakovi, u sjeveroameričkih Indijanaca i t. d.); dalje kao znak društvenog položaja, osobnih sposobnosti ili imovnog stanja (tako zakržljale noge imućnijih Kineskinja; od velikoga kovnog nakita produženi vratovi žena ili od težine nakita razvučene ušne rese žena nekih istočnoafričkih, prednjeindijskih i dr. plemena, brušeni zubi kao znak pripadnosti među odrasle muškarce prilikom inicijacije; rjeđe kao izražaj prevlasti odnosno ljubomore jednoga spola prema drugome (na pr. u nekih sudanskih crnaca, gdje rastegnute rasporene usne, jedna ili obje, drže kružne ploče, koje smetaju muškarcima nepoželjno, prekomjerno razgovaranje); često su i povodi magički, pri čemu neka d. ima odbojnu moć od zlih sila, demona, uroka (slično kao druga apotropejska sredstva. → apotropej) ili moć profilaktičku, t. j. da se čovjek s d-om osigurava od kakve bolesti ili drugoga zla; napokon je d-i katkada povod vjerovanje, da ona čini čovjeka u nečemu tjelesno ili duševno jačim, superiornijim, sposobnijim (na pr. kod obrezanja).M. G-i.