DAVID (hebr. »Miljenko«) bio je 2. i najslavniji židovski kralj. Vladao je oko 1010—970 pr. Kr. Rodio se u Betlehemu iz plemena Judina od seljaka Jese. Još kao mlada pastira pomaza ga u njegovu domu prorok Samuel po Božjoj naredbi za kralja. Kralj Saul pozva ga na svoj dvor, da mu on kao izvrstan svirač citarom osladi časove nervoze. Kad je na mejdanu ubio filistejskoga gorostasa Golijata, zavoli ga sav narod i stade ga slaviti junačkom popijevkom. Sin Saulov Jonatan postade mu prijatelj, ali se Saul poboja Davida i poče mu raditi o glavi. David uteče u Judine planine, skupi četu vjernih pristaša i s njima se dugo sakrivaše; napokon je morao pribjeći k Ahisu, filistejskom kralju. G. 1011 pade Saul na gori Gelboi u ratu s Filistejcima. David odmah dođe u Hebron, gdje ga južna plemena izaberu za kralja. Oko 1004 tragično svrši Saulov sin i nasljednik Išbošet (ili Išbaal), a tada zavlada David nad svom zemljom Izraelovom. U to doba osvoji on od starosjedilaca kanaanskih Jebusejaca Jeruzolim i učini svojom prijestolnicom i središtem vjerskoga i prosvjetnoga života Izraelaca. Često je sretno ratovao s okolnim narodima, podložio ih i raširio granice svoje zemlje sve do Damaska. U drugom ratu s Amoncima počini on dva teška grijeha: učini preljub s Betsabejom, a muža joj Uriju hotimice pošalje u najljuću borbu, u kojoj on i pogine. Zato je u svomu domu doživio velike nesreće, osobito pobunu sina Absaloma. Pred smrt odredi za nasljednika i okruni sina Salamona, rođena s Betsabejom. Umrije u starosti od 70 godina i bi pokopan na brežuljku Ofelu u Jeruzalemu. Grob mu nije još otkriven. David je bio velik vojskovođa, mudar vladar, pravi otac svoga naroda, a i svetac, uza sve svoje kratkotrajne pogreške. On je bio tvorac židovske države i kulture. Bog ga je posebno odlikovao, što ga je učinio praocem Krista (Mesije), njegovim prorokom i tipom.

David se naročito proslavio kao pjesnik većeg broja psalama, koji se ubrajaju u kanon starozavjetnih knjiga, te su postali jedan od najčešćih tekstova kršćanske liturgije. O psalmima → Biblija i Psalmi.

IZVORI: I. Kralj. (od p. 16), II. Kralj. (sva) i III. Kralj. 1—2. 12; 1. Dnevnik. 10, 1—29, 30; neki psalmi Davidovi.

LIT.: L. Desnoyers, Histoire du peuple hébreu, sv. II. Saül et David, Pariz 1930; L. Pirot, Dict. de la Bible, Suppl. 7., 8. (1932).A. J.