ČVOR u fizici, kod tijela, koje titra, jest točka, koja trajno miruje. Kada napeta žica zvuči svojim osnovnim (najdubljim) tonom, postoje dva čvora, t. j. obje njezine krajnje točke A i B (v. sl.). Ako žica titra kojim gornjim tonom, ima 3, 4, 5 i t. d. čvorova, te je razdijeljena u 2, 3. 4 i t. d. jednakih dijelova, koji su omeđeni čvorovima. Ako na žicu stavimo svinut papirić, onda taj »jahač«, kad žica titra, na čvoru ostaje, ali s drugog kojeg mjesta odskoči (Noble i Pigot g. 1673). Naziv č. u tom značenju uveo je oko g. 1700 Sauveur; ona mjesta, gdje je zamah titranja najveći, prozvao je on trbusima. Kod titranja ploče ima bezbroj mirnih mjesta, te se ona redaju u čvorne crte (→ Chladni); kod titranja tijela, protegnutog na sve strane, susrećemo se sa čvornim plohama.

U svima tim primjerima titranje je periodično pomicanje čestica tijela, te kažemo, da titra udaljenost kojegod čestice od nekog njezinog srednjeg položaja. Međutim u tijelu može titrati i koja druga fizikalna veličina, pa su uopće čvorovi mjesta, gdje je zamah titranja trajno jednak 0. Tako u anteni radioaparata titra električna struja, a gornji je antenin kraj zapreka, preko koje struja ne može teći, tako da je taj kraj č. električne struje (→ valovi stojni).St. H.