ČAROBNJAK je u neciviliziranih naroda čovjek, koji vrši čaranje kao svoju manje ili više stalnu djelatnost; rjeđe mu je to jedino zvanje, nego redovno uz drugo životno zanimanje bavi se i čaranjem. Tako su osobito često u nekih afričkih i azijskih naroda kovači č-i. Često u djelatnosti ovakvih č-a prevladava jedan određeni smjer, osobito ljekarsko čaranje (otkuda im naziv medicinman, uveden u stručnoj književnosti različnih jezika). U afričkih crnaca na pr. u Kongu mnogi se takvi č. bave zadavanjem muka, bolesti i smrti čaranjem po narudžbi, obično povodom čije želje za osvetom, i to najčešće s pomoću naročite (drvene) ljudske spodobe, u koju zabijaju čavle i slično je »muče« (→ čaranje). U mnogih naroda tropskoga i umjerenog pojasa važna je djelatnost č-a izazivanje kiše (odnosno oluje), u naroda biljogojaca magički naspor priroda bilja, u lovačkih uzrokovanje obilja lovine. Jedva bi trebalo među tim smjerovima djelatnosti zabilježiti ljubavno čaranje, no u neciviliziranih naroda nema to, poprijeko uzevši, toliku važnost kao ostale djelatnosti. Uz rečeno bave se č-i veoma često i proricanjem i gatanjem, pronalaze ukradene predmete ili zlikovce, odbijaju oluje, ljudske i stočne zaraze i druge nedaće, koje prijete njihovoj zajednici. Tako je osobito mnogostrana magička djelatnost na pr. u sjevernoazijskih šamana, koji mogu služiti kao uzorak č-a u neciviliziranih naroda; ovi kao i njihovi srodnici u drugim kulturama svijeta (na pr. angekok u Eskima) imadu pri čarobnjačkoj djelatnosti i naročitu opremu i čarobnjačka pomagala (→ šamanizam, derviši). U pismenih naroda s religijama višega reda bave se takvi ljudi i pisanjem čarobnih zapisa (v.). — Veoma su često č-i neuropati, a i inače tjelesno ili duševno nenormalni (na pr. osobito sibirski), pa i nakazni, ali katkada s druge strane u nekim pravcima naročito nadareni, pa su nerijetko nosioci ili pače stvarači duhovnoga blaga svoje zajednice: legenda, priča, pjesama, kazivači su i čuvari plemenskih vjerskih i drugih predanja, svirači i pjevači (rapsodi) pripovjedne poezije i t. d. i kao takvi također cijenjeni. Svoje moći i vještine brižno čuvaju i sakrivaju, često je njihova djelatnost u obitelji nasljedna (kao što su im nasljedne i nastranosti ili posebne sposobnosti), ali se može steći i učenjem i praksom u njih, pa čak gdjekada i kupiti (na pr. u Sibiru). Okolina pokazuje prema njima ponajviše znatno strahopočitanje, makar ih inače drži za ljude niže od sebe (na pr. kovače-vrače u Africi), boji ih se i treba ih, ugađa im i mrzi ih u isti mah. Treba zabilježiti, da se ovi č. svijesno služe i vještom sljeparijom među ostalim sa svrhom, da i tim sredstvom, koje neupućena okolina prima kao pravu čaroliju, uzdrži čarobnjački ugled (na pr. izvlačenje bolesti iz tijela u obliku vješto podmetnutih kamenčića ili drugih manjih predmeta, kako je uobičajeno na pr. u č-a mnogih američkih naroda). Ulogu č-a često imaju žene (što treba razlikovati od običnoga najraznovrsnijeg prigodičnog čaranja, koje vrše pretežno baš žene; → čaranje, osobito u nekih azijskih naroda.

Nije lako u neciviliziranih naroda, a i mnogih s višom civilizacijom, svagdje povući granicu između č. i svećenika, kao ni između č-a u gornjem opsegu pojma i č.-profesionala, koji izvodi pred ljudstvom za naplatu čarolije, služeći se pri tome i sljeparijama i vještinom hipnoze masa i drugim takvim sredstvima (na pr. u poznatih č-a u Prednjoj Indiji).M. G-i.

Čarobnjak se u novije vrijeme zove i čovjek, koji izvodi takve vještine, za koje se čini u prvi mah, da nadilaze prirodnu ljudsku sposobnost. Takve se vještine osnivaju ne samo na tjelesnoj uvježbanosti, nego katkada ili na optičkim varkama ili na sugestiji (v.) ili na hipnozi (v.).