ČAJEVAC KINESKI, Camellia (Thea) sinensis (L.) Ktze, por. čajevci (red Guttiferales → prostolatičnice. Kao i ostale vrste ovog roda, kojih ima oko 16, a koje su razvijene u obliku drveća na području Indije, Kine i Japana, raste i čajevac kao zimzelena biljka duguljastih i nazubljenih trajnih listova i pravilnih, mirišljivih cvjetova; oni se razvijaju pojedinačno ili u manjim nakupinama. U dvostrukom ocvijeću — koje je sastavljeno od pet malenih lapova i pet većih i slobodnih latica, veličine latica u cvijetu trešnje — nalazi se tučak, okružen brojnim i vrlo nježnim prašnicima. Domovina je čajevca, u kome danas razlikujemo uglavnom dvije odlike (Thea sinensis L. i Th. Assamica Mast.), po svoj prilici gornji Assam, Burma i otok Hainan. Danas je kultura ove važne biljke raširena i izvan područja Kine i Japana. Zbog naročitog sadržaja služe posebno preparirani i osušeni listovi čajevca — Folia Theae — kao sredstvo za uživanje (u obliku čaja) i kao lijek. Za čaj se uzimlju i listovi srodne vrste Camellia Japonica L., koja se inače mnogo više uzgaja kao ukrasna biljka.

I ostali su članovi ove porodice, kao na pr. rodovi Gordonia, Stewartia, Visnea i dr., rašireni u obliku zimzelenog drveća ili grmova pretežno u suptropskim i tropskim krajevima te se naročito ističu velikim i lijepim cvjetovima s mnogo prašnika.F. K-n.

Proizvodnja čaja. Glavna područja proizvodnje čaja (odnosno čajevca) jesu Prednja Indija s Ceylonom, Sumatra i Java, Kina i Japan s Formosom. U manjim količinama proizvodi se oko Kavkaza i u Braziliji.

Bere se samo najmlađe, nježno lišće, i to s vrha grančice, obično samo gornja tri lista, od kojih prvi nije još odmotan. U tropskim krajevima berba se vrši kroz cijelu godinu, u Kini i Japanu četiri do pet puta godišnje. Posljednje berbe daju najslabiji čaj. Prilikom branja toliko se pazi na čistoću, da se najfinije vrste beru u rukavicama.

Ubrano lišće, koje još nema nikakva mirisa ni ukusa, podvrgne se prerađivanju, i to u Indiji s pomoću strojeva, u Kini i Japanu ručnim načinom.

Prema načinu preradbe nastaju crni čaj ili zeleni čaj, a naknadnim tiještenjem t. zv. pločasti (Tafeltee) odnosno ciglasti čaj (Ziegeltee). Crni čaj se dobiva tako, da se lišće ostavi na zraku, da u hladu uvene, pa se zatim uvija prstima ili između dlanova, a u Indiji pomoću posebnih strojeva. Pritom list pušta sok i dobiva aromu; sada se čaj slaže u košare i pokrije čohom, te nastaje fermentacija, koja traje 2—3 sata, pa se zatim pažljivo prži u plitkim tavama na otvorenoj vatri, pri čemu treba paziti, da čaj ne zagori. Ovim se postupkom lišće smekša, zatim se ponovno uvija. Ovo se prženje i uvijanje ponavlja, dok lišće ne prestane puštati sok. — Kod zelenog čaja postupak je sličan, ali bez fermentacije. Ovdje se svježe lišće grije nekoliko časova u zagrijanim tavama uz neprestano miješanje, zatim se lišće uvija i suši. Umjesto grijanja na tavama može se lišće grijati u pari povrh kipuće vode. Grijanjem i izostavljanjem fermentacije zadrži čaj zelenu boju. Zeleni se čaj često namiriše mirisom cvijeća. — Čaj u pločama ili čaj u ciglama dobiva se tiještenjem u hidrauličkim prešama crnog ili zelenog čaja ili pak otpadaka prilikom preradbe čaja. Ovaj se čaj mnogo troši u Aziji.

Izvoz čaja g. 1931 iznosio je iz Britanske Indije i Ceylona 263.000 tona, iz Kine 43.000 tona, iz Japana i Formose 17.000 tona, iz Nizozemske Indije 76.000 tona.J. R-ić.

U dijetetskom pogledu čaj je veoma važna droga. Kuhanjem, odnosno i stajanjem »kineskog« čaja u toploj vodi prelaze alkaloid tein (identično s kofeinom), nadalje tanin i flavon (djeluje kao vitamin) u naljev (infusum), odnosno u uvarak (decoctum). Piće od pravog kineskog čaja nije samo uživalo nego je i dijetetsko i — zbog sadržaja kofeina i flavona (vitamina) — i medikamentozno sredstvo (→ avitaminoza). Baš kineski čaj jasan je primjer za novo shvaćanje, koje ukida prijašnje oštre granice između uživala, odnosno dijetetskih sredstava i živežnih namirnica s jedne strane i pravih medikamenata s druge strane. Kineski čaj služi u medicini, osobito zbog sadržaja tanina, kod otrovanja i kod akutnih crijevnih bolesti. Tako se upotrebljava čaj kod teških akutnih gastroenteritisa dojenčadi (»alimentarna intoksikacija«) kao uvod u cijelo dijetetsko liječenje (»čajna dijeta« sa šećerom ili bez njega). — Poznat je s druge strane veoma velik potrošak kineskog čaja kao pravog uživala u mnogim zemljama. Tako se na pr. vidi po starijim statističkim podatcima, da se razmjerno najviše troši čaj u Engleskoj (poznati engleski narodni običaj kod radnika, a i u kavanama kao »Five o’clock-čaj«) i to 2,9 kg godišnje na 1 stanovnika. Iza toga dolaze redom: Nizozemska (0,8 kg — čaj u formi punča!), USA (0,6 kg), onda Rusija (0,5 — samovar-čaj), Njemačka (samo 0,062 kg u 1912 g.) i konačno Francuska (0,03 kg). — Na tržištu najpoznatije vrsti jesu: Peko (Pekon ili Pekko), Souchong (Souchon), Kongar (Qongu, Konchu), Imperial Perl-Tonkay-čaj, Bohea, Oolong, Teebou, Gunpowder, Haysan i t. d. Negdašnje razlikovanje »ruskog« čaja (dragocjena »karavanska« roba kopnenim putem) i običnog »kineskog« čaja (manje vrijedna roba morskim putem) uslijed modernog parobrodarskog transporta danas više ne postoji. Od svih vrsti čajeva ima Ceylonski čaj najviše taninskih sastojina. — Čaj se patvori na raznolik način: kao već ekstrahirana (upotrebljena droga), zatim bojadisanje, dodavanje pijeska ili kakvog drugog lišća i sl. Kemijskom i botaničkom pretragom lako se mogu otkriti takve patvorine. Kao nadomjestak (surogat) sa sadržajem alkaloida služe ove droge: listovi kavina grma (»folia Coffeae«), zatim Paraguay-čaj (Yerba ili Caa ili Maté od Ilex paraguarensis i drugih vrsti Ilexa). — Svi surogati iz naših domaćih biljka ne sadržavaju alkaloida. Baš za vrijeme rata, kad je oteščan uvoz pravog čaja, sve se više uživaju čajevi od naših domaćih biljaka, kao što su na pr. lipov čaj, bazgov čaj (Sambucus niger), kamilica (titrica = Matricaria Chamomilla), Salvia-čaj (kadulja ili »ljekovita slavulja« = Salvia officinalis), Sideritis-vrsti iz bosanske Romanije, zatim korijenje i vunenasto lišće bijelog sljeza (Althaea officinalis), lišće od breze (Betula verrucosa, alba i lenta) i sl. Od nekad omiljelih tropskih surogata bez alkaloida spominjemo još Faham-čaj. Mnogima od domaćih čajeva pripisuje narod neka ljekovita djelovanja. I u ljekarnama nalazimo mnoštvo različitih smjesa čajeva, t. zv. »species«. Najpoznatije su: Species Althaeae; amaneantes (gorki čaj); aromaticae; dinreticae (za olakšanje mokraćne sekrecije); laxantes St. Germain (za olakšanje defekacije); Lignorum; pectorales (čaj protiv kašlja); zatim i različni čajevi za vanjsku upotrebu, za obloge (species pro cataplasmate, emollientes) i t. d.E. M.