AVITAMINOZA je pojam, koji je uveo u kliničku medicinu poljski istraživač Kasimir Funk, a označuje oštećenje uzrokovano hranom kod ljudi (i životinja), i to zbog nedostatka različitih »minimalnih tvari« (vitamina). Takve su avitaminoze: skorbut, pelagra, t. zv. engleska bolest (rahitis), beri-beri u istočnoj Aziji (posve blage forme i kod nas u Evropi), nadalje hrambena (alimentarna) oštećenja kod dojenčadi i malene djece, i to naročito od jednolične ili previše kuhane (denaturirane) hrane (po Czerny-u na pr. Mehlnährschaden, Milchnährschaden i sl.). Kod manje, t. j. nepotpune nestašice vitamina dolazi i do nepotpunih avitaminoza (hipovitaminoza), a u protivnom slučaju do bolesnih stanja zbog prevelike količine vitamina (hiper- vitaminoza). Dok su vitamini još nedavno bili sasvim nepoznati u kemijskom pogledu (strukturna formula), počinje se sada otkrivati kemijska struktura, odnosno točna kemijska individualnost nekih vitamina (na pr.: ergosterin Windausa, askorbinska i nikotinska kiselina, B2 = laktoflavin, B6 = adermin, flavon i sl.). Po njihovu djelovanju razlikujemo čitav niz vitaminskih tvari, koje se sada označuju slovima A, B, C, D, E, F, H, K, P, T i X, a uz to i brojkama kao na pr. B1 (dotična je avitaminoza beri-beri) ili B2—7 (B2-grupa ili B2-kompleks). Avitaminoza te grupe B2—7 je pelagra, koja i u našim kukuruznim krajevima ima veliku ulogu. Neki vitamini nemaju samo jedno, sasvim ograničeno djelovanje, nego uzrokuju cijeli niz različitih učinaka (polivalentni vitamini). Nadalje postoji među vitaminima i međusobna suradnja (sinergija), a i međusobna opreka (antagonizam). Uopće vrijedi načelo za svako živo biće: Bez vitamina nema života. Za liječenje vrijedi načelo: Liječiti etiološki, t. j. na osnovi uzročne dijagnoze.
Da se spriječe avitaminozne bolesti, treba kod naše obične hrane uzimati u obzir ova praktična pravila: 1. Neka bude što veća promjena u mješovitoj dnevnoj hrani. 2. Preporuča se gruba hrana, t. j. bez previše finih denaturiranih sastavina (na pr. seljački kruh mjesto finog bijelog). 3. Jela neka se ne kuhaju predugo i neka se ne prekuhavaju (na pr. stara metoda strogog steriliziranja dječje hrane može s vremenom biti i štetna). 4. Hrana neka ne bude nipošto jednolična (varietas delectat i kod hrane; mješovita hrana pruža najveću mogućnost, da budu soli, sve potrebne sastavine, a naročito bjelančevine i svi oblici vitamina u dovoljnoj količini; v. još točku 1.). 5. Znatan dio dnevne hrane neka se uzima u sirovu stanju (voće, salata, orasi, sirovo neprokuhano mlijeko od zajamčeno zdravih krava, sir, sirova jaja, maslac i neke vrste povrća, kao na pr. hren, rotkvice, kisela repa, kiselo zelje, zelena paprika, rajčice, krastavci, luk i sl.). Kod tih navedenih namirnica vrijedi popularno pravilo, da najviše vitamina imaju one vrste, koje su jaka okusa (paprika), ili koje su pod utjecajem sunca jače obojene, na pr. rajčice. Isto vrijedi i za jaja i mliječne proizvode, koji su jače obojeni. 6. Najopasnije je vrijeme za avitaminoze zima, kad nema dosta svježih namirnica; stoga treba osobito u proljeće paziti, da se što prije jede svježa sirova hrana. 7. Djeci i mladim ljudima treba najviše vitamina, te stoga neka uzimaju zimi riblje ulje.
Avitaminoze nisu samo važne za opću prehranu pučanstva, nego i za vojsku, za ratne prilike, kod dugotrajnih putovanja velikih ekspedicija i t. d. Pitanje avitaminoza i vitamina još je u punom, naglom razvitku i zahtijeva posebni studij. Tako reći svaki dan niču nove radnje i nova iskustva na tom polju.
LIT.: K. Funk, Die Vitamine, 1924; Stepp-Kühnau-Schroeder, Die Vitamine u. ihre klinische Anwendung, 1938; Bersonow, Bullet, d’hygiène alim., 11, 14; Debré-Busson, Compt. rend. Soc. Biol., 1933, 114, 1164 i 1297; Presse médicale, 1934,31; Mellanby, Brit. med.J., 1926, 1, 515 i J. amerik. med. Assoc., 1931, 96, 325. E. M.
Avitaminoze domaćih životinja, oboljenja, koja se javljaju, kad u životinjskoj hrani nema dovoljno vitamina. To je onda, ako je hrana suviše jednostrana, bez potrebnih promjena u vrsti ili je redovito posebno priređena (kuhana, sušena i konzervirana). U svježoj hrani ima dovoljno vitamina. Avitaminoze se mogu prouzrokovati eksperimentalno, kad se daje hotimično hrana bez vitamina, no one dolaze i spontano. A. se javljaju kod svih domaćih životinja, a slika je bolesti različita, već prema tome, kojega vitamina nema. Poznajemo ove spontane avitaminoze:
A-avitaminoza, najviše kod peradi na izmaku zime, karakterizirana promjenama na sluznici očiju, usta i ždrijela. Simptomi su konjunktivitis (upala očne sluznice), keratitis (upala rožnice), žućkasti čvorići i naslage na sluznici oko ždrijela, grčevi, ataksija (nejednomjerno kretanje). Kako je uzrok tome oboljenju nedostajanje zelene hrane, koja obiluje vitaminskom ili provitaminskom zalihom, stanje će se u proljeće brzo i lako popraviti, kad je bude dovoljno.
B1-avitaminoza kao posljedica stalnog uživanja polirane riže ili kad nema zrnate hrane. Slika bolesti kod domaćih životinja (perad, pas) je slična beri-beri oboljenju čovjeka.
B2-avitaminoza nakon jednostranog hranjenja kukuruzom slična je pelagri čovjeka. Javlja se kod peradi, psa i konja.
C-avitaminoza ili skorbut kod svinja i pasa (isključivo hranjenje konzervama). Od ostalih vitamina, u slučaju nedostajanja, važni su kod nastajanja različitih bolesti D-vitamin kod rahitisa i osteomalacije (omekšanje kostiju) i E-vitamin (smetnje u plodnosti životinja).
Ova se razna oboljenja mogu liječiti odnosno sprečavati, ako se daje takva hrana, u kojoj ima dovoljno vitamina, ili lijekovi, koji sadržavaju vitamine. Tako na pr. zelena hrana, voće, riblje ulje, vigantol, kvasac, sirovo meso i dr.
LIT.: Hutyra-Marek-Manninger, Spez. Pathologie u. Therap. d. Haustiere, Jena 1938; Fröhner-Zwick, Kompendium d. spez. Pathol. u. Therap. f. Tierärzte, Stuttgart 1938. B. O.