CINABARIT, cinober, cinabar ili rumenica. Živina ruda. Kristalizira heksagonski, ali se rijetko javlja u kristalima. Najviše se razvio u zrnastim i gustim nakupinama. Tvrdoća 2—2,5. Spec. težina 8,0—8,2. Crven, smeđecrven, olovnosiv. Dijamantnog sjaja; ako je tamnije boje, sjaj mu prelazi u metalan. Neproziran, proziran, providan. Zanimljive su njegove optičke osobine, koje se očituju u jakom lomu i jakom dvolomu svijetla, pa u cirkularnoj polarizaciji, t. j. u smjeru njegove glavne kristalne osi linearno polarizirano svijetlo prelazi u cirkularno polarizirano, pri čemu ravnina polarizacije veoma zakreće na lijevo ili na desno. To je spoj žive i sumpora, HgS. Katkada je onečišćen glinom, pa prima jetrenastu boju; takav se zove živina jetrena ruda. Nekad je izmiješan s bitumenom, pa može i gorjeti; takav se zove živina ognjena ruda. Ima ga, koji je izmiješan i s glinom i bitumenom, a javlja se kao impregnacija u sitnim lupinastim crnim masama; takav zovu koralnom rudom. U Idriji se razvila jetrena ruda izmiješana s jednom smolom, idrijalinom; zovu je idrijalitom (po Idriji). Pješčanozrnastu smjesu cinabarita s dolomitom zovu ciglenom rudom, jer je crvena kao cigla. Guste jedre mase cinabarita, koje su lijepe čeličnosive boje, zovu čeličnom rudom. Čeličnosiva boja potječe od primiješana bitumena. Nalazi se u stijenama u obliku žila i impregnacija. Tu je postao kristalizacijom iz alkalijskih otopina, koje potječu iz dubina pri plutonskim i vulkanskim erupcijama. Najveće je njegovo nalazište u Almadenu u južnoj Španjolskoj. Tu su ga već 700 pr. Kr. vadili Grci, koji su ga zvali ϰιννάβαρι pa je taj naziv zadržan do danas. Iza Almadena najvažnije je njegovo evropsko nalazište u Idriji. Važna su njegova nalazišta i u Rusiji kod Nikitovke u Jekaterinoslavskoj guberniji i u Novom Almadenu u Kaliforniji. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ima ga u Samoborskoj gori, u Zecu i Ogorelici planini, u okolini Kreševa i Fojnice, na Inač-brdu, kod Čevljanovića i Čemernice i drugdje u Bosni. Svu živu, što je trebamo, dobivamo samo iz cinabarita. Gotovo polovicu svjetske produkcije žive daju rudnici Almadena.

LIT.: C. Hintze, Handbuch der Mineralogie, I. sv. Leipzig 1904; F. Tućan, Specijalna mineralogija, Beograd 1930. F. T.