AKERMAN (rum. Cetatea Alba), grad i luka u Besarabiji na Limanu kod ušća Dnjestra. Grad broji 36.000 stan. U starom vijeku bila je tu grčka kolonija Tyras, u srednjem vijeku grad se zvao Mauro Castro i pripadao Mlečanima, a kasnije Genovežanima, kojih tvrđava još i danas postoji. God. 1484 grad je osvojen od Turaka, 1812 dođe s cijelom Besarabijom pod vlast Rusije, 1918 pod Rumunjsku, a 28. VI. 1940 ponovo pod rusku vlast. Glavno je zanimanje stanovništva brodarstvo, ribarstvo i vinogradarstvo. Luka izvozi žito. N. P.

Akermanski ugovor g. 1826. Ekspanzivna nastojanja Rusije od doba carice Katarine II. dalje dadoše povod ratu s Turskom, u prvom redu zbog toga, što je Rusija ponovno isticala svoje zahtjeve na Vlašku i Moldavsku. Prema članu 5. ugovora o miru u Bukureštu 1812 Rusija je imala vratiti Moldavsku i Vlašku Turskoj. Unatoč toga, što je ugovorom u Jassy-u 1792 rijeka Dnjestar bila uglavljena kao granica između Rusije i Turske, sad je ta granica bila pomaknuta na Prut. To je značilo, da Besarabija prelazi Rusiji i da će se možda ostvariti vjekovni san Rusije, da se što više primakne Carigradu i dobije u svoj posjed morske tjesnace Dardanelâ. Car Nikola I., malo poslije stupanja na prijestolje (1825), zatraži u ultimativnom obliku od Porte izvršenje garancija, obećanih podunavskim kneževinama, i rješenje srpskog pitanja. Engleska je vlada sklonula Tursku na popuštanje pa je 7. X. 1826 bila potpisana Akermanska konvencija, »konfirmativna i eksplikativna konvencija« Bukureštanskom ugovoru. Rusija dobi Sukhum-kaleh, Anakliju i Redut-kaleh na podnožju Kavkaza i dade proglasiti slobodu plovidbe na Crnom moru. Srbija postade gotovo nezavisna. Najglavnija odredba ugovora bijaše, da su se u Rumunjskoj gospodari imali birati iz broja boljara na 7 godina uz odobrenje njihova izbora sa strane Porte i Rusije. To je značilo ograničenje vrhovne vlasti Turske nad Rumunjskom.

LIT.: Strupp, Ausgewählte diplomatische Aktenstücke zur orientalischen Frage, 1916; Jorga, Geschichte des rumänischen Volkes im Rahmen seiner Staatsbildung, Gotha 1905; Driault, La Question d'Orient depuis ses origines jusqu’à la paix de Sèvres, 8. izd., 1921. J. N.