CESIJA, 1. → Ustup. — 2. Način stjecanja državnog područja pravnim poslom (ugovorom) između dvije države. Često je to mirovni ugovor, kojim se završava rat, te pobjednica dobiva od pobijeđene dio njezina područja; no c. se može ugovoriti i bez rata, pače i bez prijetnje ratom ili bez druge prisile. C. postoji i kod zamjene područja (1875 dala je Rusija Japanu Kurile u zamjenu za južni Sahalin; Engleska i Njemačka zamijenile su 1890 Helgoland i neke afričke posjede) i kod kupnje (USA kupile su 1803 Louisianu od Francuske za 60 milijuna fr., 1866 Alasku od Rusije za 7,2 mil. dolara, 1917 danski dio otočja Virgin Islands za 25 mil. dolara; Njemačka je kupila 1899 Marijane i Karoline od Španjolske za 25 mil. peseta; poznata je prodaja prava na Dalmaciju sa strane Ladislava Napuljskoga Mlecima g. 1409). Kupovnina je protučinidba, koja ne treba biti razmjerna vrijednosti ustupljenog područja. Davanje u zalog nije c., ali može uroditi istim učinkom, ako se zalog ne iskupi (otočja Orkney i Shetland došla su 1469 Škotskoj kao zalog norveškoga kralja za osiguranje neisplaćenog dijela miraza; Genova je založila g. 1768 Korziku Francuskoj; 16 šipuških gradova, što ih je 1412 Žigmund kao ugarski kralj založio Poljskoj za 37.000 praških groša, vratila je Ugarskoj 1773 Marija Terezija poslije prve diobe Poljske). I dugoročni zakup (kao oni evropskim državama u Kini) može pod okolnostima biti c., ako je stranke žele tim načinom prikriti, jednako i povjeravanje uprave (okupacija Bosne i Cipra 1878).

C. se često uvjetuje plebiscitom (v.), a uz nju se mogu ugovorom predvidjeti različite odredbe glede podanika (→ amnestija, opcija), državne i posebničke imovine, diobe dugova, arhiva i t. d. J. A.