CENTUMVIRI (lat. centum »sto«, viri »muževi«) sačinjavali su u Rimu sudište od 105 ljudi (po tri iz svakoga od 35 tribusa), kako se čini, počevši od g. 149 pr. Kr. U carsko su doba c. ždrijebani, a bilo ih je u Trajanovo vrijeme barem 180. Nisu redovno sudili kao cjelina, nego kao manje tijelo, koje je za poseban slučaj sačinjavalo manje sudbeno vijeće (consilium). Kvintilijan (Inst., XII, 5, 6) i Plinije (Ep. VI, 33, 3) spominju četiri takva sudišta. Mjesto suđenja bilo je u doba republike Forum Romanum, a u carsko Basilica Iulia; predsjedali su bivši kvestori (quaestorii), od Augusta decemviri stlitibus iudicandis i t. zv. praetor hastarius. Sudište sudi samo u određenim posebničkim stvarima, na pr. u stvari baštine, prava gospodara nad robom, osobne slobode, vlasništva neke stvari uopće, obiteljskih odnošaja, patronata, a od Augusta dalje u pravilu sudi još samo u nasljednopravnim sporovima, te se baš pred njim razvio pojam nužnog nasljednog dijela. Ustanove nestaje u polovici 3. st., vjerojatno iza smrti Aleksandra Severa (235 pos. Kr.). — C. su postojali i kao gradska vijeća u pokrajinskim gradovima (municipia).

LIT.: M. Wlassak, Centumviri, PWR, III., Stuttgart 1899; Martin, Le tribunal des c., Pariz 1904. V. P-k.