CELULOZNO DRVO, slaba deblovina, namijenjena proizvodnji celuloze. To su trupčići (oblice) ili cjepanice, dugi 1,2 i 2,5 m, a debeli od 10—20 cm na tanjem kraju, pravilne građe (duge, ravne i fine žice), podjednake tvrdoće, što čišći od grana i kvrga, zdravi, neoštećeni i sa što manje srži. Ta drvna roba služi kao sirovina za dobivanje celuloze mehaničkim ili kemijskim načinom. Mehaničkim načinom dobivena celuloza (utrljanica, šlif) služi za proizvodnju grubog papira. Novinski papir sadržava 80% utrljanice, a ostalo je celuloza, dobivena kemijskim postupkom.

Kao celulozno drvo upotrebljava se od četinjača: smrekovina, jelovina i borovina, a od listača: jasikovina, topolovina, lipovina, johovina, brezovina i bukovina. Najbolja je za ovu svrhu smrekovina. Ona ima znatno finija vlakanca nego jelovina. Smola u borovini štetno djeluje na strojeve i oteščava kemijsku preradu. Jasikovina se lako utrljava, a njezina je celuloza bijela. Ona je vrednija, što je specifički lakša i što je širih godova. Topolovina se teže utrljava od jasikovine. Brezovina je bijela, ali nejednolična. Bukova su vlakanca bijela, ali vrlo kratka. Radi toga se bukovina miješa s vrstama drveća dugih vlakanaca. — Celulozno se drvo priređuje od sitnog (prorjednog) materijala i tanje deblovine. Jedan prostorni metar smrekovine ili jelovine daje 150 kg prosušene sulfitne ili 130 kg prosušene sulfatne celuloze, odnosno 270 kg prosušene bijele ili 224 kg smeđe utrljanice. Pod prosušenom celulozom razumijeva se celuloza sa prosječno 12% vlage.

LIT.: A. Ugrenović, Tehnika trgovine drvetom, Zagreb 1935; Trendelenburg, Holz als Rohstoff, Berlin 1939. I. H-t.