BURZE.

1. Pojam i vrst b. Pod b. (franc. la bourse, njem. die Börse) razumijevamo posebno organizirano tržište zamjenljivih dobara, na kojemu se uz posredovanje naročitih posrednika kupuje i prodaje roba, koja je predmet burzovne trgovine. Burzovni sastanci, koji se drže povremeno (obično dnevno) na određenom mjestu, ograničeni su na razmjerno kratko vrijeme (1—2 sata), a roba, koja je predmet trgovine, ne donosi se na tržište.

Izraz b. označuje i samu zgradu, u kojoj se drže burzovni sastanci.

Predmetom burzovne trgovine mogu biti samo zamjenljiva (fungibilna) dobra, jednolične i točno određene kakvoće, koja u velikim količinama dolaze u promet. Prema tome pogodni su za burzovnu trgovinu: novac, mjenice, čekovi (strani), različite vrste vrijednosnih papira (dionice, obveznice, založnice), različne vrste poljopriradnih i veleobrtnih proizvoda (pšenica, ječam, kava, šećer, kaučuk, pamuk, žesta).

B. predstavljaju vrlo važne ustanove suvremenog gospodarskog života, jer se preko njih odvija golem promet robe i glavnice. Približujući ponudu i potražnju b. pridonose izjednačivanju cijena robe i glavnica u okviru istog narodnog gospodarstva; preko toga nastaje putem arbitraže proces izjednačivanja cijena i između najvažnijih svjetskih tržišta, što kraj suvremene organizacije odašiljanja vijesti ide neobično brzo.

B. se dijele po vrstama robe, kojima trguju, uglavnom na efektne, devizne i valutne, robne ili produktne, specijalne.

Redovito je međutim slučaj, da se u većim priradnim središtima trgovina devizama i valutama kao i vrijednosnim papirima obavlja na jednoj, dok se trgovina robom obavlja na drugoj b. Manja priradna središta imaju često samo jednu b., na kojoj se trguje devizama (valutama), efektima i robom. Takvu b. zovemo mješovitom. Tip mješovite b. je i naša zagrebačka (v. pod 3).

Na efektnim b. trguje se poglavito dionicama trgovačkih i veleobrtnih društava, državnim obveznicama, obveznicama javnih tijela i korporacija kao i privatnih trgovačkih društava. Efektne b. zahvaljuju upravo svoj postanak razvoju dioničkih društava, koji je počeo od osnutka nizozemske istočno-indijske kompanije (1602), tog prototipa dioničkog društva. Njezine dionice bile su prve predmetom burzovne trgovine na b. u Amsterdamu.

2. Povijesni razvoj. Današnje b. nastale su, kao i mnoge druge trgovačke ustanove, postepenim razvojem iz nekadašnjih sajmova, koji su se povremeno održavali u važnijim trgovačkim gradovima evropskog Zapada i Sredozemlja. Na tim sajmovima sastajali su se trgovci iz različitih zemalja i tu kupovali i prodavali robu, koju bi sa sobom donijeli. Veći gradovi brzo su uvidjeli korist takvih sajmova i potpomagali su njihovo redovno održavanje. Takvi trgovački sajmovi različito su se zvali, ali već u 16. st. počinju se nazivati b. Sama riječ burza počela se, čini se, upotrebljavati za oznaku trgovačkih sastanaka najprije u 14. st. u Belgiji: U Brüggeu postojala je kuća stare trgovačke obitelji »Van der Beurse«, na čijem su pročelju bile uklesane dvije kožnate kese. U toj kući i na trgu pred njom bili su česti sastanci trgovaca iz drugih krajeva, na kojima se trgovalo različitom robom tako, da su se ti sastanci počeli nazivati b. Izraz se proširio po francuskim gradovima, a zatim i po ostalim zemljama.

Na prvim b. radilo se samo robom, i to već donesenom na tržište, zatim se prešlo na trgovanje po uzorcima, a najposlije i bez uzoraka, ali samo robom točno određene vrste. Isto se tako od neredovitih povremenih sastanaka prešlo postepeno na redovite, ali vremenski ograničene sastanke, ograničilo se trgovanje samo na neke vrste robe, stvorila su se stalna pravila (uzance) za poslovanje, ograničio se krug osoba, kojima je bio dopušten pristup na b., a čitava ustanova stavljena je pod nadzor javne vlasti. S povećanjem broja učesnika kao i broja zaključenih poslova pokazala se potreba pregleda nad postignutim cijenama kao i potreba određenih garancija za ispunjenje ugovora. Tako se počelo s objavljivanjem postignutih cijena na b. (burzovni tečajevi), a radi veće sigurnosti ustalilo se pravilo, da se poslovi na b. mogu sklapati samo posredovanjem naročitih posrednika (burzovnih mešetara), koji o poslovima, sklopljenim njihovim posredovanjem, vode točne bilješke.

Kako se na burzama sklapa vrlo mnogo pojedinačnih poslova, a čitav se promet mora obaviti u razmjerno kratkom vremenu, to se radi potrebe brzine i sigurnosti prometa stvorio na pojedinim burzama i čitav burzovni jezik, koji obuhvaća niz izraza, koji su za laika često nerazumljivi i besmisleni, ali u burzovnom poslovanju imaju svoje točno određeno značenje. Neki od tih izraza dobili su i službenu potvrdu, odnosno tumačenje time, što su ih burze uvrstile u uzance za trgovanje pojedinim vrstama robe, dok se drugi izrazi upotrebljavaju među posjetiocima burze, a da njihovo značenje nije nigdje službeno zabilježeno. Međutim ovi posljednji nisu zato nimalo manje važni, česti i pouzdani u prometu.

Osim izvjesnih moralnih garancija, koje su se tražile od posjetilaca, uvedene su postepeno i posebne ustanove za rješavanje sporova, nastalih povodom sklopljenih poslova. Tako je organizacija b. kao tržišta poprimila svoj današnji oblik.

3. Zagrebačka b. za robu i vrednote zasad je jedina b. u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a osnovana je g. 1918 odmah nakon svršetka svjetskog rata. Pravila su joj odobrena 3. XII. 1918, ali je s poslovanjem počela 4. VI. 1919.

Zagrebačka b. je potpuna b. mješovitog tipa, jer ima uređen promet robom, vrijednosnim papirima, devizama i valutama, kao i plemenitim kovinama. Ona je samostalno tijelo pod državnim nadzorom, a svrha joj je, »da olakša i uredi trgovački promet robom i vrednotama«.

Pristup na b. i pravo sklapanja poslova imaju samo članovi b., koji mogu biti redoviti ili izvanredni. Redoviti članovi b. mogu biti samo: a) protokolirani trgovci, b) obrtnici, kojih obrt premašuje granice obrta na malo, c) oblasni organi, kojima pretpostavljena oblast povjeri obavljanje svojih burzovnih poslova, d) osobe, koje su se praktičkim ili teoretskim radom odlikovale na priradnom polju. Ne mogu biti članovi b.: žene, osobe djelatno nesposobne, pod stečajem, koje su izgubile građansku čast, burzovni mešetari, namještenici b. i strani državljani, ukoliko naši građani ne uživaju isto pravo u njihovoj zemlji.

Članovi b. dužni su podvrgavati se propisima i odredbama burzovnih organa o redu na b., a u svome poslovanju na b. i izvan nje ne smiju se ogriješiti o načela trgovačke časti i ugleda ili o načela vjere i poštenja u poslovnom prometu pod prijetnjom stegovne odgovornosti i gubitka članstva na b.

Burzom upravlja burzovno vijeće od 27 članova, koje bira glavna skupština. Vijeće bira između svojih članova svake godine predsjednika i dva podpredsjednika te različne odbore. Na čelu ureda b. stoji glavni tajnik.

Poslovanje na b. uređeno je posebnim propisnicima i uzancama za trgovanje. Postoje posebne uzance za trgovanje vrednotama, zatim općenite uzance za trgovinu robom i cio niz posebnih uzanca za trgovanje s gotovo dvadeset vrsta robe. Među zasebnim uzancama važne su i osobito pomno izrađene uzance za trgovinu drvom, po kojima se ravna cijela naša unutarnja i vanjska trgovina drvom.

Uz zagrebačku b. postoji od g. 1920 kao priključena ustanova Obranički sud b., kojemu je svrha, da stručno i brzo rješava sporove nastale u povodu poslova sklopljenih na b. Uz Obranički sud postoji i posebno stručno povjerenstvo za ocjenjivanje kakvoće robe.

Obračunski zavod, preko kojeg su se vršili obračun i likvidacija sklopljenih poslova između članova b., osnovan je g. 1924 i razvijao se neko vrijeme vrlo povoljno, ali je pod pritiskom bankovne krize 1931 morao likvidirati. Umjesto njega postoji sada samo likvidaciona blagajna za obračun terminskih poslova s efektima.

4. Najvažnije svjetske b.

A. Pariska b. je jedna od najstarijih u Evropi. Danas međutim postoje u Parizu dvije posve odijeljene b.: efektna (Bourse de valeurs) i robna b. (Bourse de commerce). Osebujnost im je u tome, što predstavljaju slobodna tržišta, na koja ima pravo pristupa svaki punoljetan građanin muškog spola, koji uživa građanska prava i slobodno raspolaže svojim imetkom.

Efektna b. (Bourse de valeurs) sastoji se iz službenog (marché officiel) i slobodnog tržišta (marché en banque). Na prvom se trguje samo izabranim vrijednosnim papirima, u prvom redu francuskim državnim obveznicama uz posredovanje službenih mešetara (agents de change). Ono je smješteno u unutrašnjem dijelu zgrade, koji se naziva parquet. Na slobodnom tržištu, zvanom također coulisse, trguje se papirima, koji nijesu pripušteni na službeno tržište. Ono je razdijeljeno prema vrstama papira na više skupina, koje su smještene oko parqueta u izvanjskim dijelovima zgrade. Posrednici na slobodnom tržištu zovu se coulissiers.

Robna b. (Bourse de commerce) ima također svoje službeno tržište, ograničeno na šest proizvoda (žitarice, brašno, šećer, alkohol, ulje i kaučuk), i slobodno tržište za ostalu robu. Posrednici na robnoj b. zovu se courtiers.

B. Berlinska b. postoji od početka 19. st., ali je i prije bilo u Berlinu nekoliko manje ili više neorganiziranih tržišta. Dijeli se na efektnu i robnu b., ali se obje nalaze u istoj zgradi. Berlinska b. je javna ustanova pod upravom Veleobrtne i trgovačke komore, a pod neposrednim nadzorom države, koja ga vrši preko državnog povjerenika (Staatskommisär). Burzovna uprava dijeli se na tri posebna odjela: za vrijednosne papire, za robu i za kovine. Tekući poslovi svršavaju se u pododborima (Ausschüsse).

Primitak u članstvo burze omogućen je načelno svima predstavnicima novčarstva, trgovine i veleobrta kao i privatnim osobama bez razlike spola uz stanovite uvjete.

Članovi mogu sklapati poslove neposredno bez posredovanja burzovnih mešetara, ali za olakšanje poslovanja i za određivanje tečajeva postoje službeni zakleti mešetari (Kursmakler) sa svojom prinudnom organizacijom (Maklerkammer) kao i slobodni mešetari (Freimakler) sa svojim društvom (Maklergemeinschaft).

Berlinska b. služila je za uzor mnogim evropskim b., pa tako djelomično i zagrebačkoj.

C. London ima posebno uređenu efektnu (Stock Exchange) i posebnu robnu b. (Royal Exchange). Na Stock Exchangeu obavljaju se samo poslovi s efektima, dok se i trgovina devizama obavlja na Royal Exchangeu. Londonska je b. posve zatvoren krug ljudi i ima strogo ograničen broj članova. Stock Exchange predstavlja zapravo privatno dioničko društvo, a svi članovi (brokers i jobbers) moraju ujedno biti i dioničari društva. Dioničari naprotiv ne moraju biti i članovi Stock Exchangea. Članstvo traje godinu dana i mora se nakon toga obnavljati. Značajka je londonske b. podjela članova na brokers i jobbers. Prvi su pravi mešetari, koji samo izvršuju dobivene naloge i prodaju, odnosno kupuju papire za tuđi račun, dok drugi obavljaju kupnju za svoj račun, da bi onda malo kasnije uz neku razliku tečaja kupljene papire prodali (i obrnuto). Većina poslova zaključuje se između brokera s jedne i jobbera s druge strane, a manji dio između brokera međusobno.

D. New-Yorška efektna b., Stock Exchange ili Wallstreet, kako je neki zovu po ulici, u kojoj se nalazi, također je privatna ustanova. Broj članova te b. ograničen je na 1375 osoba tako, da je pristup novom članu omogućen samo smrću ili odstupom starog člana. Za odstup plaćaju se često goleme svote (g. 1929 stajalo je »sjedalo« prosječno 476.800 dolara). Članovi b. nastupaju ili kao posrednici-mešetari (commission brokers) ili rade za svoj račun (dealers). T. zv. absents uopće ne dolaze na b., nego su članovi samo zato, da se koriste smanjenom kurtažom, koja vrijedi za poslove među članovima. Uz njih su i ostale vrste članova kao specialists i floor traders, koji trguju samo jednom vrstom papira, odnosno količinama ispod propisane veličine redovnog zaključka.

E. Među svjetskim robnim (produktnim ili proizvodnim) b. važne su, naročito za žitarice, Chicago, Liverpool, Winnipeg, Rotterdam, Buenos Aires, Budimpešta, Marseille; za kavu New York, Hamburg, Havre; za pamuk New-York, Chicago, Liverpool, Bremen, Havre; za šećer New York, Hamburg, Pariz; za kaučuk New York, Pariz, London.

Burzovni poslovi su sve kupnje i prodaje prave i neprave robe zaključene na burzama za vrijeme burzovnog sastanka, a prema burzovnim propisima. Prema vrsti burza razlikuju se: a) poslovi na efektnim burzama i b) poslovi na robnim burzama.

U biti, međutim, razlike između poslova s pravom robom na robnim burzama i poslova s vrijednosnim papirima na efektnim burzama nijesu toliko znatne, jer jedni i drugi poslovi počivaju na istim načelima burzovne trgovine, a poslovne stranke teže za istim ciljem. U ovom će prikazu biti stoga izneseni podrobnije samo poslovi na efektnim burzama, i to uglavnom prema uzancama, koje vrijede na zagrebačkoj burzi, a poslovi na robnim burzama bit će prikazani samo s obzirom na neke njihove naročite oznake.

A. POSLOVI NA EFEKTNIM BURZAMA. Najvažnija njihova podjela temelji se na različitosti vremena (roka) ispunjenja sklopljene pogodbe. Prema tome se razlikuju: 1. poslovi za gotovo (Kassageschäfte, marchés au comptant) i 2. ročni ili terminski poslovi (Termingeschäfte, marchés à terme). Ovi posljednji pak mogu biti već prema namjeri stranaka: a) čvrsti ili efektivni poslovi, kad stranke imaju namjeru, da papire, odnosno robu, stvarno predaju i plate kupovnu cijenu u cijelosti, i b) uvjetovani, premijski ili diferencijalni poslovi, kad se prodaja robe, odnosno isplata kupovnine po obostranom sporazumu, zamjenjuje plaćanjem razlike u tečajnoj vrijednosti robe između dana zaključka i dana, kad bi se posao morao izvršiti.

1. Poslovi za gotovo ili dnevni (prompt) poslovi najčešći su oblik burzovne trgovine. Tu se dobava efekata i isplata kupovne cijene ima izvršiti što prije, a prema uzancama zagrebačke burze najkasnije drugoga burzovnog dana po uglavi posla. O svakom poslu, sklopljenom na zagrebačkoj burzi, izdaje mešetar strankama zaključnu notu (zaključnicu) kao dokaz sklopljene pogodbe, a stranke su dužne predaju efekata i isplatu kupovnine izvršiti neposredno, izmjenjujući pri tom svoje zaključnice, koje potpisuju u znak, da je posao izvršen (likvidiran). Na mnogim burzama uobičajeni su i poslovi »na obračunavanje«, kod kojih se prijava o sklopljenom poslu mora obračunskom zavodu podnijeti drugi dan iza sklapanja pogodbe, a obračun i likvidacija vrše se jedamput tjedno za sve poslove sklopljene u toku minulog tjedna. Poslovi za gotovo s efektima općenito predstavljaju stvarne poslove, jer prodavalac prodaje papire zato, što mu treba gotovine, a kupac kupuje zato, da svoju gotovinu korisno uloži.

2. Ročni ili terminski poslovi. Tu kupac i prodavalac uglavljuju, da će sklopljena pogodba (predaja efekata i isplata kupovine) biti izvršena tek poslije izmaka stanovitog ugovorenog roka. Obično se ti rokovi ne mogu određivati slobodno, nego su stranke vezane za rokove određene burzovnim uzancama, a ti redovito padaju na posljednji (ultimo) ili 15. dan u mjesecu (medio), kad se vrši obračun i likvidacija svih terminskih poslova, kojih dospjeće pada na taj dan. Uz to je terminsko poslovanje ograničeno i s obzirom na same vrste papira i veličine zaključka. Terminski se naime ne može trgovati svima vrstama papira, koji notiraju na burzi, nego samo onima, koji su pripušteni terminskom poslovanju, a to su samo oni papiri, kojih ima u velikim količinama na tržištu. Isto tako terminski se zaključci obično ne mogu praviti ispod stanovite veće količine efekata. Ta su ograničenja uvedena s jedne strane radi lakšeg obračuna napravljenih zaključaka, a s druge strane, da bi se spriječile pojave, da jedan ili više spekulanata pokupuju pretežnu količinu jednog papira i da onda po volji određuju tečaj.

Ročni poslovi vrlo su pogodni za spekulaciju, iako imaju i narodno-gospodarsko značenje u pravcu izjednačivanja cijena na tržištu. Onaj, koji ročno kupuje papir, smatra, da će tečaj tog papira do dana izvršenja (likvidacije) posla porasti, i da će on na taj dan moći prodati kupljene papire odmah po višem tečaju i tako ostvariti zaradu, koja se sastoji u razlici između ta dva tečaja, umanjenoj za troškove posla. To je spekulacija na porast tečaja (à la hausse). Onaj pak, koji prodaje isti papir ročno, očekuje pad tečaja toga papira i nada se, da će na dan izvršenja posla moći papir nabaviti po nižem tečaju od onog, po kojem ga je terminski prodao, i tako iz razlike tih tečajeva ostvariti zaradu. To je spekulacija na pad tečaja (à la baisse). Pošto se kod papira, koji su predmet ročnog poslovanja, rijetko događa, da tečaj ostane duže vremena nepromijenjen, to će uvijek jedan od njih zaraditi razliku na tečaju, koju će drugi morati platiti. U većini slučajeva terminski poslovi ne svršavaju se stvarnom predajom papira o roku i isplatom njihove protuvrijednosti po zaključenom tečaju, nego se posao okončava samo isplatom razlike tečaja. Ta praksa dovela je do toga, da i oni, koji ne raspolažu nikakvim količinama jednog papira, a ni velikom gotovinom, mogu ipak zaključivati terminske poslove, koji i nekoliko puta nadmašuju njihova raspoloživa sredstva. Kod velikih iznenadnih promjena tečaja nastaju onda i veliki dobitci, odnosno gubitci, koji i bogate spekulante mogu iznenadno dovesti do potpune propasti.

Da bi se takvi slučajevi izbjegli i gubitci po mogućnosti ograničili, uvedeni su u terminskom poslovanju t. zv. premijski ili uvjetni poslovi, kod kojih jedan od ugovarača (redovno kupac) ima pravo, da pod izvjesnim uvjetima na dan izvršenja posla bira, hoće li izvršiti pogodbu ili će odustati od posla, ako tečaj ne odgovara njegovim predviđanjima. Razumije se, da to pravo mora biti ugovoreno već prilikom zaključenja posla, a prodavalac, dajući kupcu to pravo, dobiva za to posebnu nagradu, koja se zove premija, a po tome i svi takvi poslovi premijskim poslovima. Premijskih poslova ima više vrsta, od kojih su najvažniji:

a) Kupčeva premija (kod spekulacije à la hausse). Kupac, koji plaća premiju, stiče pravo, da na dan izvršenja (likvidacije) posla preuzme od prodavaoca ugovorenu količinu vrijednosnih papira (robe) po zaključenom tečaju ili da odustane od posla. Njegov izbor na dan izvršenja zavisit će od visine tečaja toga dana. Ako tečaj bude viši od zaključenog, on će posao izvršiti, a ako bude niži, on će odustati od posla. Zaradu pak može ostvariti samo onda, ako je likvidacioni tečaj viši od zbira zaključenog tečaja i plaćene premije.

b) Prodavaočeva premija (kod spekulacije à la baisse). Prodavalac kao platac premije stječe pravo na dan izvršenja posla predati kupcu ugovorenu količinu papira po zaključenom tečaju ili pak odustati od posla. Razumije se da će on robu predati samo u slučaju, ako tečaj na dan izvršenja posla bude niži od zaključenog, a u protivnom će odustati od posla.

c) Poslovi s ponavljanjem čina kupnje ili prodaje. Kupac ili prodavalac plaćaju premiju, da bi na dan izvršenja posla imali pravo od protustranke tražiti uz isti tečaj još toliku količinu papira ili još toliku količinu predati.

d) Posao na stupicu ili stelažni posao. Kupac stelaže stječe pravo od protustranke (prodavaoca stelaže) na dan izvršenja posla kupiti određenu količinu papira po ugovorenom višem tečaju ili pak istu količinu papira prodati po također ugovorenom nižem tečaju, ali da jednu od tih obveza mora izvršiti i ne može odustati od posla. Kupac stelaže spekulira ovdje istovremeno i à la hausse i à la baisse i računa u svakom slučaju s velikim promjenama tečaja. Kupac stelaže će prema tome gubiti, ako likvidacioni tečaj na dan izvršenja ostane u granicama stelaže, a dobiti, ako tečaj skoči preko ugovorenog višeg tečaja ili padne ispod ugovorenog nižeg tečaja.

3. Produženje terminskog posla. a) Report predstavlja način produženja terminskog posla, ako spekulant à la hausse nije postigao svrhu, t. j. ako tečaj na dan izvršenja nije porastao prema njegovu očekivanju, a on još uvijek vjeruje u dalji porast kroz kratko vrijeme. To produženje izvodi se tako, da zajmodavac, redovito bankar, kupi papire na dan likvidacije, a haussier ih ima kod slijedećeg roka kupiti natrag uz ugovoreni viši tečaj. Razlika između ta dva tečaja predstavlja zaradu banke i zove se report, a sam posao reportnim poslom ili reportiranjem. Visina reporta obično odgovara redovitom bankovnom kamatnjaku.

b) Deport. Obrnut slučaj nastupa kod spekulacije à la baisse, kad je prilikom reportiranja dnevni promptni tečaj viši od terminskog tečaja istoga papira. Baissier posuđuje (kupuje) potrebne papire uz dnevni tečaj time, da ih ima kod slijedećeg roka vratiti (natrag prodati) uz ugovoreni niži tečaj. Razlika tečaja zove se deport. Deport je ipak mnogo rjeđa pojava, a nastaje samo kod velike oskudice u promptnoj robi na dan reportiranja.

B. POSLOVI NA ROBNIM BURZAMA. Načelno na robnim burzama može se trgovati svakom vrstom robe, koja je predmetom veletrgovine, ali u praksi na pojedinim robnim burzama trguje se obično samo s nekoliko vrsta robe. Pri tom opet svaka robna burza nastoji, već prema svome zemljopisnom smještaju i tradiciji, naročito razviti promet u jednoj ili dvjema vrstama robe i usrediti ga u svom krilu. Tako su pojedine burze postale čuvene zbog trgovine žitaricama, druge kao tržišta kave, treće pamuka i t. d.

I na robnim burzama razlikuju se: poslovi za gotovo i terminski poslovi. Burzovne uzance (općenite za trgovinu robom i posebne za trgovinu pojedinim vrstama robe) određuju mnogo podrobnije nego li kod trgovine efektima način sklapanja poslova, uvjete kupnje i značenje pojedinih uobičajenih izraza u prometu, pitanje otkaza ugovora i dobave robe, pitanja kakvoće robe i prigovora protiv kakvoće, način plaćanja, povrede ugovora i t. d., što je i razumljivo s obzirom na to, da trgovina pravom robom pokazuje mnogo više raznolikosti od trgovine efektima.

Što se tiče terminske trgovine robom valja napomenuti, da je tehnika terminskoga posla uglavnom slična terminskom poslu s efektima, samo što se terminskom poslovanju ovdje ne pripušta jednostavno čitava vrst robe, nego samo jedna određena kakvoća (tip) stanovite vrsti robe, dok su svi ostali tipovi iste robe isključeni od terminskog poslovanja. Prema tome treba lučiti prave terminske poslove robom, koji mogu biti čvrsti ili premijski, odnosno diferencijalni, koji se mogu zaključivati samo s točno određenim tipom robe, od poslova s odloženom (kasnijom) dobavom, koji se mogu zaključivati i s robom različite kakvoće.

LIT.: J. Butorac, Efekti, Zagreb 1926; H. Grosmann, Handbuch für Kaufleute, Berlin-Beč 1927; Ch. Le Jeune. Traité des operations de banque, de bourse et de change, Pariz 1927; F. Marshal, Encyclopédie Banque et de Bourse, Pariz 1937; G. Obst, Geld, Bank und Börsenwesen, Stuttgart 1932; M. Zebić, O berzama, Beograd 1937; Zagrebačka burza,’ Godišnji izvještaji, pravila i uzance. M. Š-ć.