BURI, Boers ili Boors (čit. Bur, nizoz. Boer »seljak«). Prvi nizozemski naseljenici iskrcali su se na rtu Dobre Nade 1652. Pošto je Luj XIV. ukinuo u Francuskoj nantski edikt 1685, pridošli su u taj kraj francuski Hugenoti, a neovisno od toga i njemački naseljenici. No jedni i drugi brzo su se pretopili u Nizozemce. Francuski i njemački priliv ostavio je međutim tragova u jeziku Bura, koji se danas zove Afrikaans. On je bio ustaljen već polovicom 18. st., a u poredbi sa suvremenim nizozemskim jezikom predstavlja arhaičan dijalekt, kakav se u nizozemskoj govorio u 18. st.

Naseljenici su se bavili najviše stočarstvom, pa su, trebajući velike količine zemlje, nastojali već od početka 18. st. zatvoriti zemlju protiv novih useljenika, premda su s druge strane bili u manjini prema urođenicima, osobito prema plemenu Bantu, koje je rastom snažnije od Bušmana i Hotentota, s kojima su neprestano vodili borbe. G. 1795 zbacili su farmeri istočnih okruga nizozemsko gospodstvo i proglasili republiku. Tada je brojčano stanje bilo 16.000 naseljenika Evropljana i 17.000 robova.

U doba napoleonskih ratova Englezi su zaposjeli Kap (1806). To je zaposjednuće potvrđeno mirovnim ugovorom 1814. Nizozemska je naprotiv dobila odštetu od 6 milijuna funti. G. 1845 Englezi podvrgoše pod svoju vlast Natal, gdje su se neki Buri početkom 19. st. bili naselili, jer se nisu slagali s engleskom politikom prema urođenicima. Vel. Britanija priznala je nezavisnost burskog Transvaala 1845, a 1852 Oranije. No burski stočarski život doživio je snažan potres, kada su 1867 otkriveni nalazi dijamanata kraj rijeke Oranije i 1886 nalazi zlata u Witwatersrandu, pa su u zemlju počeli dolaziti brojni radnici kopači, većinom Englezi, Nijemci i Francuzi, koje su Buri nazivali uitlanders. Premda su ovi doskora u Transvaalu tvorili veliku većinu prema Burima (80.000 : 20.000), nisu dobili nikakva udjela u političkom životu. Bursko-engleski odnosi bili su napeti i zato, jer je Engleska htjela doći u posjed zlatnih nalazišta. Namjesnik Kapske kolonije Cecil Rhodes potakao je oružani prepad protiv Johannesburga (29. XII. 1895), koji nije uspio, pa je Rhodes morao odstupiti. Kada pregovori između novoga namjesnika Milnera i predsjednika Transvaala Krügera nisu uspjeli, Krüger uputi u Kap 9. X. 1899 ultimatum tražeći obustavu pojačanja engleskih posada. Tako je započeo bursko-engleski rat, koji je trajao tri godine.

U prvom razdoblju Buri, kojima su na čelu bili Joubert i Cronje, imali su prednost u vojnim operacijama, tako da je britanska vlada bila prisiljena poslati u južnu Afriku vojsku od tri divizije pod zapovjedništvom generala Sir Redvers Bullera. Burske su se nade u intervenciju evropskih vlasti međutim izjalovile. Ali britanske nedaće nisu ni tada prestale, a gubitci su bili razmjerno znatni. Pokušaj Bullera, da oslobodi Ladysmith, koji je opsjedao Botha (v.), svršio je s neuspjehom, a kada je sam Buller savjetovao britanskoj vladi, da se preda, što je ova odbila, bude skinut, a vrhovnim zapovjednikom imenovan feldmaršal lord Roberts s poglavarom glavnog stožera general-majorom lordom Kitchenerom. Još prije toga odlučila je britanska vlada pojačati ekspedicijski zbor na šest divizija. Kitcheneru je tada pošlo za rukom prisiliti na predaju 4000 Bura pod Cronjeom kod Paardeberga 27. II. 1900, a 27. II. konačno je oslobođen i Ladysmith. Dne 13. III. uđe Roberts u Bloemfontein, 31. V. u Johannesburg i 5. VI. u Pretoriju. Ipak je još dvije godine trajao žestok guerilski rat. U listopadu 1900 napustio je predsjednik Krüger Afriku i otputovao u Evropu, da poduzme diplomatsku akciju. Zapovjedništvo nad engleskom vojskom tada preuzima Kitchener. Buri su međutim smionom akcijom, koju je vodio De Wet, prenijeli četovanje i u samu Kapsku koloniju, pa je Kitchener morao zatražiti pojačanje. Dok su se pokušavali voditi pregovori o miru, Kitchener je sustavnom gradnjom malih karaula (blockhouse) uspješno suzbijao četovanje. Ipak je slijedeće godine još uvijek bilo u borbi 25.000 Bura. Konačno 23. III. 1902 dođoše predstavnici burske vlade na pregovore u Pretoriju, koji završiše mirovnim ugovorom (31. V.). Buri se odrekoše samostalnosti, dobiše obećanje samouprave, a do uvedenja ove odgođeno je uređenje urođeničkog pitanja, sva djela u vezi s ratom predana su zaboravu i burski jezik u sudstvu i školstvu izjednačen s engleskim. Konačni oblik dobile su četiri južnoafričke kolonije ustavom od 31. V. 1910, kojim je osnovan dominion Južnoafrička unija (v.), kojoj je prvi ministar predsjednik bio Botha.