BUNA-KAUČUK, umjetni kaučuk dobiven polimerizacijom butadiena (v.). Velika tehnička vrijednost i mnogostrana primjena kaučuka i gume u gospodarstvu i veleobrtu zahtijeva sve veću proizvodnju kaučuka. Ali budući da se prirodni kaučuk dobiva iz mliječnog soka (latexa) kaučukovaca, koji rastu u tropskim i suptropskim krajevima, to države, koje ne posjeduju kolonija u tropima, moraju uvoziti tu dragocjenu sirovinu. Nestašicu kaučuka osobito je teško osjetila Njemačka za vrijeme prvoga svjetskoga rata. Tada je njemačkim kemičarima uspjelo sintetizirati umjetni kaučuk iz domaćih sirovina. Osobitih je zasluga pri tom stekao profesor Fritz Hofmann, koji je sa svojim suradnicima našao postupak, kako se iz izoprena i njegovih homologa, kao butadiena i dimetilbutadiena dobivaju kaučuku slični proizvodi (→ kaučuk umjetni). F. Hofmann (koji je 1941 u Zagrebu održao predavanje Od ugljena do kaučuka) najavio je već 1909 svoj osnovni patent o polimerizaciji izoprena za dobivanje umjetnog kaučuka. Po tom su načinu dobivali u Njemačkoj za vrijeme svjetskog rata iz metilizoprena ili dimetilbutadiena umjetni kaučuk, zvan metilni kaučuk. I ako je taj kaučuk bio skuplji i zaostajao u kakvoći za prirodnim, ipak je u nedostatku prirodne sirovine izvrsno poslužio za mnoge svrhe. Nakon rata obustavljena je proizvodnja metilnog kaučuka, no nisu prekinuti skupi pokusi oko sinteze boljeg i jeftinijeg umjetnog kaučuka. U velikim kemijskim tvornicama I. G. Farbenindustrie u Njemačkoj uspjelo je proizvesti iz plina butadiena kaučuku slični proizvod nazvan buna-kaučuk. Butadien se dobiva iz plina acetilena putem čitava niza među-proizvoda, kao acetaldehida, aldola i butilenglikola ili iz vinilacetilena. Acetilen se pak dobiva iz kalcijeva karbida s vodom, a karbid se stvara iz ugljena i vapna u električnim pećima.

Polimerizacija butadiena zadavala je velikih teškoća, dok se nije našlo, da polimerizacija butadiena teče povoljno u toplini uz kovinu natrij kao katalizator. Nisu se naime mogli dobiti uvijek isti proizvodi, a to je za tehničku proizvodnju od bitne važnosti. Iz početnih slova butadiena i natrija stvoreno je ime buna. U novije se vrijeme proizvodi polimerizacija butadiena u vodenoj emulziji (latexu) mućkanjem s različitim katalizatorima i regulatorima uz neprekidno nadziranje stupnja polimerizacije i viskoziteta otopine. Tako je uspjelo načiniti različite polimerne proizvode s različitim svojstvima, koji imaju i posebna imena kao »Buna S«, »Perbunan«, »Perbunan extra« i dr.

Opeka, iz koje je izgrađen prirodni kaučuk:

Tvari, iz kojih se pravi umjetni kaučuk:

Proizvodnja bune:

U nekim je svojstvima buna-kaučuk, osobito u elastičnosti, vrlo sličan prirodnom kaučuku. Dade se vulkanizirati sa sumporom kao i prirodni kaučuk (uz prisuće ubrzača vulkanizacije). Vulkanizirani je buna-kaučuk otporniji prema benzinu i ulju, bolje podnosi promjene temperature od prirodnog kaučuka i kod viših temperatura ne postaje termoplastičan. Ne stari tako kao prirodni kaučuk. Sva su ta stvojstva osigurala buna-kaučuku mnogostranu upotrebu. »Buna S« je najpodesnija sirovina za obruče kotača samovoza. S aktivnom čađom vulkanizati bune daju izvrsnu gumu, koja se 20—30% manje troši trenjem od gume dobivene iz prirodnog kaučuka. Ona je također otpornija prema mineralnom ulju i benzinu. »Perbunan« je osobito elastičan, pa se upotrebljava za naročite svrhe, kod gradnje strojeva i za pravljenje cijevi za benzin i ulje. Otporan je i prema alifatskim ugljikovodicima, razrijeđenim kiselinama i lužinama, dok je naprotiv topljiv u benzolu, toluolu i kloriranim ugljikovodicima. Ali najveća je prednost sintetskog kaučuka to, što se proizvodi u Evropi, i to samo iz domaćih sirovina, neovisno o sirovinama iz tropskih i suptropskih krajeva.

Danas je proizvodnja umjetnog kaučuka toliko napredovala, da je znatno pojeftinio, makar mu je cijena još uvijek viša od prirodnog proizvoda. Ali tom je sintezom postala Njemačka neovisna o uvozu kaučuka, dok ga je još 1935 morala uvesti oko 70.000 tona. U Americi su se također počeli zanimati za umjetno dobivanje kaučuka. Standard Oil Comp. of New Jersey, USA, priskrbila je pravo izradbe kaučuka po buna-postupku, dok je veliki kemijski koncern u Americi, Dupont, počeo proizvoditi umjetni kaučuk polazeći od klorbutadiena (kloroprena), koji se također dobiva iz acetilena i vinilacetilena. Polimerizacijom klorbutadiena dobiva se kaučuku slični proizvod, koji se naziva »Dupren« ili »Neopren«. Spomenute vrste kaučuka služe za izradu gumenih cijevi, koje se ne otapaju u benzinu i mineralnom ulju i za posebne svrhe, jer je taj umjetni kaučuk za sada još skuplji od prirodnog. U sintezi umjetnog kaučuka vidimo veliki uspjeh kemijske znanosti i tehnike. Buna-kaučuk nije obični nadomjestak za prirodni kaučuk, već proizvod izvrsne kakvoće, koji je po nekim svojim svojstvima bolji od prirodne sirovine.