BUMERANG, oružje australskih urođenika, komad kukasta drva, koji redovno služi za bacanje, a katkad i za udaranje. Poznato je svojstvo b-a, da se vraća natrag prema bacaču, ako ne pogodi cilja, pa se obično na to misli, kad je govora o njemu. Međutim to je samo dijelom ispravno, kao što se i sam naziv bumerang osniva na nesporazumku. Načinjen je naime prema riječi vumera, vomera, koja se upotrebljava za metaljku u okolici Sydneya, gdje su Evropljani prvi put stupili na australsko kopno, a nikad za b., koji ima mnoga, sasvim drukčija imena. No ipak se naziv b. u Evropi sasvim udomaćio, postao je pojam, ali znači dvoje: 1. u užem smislu — gledano s tehničke strane — »pravi« povratni australski b. i 2. u širem smislu teži i grublje izrađeni b., koji se povraća, pa dalje svaku drugu kijaču za bacanje sličnoga oblika. Ovom se drugom vrstom Australci služe u boju, dok prvu upotrebljavaju za lov na ptice, ribe i manje životinje, a ima i posebnih b. za igru, i upravo ovi opisuju one najljepše i najzamršenije krivulje u zraku (v. sliku 2). I veličina i oblik b-a mogu biti vrlo različiti. Duljina im je od 40—110 cm, mogu biti koljenasto zakrivljeni ili savijeni kao srp, a krakovi su im sad jače, sad slabije razmaknuti (poprečno ima kut među njima 135°).

Povratni je b. u svom najpoznatijem obliku plosna daščica, debela u sredini 1 cm, oštrih rubova, s gornje strane nešto jače, a s donje slabije ispupčena, tako da joj prorez nalikuje na leću. Osim toga oba su kraka nešto zavinuta oko uzdužne osi, i to redovno lijevi krak prema gore, a desni prema dolje, tako da b., gledan s tanke strane, ima izgled vijka (v. sl. 1 br. 3; na crtežu je zavinutost jako pretjerana, dok je u naravi često jedva primjetljiva). Ovakav b. drži bacač u ruci kao srp, gotovo posve uspravno, tek nešto nagnut na desno, tako da oba kraka gledaju naprijed, a jače ispupčena (gornja) ploha nalijevo. Iz tog položaja baca se b. snažnim zamahom ravno naprijed, kod čega treba da se odsklizne između palca i ostalih prsti i da se zavrti sam oko sebe kao zvrk. Na taj način bačeni b. poleti najprije gotovo vodoravno naprijed vrteći se neprestano oko svoje kraće osi u okomitoj ravnini, zatim se os vrtnje stane naginjati, dok se b. u isto vrijeme podigne uvis i zakrene nalijevo, pa se onda vrati vrteći se sada u vodoravnoj ravnini i padne u blizini bacača lijevo ili desno, ispred ili iza njega, opisavši gotovo posve pravilan krug (v. crtež br. 2 na sl. 2). Može se b. baciti i prema zemlji, da se poslije nekog vremena sam digne uvis i zakrene nadesno, a i na različne druge načine. Predodžbu o tim kretanjima najlakše je dobiti s pomoću minijaturnog b., izrezanog iz posjetnice ili dopisnice, koji se uhvati sasvim lako palcem i kažiprstom lijeve ruke za jedan krak i snažno kvrcne prstom druge ruke po drugom kraku pustivši ga u isti čas. Putanje b-a mogu biti vrlo raznolične i zamršene, što sve naravno zavisi o bacaču, njegovoj snazi i vještini, o smjeru i kutu bacanja, o vjetru i o konstrukciji b-a, naročito o jačoj ili slabijoj zavinutosti oko uzdužne osi. Utvrđene duljine opisanih krivulja kreću se između 22 i 45 m, a visine između 15 i 30 m, ali Australci bacaju b. navodno i po 80 m daleko, a u jednom se slučaju tvrdi, i preko 100 m, kod čega je b. na povratku opisao u zraku 5 krugova. Povratni b. može se baciti i tako, da se vrati, pa u tom slučaju leti mnogo dalje. Utvrđena je daljina od 167 m, dok je isti bacač s kuglom za polovicu lakšom postigao samo 63 m. Zamršena kretanja b. nijesu još dovoljno razjašnjena s fizičke i tehničke strane unatoč brojnim pokusima i istraživanjima. Opažanja se ne slažu, premda se ističe važnost kretnje oko vlastite osi, zaobljenosti ploha i zavinutosti u obliku vijka.

Kao što je povratni b. zanimljiv i zabavan kao fizička sprava, tako je i uopće za etnologiju važan kao kulturna pojava. Ta se važnost vidi najbolje po tom, što je jedan cijeli kulturni krug po njemu prozvan »bumerang-kultu rom«. To je u prvom redu staroaustralska kultura, ali joj se tragova nalazi i po čitavom ostalom svijetu, a važni su joj elementi — uz ostalo — baš b. i srodna mu srpasta kijača (v.). Od kijače za bacanje vjerojatno je i nastao b. Uz Australiju danas se obično (ne povratni) b. nalazi naročito uz gornji Nil, u Sudanu, gdje se dalje razvio u željezni nož za bacanje, zatim u Indiji (sjev. i juž., osobito na poluotoku Gudžeratu), u Americi kod Pueblo-Indijanaca (Hopi, Moki), u juž. Kaliforniji, kod prerijskih Indijanaca (nekoji oblici tomahawka), na Novim Hebridima, Celebesu i u juž. Kini. Za prošlost je potvrđen iskopinama za stari Egipat i sjev. Evropu (Jütland), a tako su se tumačili i neki drveni predmeti iz drugih prethistorijskih nalazišta (na pr zap. Švicarska, Bieler See). Druge podatke za b. u prošlosti treba primiti s oprezom, jer se nerijetko kao b. drži svaki kukasti predmet nepoznata značenja na starim slikama ili kakva nejasna vijest o nekoj inače nepoznatoj spravi za bacanje, koja može biti i obična kijača s debelom glavom. Tako je b. bio navodno redovno oružje u vojsci starih Asiraca, zatim se spominje, da ga je bilo u staroj Grčkoj i Engleskoj, a kao povratni b. smatrala se i rimska cateja, Wotanovo kladivo, Mjölnir, pa čak i topuzina Kraljevića Marka. Sve su to međutim samo nagađanja, premda nije isključeno, da je b. kao značajan elemenat jedne vrlo stare primarne kulture bio nekad rasprostranjen na mnogo većem području nego danas, pa će se možda naći još gdje na svijetu u dubljim kulturnim slojevima. Povratni oblik b-a dosad je nesumnjivo utvrđen samo kod današnjih Australaca.

LIT.: G. Montandon, Traité d’ethnologie cyclo-culturelle et d’ergologie systématique, Pariz 1934; Buschan, Illustrierte Völkerkunde, I.—II., Stuttgart 1922—1926; G. T. Walker, Boomerangs, Smithsonian Report for 1901, Washington 1902; M. Buchner, Das Bumerangwerfen, Zeitschrift für Ethnologie, god. 48, Berlin 1916; K. Weule, Die Kultur der Kulturlosen, Stuttgart 1910; L. Franz, Alteuropäische Wurfhölzer, Festschrift P. W. Schmidt, Wien 1928; P. Strmšek, Orožje v jugoslovanski narodni epiki, ZNŽO, XXV., Zagreb 1924.