BUHARA (vjerojatno od sanskrt. vihara »samostan«), 1. kraj (203.430 km2) sjeveroistočno od srednjeg toka Amu Darje.
2. Grad u oazama oko donjeg Zarafšana, prije prijestolnica istoimenog emirata, a danas važan grad uzbekistanske republike. Okolina se odlikuje izrazitom kontinentalnom klimom s velikim toplinskim kolebanjima (ljeti se penje iznad 30º, a zimi pada ispod —30º C) i neznatnom količinom kiša. Život grada i okoline moguć je samo natapanjem vodom rijeke Zarafšana. Na natapanim zemljištima gaje se različna žita, duhan, uljane biljke, dud, ali je daleko najvažnija kultura pamuka.
Nad prostranim i jednoličnim gradom uskih i prljavih ulica, četvrtastih, zemljanih kuća izdiže se velika tvrđava, nekadašnji dvor emira. Između malih kuća ističu se velike džamije s brojnim munarama, prostrani bazari i karavan-seraji. Ispod tvrđave je trg Raghistan, nekoć središte žive trgovine. Trgovačkom životu B. služili su i veliki karavan-seraji i prostrani bazari. Ovdje se razmjenjivala domaća roba (izrađevine od svile i pamuka, sagovi, različna filigranska roba) s proizvodima dovezenim iz Evrope, prednje i srednje Azije. B. je jedan od najvažnijih muslimanskih duhovnih središta. Pored velikog broja (364) džamija tu je bio i veliki broj (109) medresa i nekoliko posebnih muslimanskih visokih škola.
Grad je mnogo stradao u toku revolucije. Pored azijatske stare i nezdrave B. izgrađuje se Nova B., 12 km udaljena od prve. Zahvaljujući velikim, naročito prometnim odlikama svog položaja, B. ponovno stiče staru privrednu važnost, iako je u novim prilikama politički značaj morala prepustiti bolje položenom Samarkandu. Od transkaspijske željeznice u B. se odvaja jedan krak prema gradovima u planinskom podnožju na jugoistoku. Karavanski putovi vode do mjesta oko donjeg toka Amu-Darje i željezničkih postaja na srednjoj i donjoj Sir-Darji. G. 1933 B. je imala 45.500, a Nova B. 14.300 stan.
Ime B. spominje se prvi put u 7. st. S padom pod vlast Arapa 714 proširi se u njoj islam, pa B. postaje s vremenom jedno od najznatnijih središta islamske kulture. S otpadom istočnih pokrajina od bagdadskog kalifata potkraj 9. st. oslobađa se i B. arapske vlasti. G. 1220 opustošio ju je Džingiskan, a tečajem 13. st. izložena je mnogim nedaćama. Smrću Timur-Lenka, koji je njome vladao od 1369 do 1405, gubi B. zauvijek svoje povijesno značenje. Otada postaje sjedište dinastija različitog podrijetla. Od 1599 do 1785 nalazi se u posjedu Džanidâ, prozvanih i Astrahanidi, koji potječu od Baki Muhameda, potomka posljednjeg astrahanskoga kana. G. 1785 preuzima vlast u B. dinastija Mangit. G. 1868 dolazi pod rusko vrhovništvo. Emirat je ukinut 1920, a 1922 proglašeno je potpuno sjedinjenje sa SSSR, G. 1925 postaje B. sastavni dio Sovjetske republike Uzbekistan (v.).