BRUCE, škotska kraljevska porodica normanskog podrijetla, prozvana po tvrdom gradu Bruis u Francuskoj. Njezin praotac Robert došao je u Englesku 1066 s Vilimom Osvajačem, a njegov se sin istog imena preselio u Škotsku, gdje mu je ondješnji kralj David I. darovao gospoštiju Annandale. Ženidbom Roberta IV. s kraljevom nećakinjom stupili su B. u rodbinsku vezu sa škotskom kraljevskom kućom. Pošto je kraljevska porodica 1290 izumrla, natjecao se i Robert X. za prijestolje, ali nije imao uspjeha; ono je dopalo tek njegova unuka Roberta (XI.). Taj se 1306 stavi na čelo ustanku protiv engleske vlasti i oslobodivši zemlju okruni se za kralja. Isprva potisnut od Engleza uspio je pobjedom kod Bannockburna 1314 osigurati sebi vlast i nezavisnost. Time je potaknuo i ustanak Iraca; premda nije primio ponuđene krune, poslao im je brata Eduarda, koji je 1318 poginuo kao njihov okrunjeni vladar. Daljih uspjeha nije moglo spriječiti ni prokletstvo pape, a ponovni napadaj Eduarda II. završi njegovim bijegom i mirom 1323, koji donese Robertu priznanje i Eduarda i pape. G. 1328 postigao je najzad »sramotnim mirom« s Eduardom III. u Northamptonu potpunu samostalnost. Svoj položaj u zemlji ojača s pomoću gradova, koje je 1326 uveo u sabor. — Njegova nejaka sina i nasljednika Davida II. (1329—71) protjera 1333 Eduard Baliol, sin negdašnjega kralja; novi je vladar opet priznao englesko vrhovništvo. David se skloni na francuski dvor, a kad se 1342 vrati i nastavi borbu, Englezi ga 1346 razbiju i zarobe kod Neville’s Crossa. Otpor Škota prisili najzad Baliola, da se 1356 odrekne krune, i Eduard III. prepusti je Davidu uz uvjet, da pripadne engleskoj kraljevskoj kući, ako on umre bez potomstva. Davidova smrt međutim ujedini 1371 staleže u izboru njegova nećaka Roberta Stuarta.