BRATSTVO. Riječ b. nije svagda istoga značenja i opsega. Obično znači određenu društvenu jedinicu, organizam, sastavljen od manjega ili većega broja obitelji (inokosnih ili zadružnih), koje sve veže skupna svijest o jednakom podrijetlu od para praroditelja. U tom običnom značenju b. je društvovna tvorba, kojoj je mjesto u društvovnoj hijerarhiji između obitelji i plemena. Zajedničko podrijetlo ima za posljedicu svijest o krvnom srodstvu svih bratstvenika, pa po tome i zabranu sklapanja braka među njima, i onda, ako je to krvno srodstvo već i vrlo razrijeđeno. Premda je pojedino b. u svojim početcima vezano uz jedno određeno mjesto, s vremenom ne mora više biti lokalno okupljeno, nego može i rastepeno živjeti, pa ipak tim redovno ne prestaje bratstvena zajednica i njezine posljedice. Isto tako ne prestaje ona ni onda, kada pojedinci ili čitavi dijelovi b. prijeđu na drugu vjeru. Zajednički predak daje u mnogo slučajeva i skupno ime b-ima, koliko se ona osim ovakva patronimičkog prezivanja ne nazivaju po određenom kraju obitavanja ili drugom čemu. Dalja je posljedica jednakoga podrijetla katkada i držanje osobitih tradicija u običajima. Bratstvena solidarnost često je veoma visoko razvita nesamo u međusobnom pomaganju, zaštiti, počasti i gostoprimstvu, nego upravo do obveze krvne osvete. Vrlo je česta pojava, da b-a nemaju nekoga naročitog vrhovnog starješine. Kraj svega rečenoga često se susreće miješanje pojmova i označivanje sad roda (v.) sad plemena kao b., što nije samo posljedica nepoznavanja činjenica i pojmova, nego i sam narod ne označuje te društvene jedinice svagda i svagdje istovjetno. U Hrvata kao da je češći izraz za to pleme (v.).
B. ima vidnu ulogu osobito u nomadsko-stočarskih i njima blizih naroda (u prvom redu u srednjoj Aziji kod ondješnjih Turko-Mongola), pa i u nekih evropskih, starih i današnjih.
Od tih je sve do u naše dane održano b. osobito u Crnoj Gori, Hercegovini, Boki Kotorskoj i donekle ostaloj Dalmaciji. U C. Gori i obližnjim zemljama ima sve gore zabilježene značajke: ime pretežno po nekom pretku (Martinovići na Cetinju, Lukačevići u Podgorici, Petrovići na Njegušima, Čengići u Gackom i sl.), sve do novijih vremena stroga obveza krvne osvete za sve pripadnike, slavljenje iste krsne slave, međusobno čašćenje i gostoprimstvo. U istom području ima i dosta primjera održavanja svijesti bratstvene zajednice i u slučaju razlika u vjeri (na pr. Lukačevići pravoslavni i muslimani, Medini u Boki Kotorskoj katolici i pravoslavni).
U Hrvata se b. može dobro historijski potvrditi, premda se u mnogo slučajeva spominje pod imenom pleme. Tako se još iz doba narodne dinastije spominju Mogorovići i Kačići, dalje Gusići, Nemčići, Pribići, Tumpići, Sladojevići i dr. (poslije i svoje vrste b. u Turopolju, koje se 1560 statutom obnavlja i izričito se oglašuje kao »fratres adoptivos et condivisionales, ac si ab uno alveo seu stipite progeniti essent et procread«). U novija vremena postoje u Hrvata još donekle tradicije bratstva po Dalmaciji, ali tu redovno pod imenom pleme, što veoma često označuje čitav skup krvno srodnih obitelji, s istim prezimenom dakako, istim datumom slave »plemenitoga« sveca zaštitnika, u pravilu zabranom sklapanja međusobnih brakova, koji skup još u mnogo slučajeva čini lokalnu cjelinu od jednoga ili više manjih naselja, zaselaka (na pr. Petkovići, Baradići).
LIT.: R. Thurnwald, Die menschliche Gesellschaft in ihren ethnosoziologischen Grundlagen, III., Berlin 1933; O. Schrader, Reallexikon der indogermanischen Altertumskunde, Berlin 1920—28; V. Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb 1908—19; V. Bogišić, Zbornik sadašnjih pravnih običaja južnih Slovena, Zagreb 1874.