AGRIKULTURNA KEMIJA, kemija s osobitim osvrtom na organiziranu biološku prvoproizvodnju (poljoprivrednu). Prvi put se spominje 1813, kada je engleski kemičar Humphrey Davy izdao djelo The Elements of Agricultural Chemistry, ali su joj naučni temelji udareni nekoliko decenija kasnije radovima francuskog agronoma Boussingaulta i osnivača kemije ugljikovih spojeva Justusa Liebiga, te engleskih kemičara i poljoprivrednika J. B. Lawes-a i J. H. Gilberta; oni su se nesamo vrlo živo bavili a. kemijskim istraživanjima, već su dali i mnogo podstreka eksperimentalnom radu, koji je doveo do osnutka brojnih poljoprivrednih stanica. U prvo se vrijeme bave agrikulturni kemičari isključivo problemima biljne hranidbe. Egzaktnim istraživanjima kemijskog sastava biljnog tijela i tla, te studijem značenja pojedinih elemenata za život bilja pokušavaju riješiti osnovna pitanja biljne proizvodnje. S vremenom proširuju svoje naučno područje na sva sredstva, koja služe poljoprivrednoj proizvodnji, kao što su gnojiva, tlo, zrak, insekticide i fungicide, krma, materije poljoprivredne industrije i t. d. Ali duh ljudski ne miruje; nauke i naučne grane, koje je a. k. uzela kao vlastito naučno područje, sve se više razvijaju, postaje im s vremenom pretijesno pod plaštem a. kemije, pa se jedna po jedna oslobađaju stare veze i nastupaju kao samostalne prirodne nauke: nauka o hranidbi bilja, nauka o fertilizaciji i fertilizatorima, pedologija, nauka o ishrani domaćih životinja i poljoprivredna kemijska tehnologija. A. k. izgubila je svoje prvobitno značenje, suzila, ali i jasnije odredila opseg svog naučnog područja; postala je kemijom s osobitim osvrtom na poljoprivrednu proizvodnju. Razvoju kemijske nauke ona trajno pridonosi svoj dio, jer je obogaćuje novim spoznajama na onim specijalnim područjima, koja su od interesa za poljoprivredu.

LIT.: A. Mayer, Lehrbuch der Agrikulturchemie, 4 sv., Heidelberg 1906—8, F. Scheffer, Agrikulturchemie, Stuttgart 1938; D. N. Prianišnikov, Agronomija, Moskva 1936.