BOTANIČKI VRT, zbirka živoga bilja, koja uglavnom služi unapređivanju i širenju botaničkog znanja. Kao preteče modernih botaničkih vrtova možemo smatrati privatne vrtove učenjaka botaničara 16. i 17. st. u kojima se u prvom redu uzgajalo ljekovito bilje. Prvi javni botanički vrt osnovala je mletačka republika 1545 u Padovi kao naučnu ustanovu tamošnjeg sveučilišta. Po uzoru botaničkih vrtova u Padovi, Pisi i Bolonji osnivali su takve vrtove i u drugim evropskim zemljama. G. 1653 osnovan je u Parizu »Jardin Royal des Plantes médicinales«, kasniji »Jardin des Plantes«, a Društvo ljekarnika u Londonu osnovalo je 1673 »Chelsea Physic Garden« također s prvotnom zadaćom, da uzgaja ljekovito bilje, napose ono uvezeno iz stranih zemalja.

Botanički vrtovi obično su u vezi s botaničkim zavodima sveučilišta i visokih škola, kojima takve zbirke služe za naučna istraživanja i za potrebe nastave. Osim toga ima botaničkih vrtova, koji mimo svoje naučne i nastavne zadaće služe i kao javni parkovi, na pr. Kew Gardens blizu Londona, Jardin des Plantes u Parizu, botanički vrt u Berlin-Dahlemu, New York Botanical Garden u njujorškom Bronx-parku i dr. Takvi se vrtovi uzdržavaju iz općinskih sredstava te iz privatnih fondova i prinosa. Oni nastoje lijepim nasadima i zanimljivim zbirkama privući širu publiku i pobuditi u njoj zanimanje za vrtlarstvo, a time i za botaniku. Konačno neki su botanički vrtovi uređeni kao samostalne znanstvene ustanove s posebnim ciljevima, na pr. različne botaničke postaje i vrtovi za aklimatizaciju. Od takvih vrtova u kolonijama na svjetskom je glasu »s’Lands Plantentuin«, botanički vrt drž. poljopriv. odsjeka Nizozemske Istočne Indije u Buitenzorgu na otoku Javi (osnovan 1817).

Iz praktičkih i pedagoških razloga imaju botanički vrtovi po više odsjeka s različitim zbirkama bilja, koje vrše posebne zadaće. Redovno postoji sistematski odsjek sa skupinama bilja poredanim prema njihovu prirodnom srodstvu po porodicama. U ekološkom odsjeku poredane su biljke prema njihovim prirodnim staništima, a u biljnogeografskom odsjeku prema područjima flore bilo užega narodnog ili državnog područja bilo s obzirom na područja flore čitavoga svijeta. Po takvim su zbirkama na glasu botanički vrtovi u Berlin-Dahlemu i Kew Gardens u Londonu. U najnovije vrijeme osnivaju se čitavi botanički vrtovi po biljno-sociološkim načelima. Pri tome se nastoje umjetno stvoriti povoljni uvjeti za biljne zajednice, u prvom redu prikladno tlo, položaj i t. d., pa se onda tamo sade prikladne vrste. Na taj način stvaraju se zadruge, koje su posve nalik na prirodne. Nekada je oblik zemljišta i samo tlo po sebi prikladno za izvedbu takvih nasada u prirodnom stilu, kao što je to na pr. u Hannoveru, gdje se čitav jedan kraj izgrađuje u velik park na biljnosociološkim principima. Osim toga postoje morfološki i biološki odsjeci, pa ekonomski odsjek, potonji već prema potrebi pojedinih zavoda ili fakulteta s opsežnije uređenim zbirkama ljekovitog, gospodarskog ili tehničkog bilja i t. d. Gdje ima većih zbirka drveća i grmlja, tamo su one obično okupljene u posebnom odsjeku, koji se zove arboretum. Najveću zbirku drvenastog bilja iz svih umjerenih krajeva svijeta ima Kew Gardens u Londonu, a najveća je zbirka drveća tropskih krajeva u botaničkom vrtu u Buitenzorgu.

Arboretum je zbirka živoga drveća i grmlja, koja služi za proučavanje domaćega, a osobito stranog drveća s osobitim obzirom na aklimatizaciju te na upotrebu u vrtlarstvu i u šumarstvu. Ima i posebnih samostalnih arboretuma; to su u neku ruku specijalizirani botanički vrtovi, kao na pr. francuski drž. arboretum u Les Barres, koji je osnovan 1825, pa Arnold Arboretum kraj Bostona (USA), koga je osnovalo 1872 Harvardovo sveučilište.

Za uzgoj planinskog bilja, napose onoga visokih planina, služi u botaničkim vrtovima obično t. zv. alpinum. To je ponajviše prirodni ili umjetni brežuljak ili obronak obložen prirodnim kamenjem i stijenama. Različno planinsko bilje zasađeno je na plohama između kamenja, dijelom i u pukotinama kamenja, tako da se što vjernije oponaša prirodno stanište biljke, prikladna ekspozicija (sjenoviti ili prisojni položaj), povoljna smjesa zemlje i t. d. Mnoge osjetljivije alpinske biljke vrlo je teško uzgajati u nizini i pored svih umjetnih uređaja na alpinumu, osobito na pr. biljke planinskih cretova, pa one, što rastu na rubu vječnoga snijega i t. d. Za proučavanje bilja u planinama pod prirodnim uvjetima vegetacije osnivaju se planinski botanički vrtovi, kakvih ima više u Alpama i u drugim visokim planinama (na pr. alpski vrt »Schynige Platte« bernskoga sveučilišta u Interlakenu u Švicarskoj, pa alpski vrt botaničkog zavoda u Innsbrucku na Patscherkofelu 1970 m n. m. i dr.). Prvi planinski botanički vrt u Hrvatskoj osnovalo je na poticaj prof. F. Kušana Hrv. planinarsko društvo 1939 na vrhu Medvednice kod Zagreba.

Za kulture tropskoga i suptropskog bilja, dijelom i za mediteransko bilje, u hladnijim krajevima imaju botanički vrtovi staklenike. Staklenici služe dijelom za uzgajanje takva bilja, dijelom samo za čuvanje ili prezimljivanje zbirka. Gdje su zbirke smještene u većim staklenicima, tamo mogu one biti otvorene povremeno ili redovito za pristup široj publici. Takvi su staklenici uređeni kadšto vrlo slikovito oponašajući tropske scenerije s palmama i papratima, lijanama i orhidejama i t. d., kao i t. zv. zimski vrtovi (jardin d’hiver, Palmenhaus). Na glasu su takvi izložbeni staklenici u botaničkim vrtovima na pr. u Münchenu, u Berlin-Dahlemu, u Parizu i dr.

Botanički vrt mudroslovnog fakulteta sveučilišta u Zagrebu osnovan je 1890, a izgrađen je prema osnovi prof. A. Heinza te po nacrtu vrtlara V. Durchaneka. Vrt zaprema površinu od 6.5 kat. jut., od koje je veći dio uređen kao park u prirodnom ili engleskom stilu, te je bio zasađen kao sistematski odio s drvećem, grmljen i različnim niskim zeljastim biljem. Danas taj dio služi uglavnom kao arboretum. Tu je i jezerce s vodenom florom, među kojom se ističe indijski lotos, zatim alpinum te zbirka ljekovitog i gospodarskog bilja. Napose treba istaknuti veliku hrvatsku skupinu, koja je izgrađena 1927 na poticaj i prema osnovi prof. I. Horvata uz suradnju tadanjega kustosa ing. Z. Arnolda. Hrvatska skupina prikazuje sastav nekih najznatnijih biljnih zajednica kopnenih područja Hrvatske. Tako su prikazane na pr. šume hrasta medunca i bjelograba i šume hrasta medunca i crnog graba, zatim šume kitnjaka i običnog graba, šume crnog bora, munjike, smreke i omorike. Manju plohu zaprema krška kamenjara i zadruge planinskih torova, dok su veću površinu zauzele planinske rudine, stijene i točila s velikim brojem značajnih biljaka.

U deset staklenih kuća uzgaja se i čuva u našem b. vrtu različno tropsko, suptropsko i sredozemno bilje. Spomena je vrijedna velika zbirka kakteja i sukulenata, pa bromelijaceja i orhideja, dok se među tropskim vodenim biljem povremeno uzgaja znamenita Victoria regia Hook. Ispred staklenika uređen je vrt kao pravilni parter, a jednako su pravilno izgrađeni dijelovi oko vodenih basena do prostrane sjenice, koja služi kao ljetno boravište za različne eksotične biljke staklenika.

G. 1938 osnovan je botanički vrt poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Maksimiru. Osim toga postoji u našoj državi još botanički vrt bosansko-hercegovačkog muzeja u Sarajevu, koji je osnovao kustos Karlo Maly.

U Bugarskoj su na glasu vrtovi, koje je osnovao kralj Ferdinand i to u Euksinogradu blizu Varne sa zbirkama pontske i stepske flore te u Vrani ispod Vitoš-planine sa zbirkama domaće bugarske planinske flore.