BOSANSKI BROD, mjesto u sjevernoj Bosni uz desnu obalu Save. B. B. je cestovni tip naselja i razvio se duž puta, koji iz doline rijeke Bosne vodi prema Savi, tako da selo Sijekovac i B. B. čine jedno naselje. Velikim mostom preko Save vezan je B. B. sa Slavonskim Brodom. U B. B. je zadnja postaja uskotračne bosanske željeznice, a mjesto je važno za prometni pretovar (željeznički, cestovni i riječni promet). Vrlo je lijepa i velika kolodvorska zgrada u maurskom slogu, koju je ovdje, na pragu Bosne, podigla austrijska uprava. Ima 4.439 stan. (1931), većinom Hrvata katoličke i islamske vjeroispovijesti, koji se ponajviše bave trgovinom i poljodjelstvom. U B. B. se nalazi veliko veleobrtničko poduzeće za rafineriju zemnog ulja i proizvodnju mnogih kemijskih proizvoda. U neposrednoj blizini mjesta je tvornica za konzerviranje voća i proizvodnju pekmeza. N. P.

B. B. nastao je prije Turaka istom prilikom kao i Slavonski B., s kojim je zapravo bio jedno naselje na velikom posjedu plemena Boričevića. Po kasnijim posjednicima iz toga plemena, Berislavićima, nosilo je to naselje s obje strane Save jedno ime Berislavića Brod za razliku od Broda Gradiškoga, koji je isto tako obuhvatao obje obale te rijeke. Na slabijem i podvodnijem položaju nije se Brod na desnoj strani Save nikada mogao razviti u onako znatno mjesto, kao što je to bilo naselje na drugoj strani. Pod Turcima u 16. i 17. st. bilo je u njemu stotinjak muslimanskih kuća oko dobro utvrđenoga čardaka. U ratovanju od 1688—91 osvojila je kršćanska vojska Brod s obje strane Save, te je tom prilikom naselje na desnoj obali zajedno s utvrdama potpuno uništeno. Bosanski Brod ležao je onda do 1700 pust, a te su ga godine opet naselili okolni muslimani u tridesetak domova, koji su ga ponovno utvrdili šamcima i čardakom. To je naselje, koje se odsad zvalo Turski Brod, trajalo do 1716, kada ga je graničarska vojska u ratu između Austrije i Turske iste godine zaposjela i opet potpuno uništila. Od te godine pa do 1739 ostalo je područje Turskoga Broda nenaseljeno, a obrađivali su ga slavonski Brođani i Varošani, jer je uski trak bosanske Posavine pripadao za to vrijeme Austriji. Kada je 1739 taj dio Bosne ponovno pripao Turskoj, okolni su ga muslimani opet nastanili, te je Turski Brod oko 1780 imao već pedesetak kuća s utvrđenom kulom pod zapovjedništvom age. U 19. st. poraslo je stanovništvo toga mjesta doseljavanjem, osobito katolika. Poslije okupacije mjesto je dobilo ime Bosanski Brod i steklo je položaj gradske općine. Od toga vremena umnažalo se sve više i naselje u njemu, pogotovu otkad je izgrađena pruga na Sarajevo. Danas Bosanski Brod ima 5000 stan.

LIT.: M. Mesić, Građa mojih rasprava u «Radu«, Starine, V., Zagreb 1873; T. Smičiklas, Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, II., Zagreb 1891; G. Bodenstein, Povijest naselja u Posavini god. 1718—1739, GLZM, Sarajevo 1907 i 1908; Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini, 1895 i 1912. S. P-ć.