BODLJIKAŠI (Echinodermata), mnogostanične, isključivo morske životinje, koje su u odraslom stanju radijski simetrične, iako neki oblici pokazuju bilateralno simetričnu građu. Tijelo je bodljikaša petorozrakasto izgrađeno, pa ga možemo presjeći sa 5 ravnina u polovice, koje su sve po dvije simetrične. Na donjem, oralnom polu glavne osi smještena su usta, a suprotni pol je aboralni. Na tijelu razlikujemo ambulakralna polja s ambulakralnim nožicama (radii ili ambulacra), a između njih su interambulakralna polja bez tih nožica (interradii ili interambulacra). Tijelo im je u koži zaštićeno i poduprto skeletom od vapnenih pločica, često s bodljikama. Bodljikaši se lagano kreću ambulakralnim nožicama, koje za svoje ispružanje primaju vodu od vodožilnog ili ambulakralnog sustava kanala. Taj kanalni sustav započinje interradijalno smještenom, poroznom vapnenom, sitastom, madrepornom pločom u stijenci tijela, pa kroz nju može ulaziti morska voda. Od te ploče spušta se kamena vodožila vapnenih stijenka i spaja se s prstenastom vodožilom, koja obuhvaća prednji dio probavila. Na prstenastoj vodožili smješteni su veći mjehuri (Polijevi), kao rezervoari za vodu. Od prstenaste vodožile odvaja se 5 radijskih vodožila s mjehurićima (ampulama) i prionljivim ambulakralnim nožicama. Stezanjem ampula tjera se voda u nožice. Ambulakralne nožice su mješinice, koje imaju kadšto na kraju prianjaljku, kojom se prisišu za podlogu; nožice se ispruže, kad u njih navali voda iz vodožilnog sustava, a kad se isprazne, onda se uvuku. Ako se prionljive nožice prihvate za podlogu, tada se njima može privući tijelo i kretati se u tom pravcu. Svim radovima u tijelu upravlja živčevlje u obliku prstena oko probavila pod ustima i od živčanih trakova u radijima. Oko usta je i prstenasta krvožila s radijalnim ograncima i dvije krvožile duž crijeva. Bodljikaši su većinom razlučena spola; spolne žlijezde smještene su interradijski na unutrašnjoj stijenci tjelesne šupljine. Jajinjaci se prepoznavaju po žućkastoj ili crvenkastoj boji, a sjemenovnici (testes) su bijeli. Jaja su u bodljikaša malena, izbačena iz tijela oplođuju se u morskoj vodi. Iz oplođenog jajeta izlazi bilateralno simetrična ličinka, koja pluta i preobražava se u radijski simetričan oblik odraslog bodljikaša. Ličinke bodljikaša mogu biti: bipinarije, brahiolarije, aurikularije i pluteji (v.). Morske struje nose neko vrijeme te ličinke, i one se spuštaju na morsko dno, gdje se preobraze u odrasla bodljikaša, pa im se pritom neki dijelovi tijela izgube, a drugi izrastu. Neki se bodljikaši (zvjezdače i zmijače) razmnažaju i nespolno, diobom: tijelo im se raspolovi, i svaka polovica regenerira simetričnu, potrebnu polu tijela. Druge opet zvjezdače mogu od jednoga kraka tijela izgraditi cijelu životinju. I inače pokazuju bodljikaši veliku sposobnost regeneracije, pa obnavljaju izgubljene krakove na tijelu. Svi bodljikaši žive u moru, zadržavaju se ponajviše na dnu i kreću se polagano, a neki su prirasli. Hrane se morskim biljem ili životinjama, osobito mekušcima, a trpovi i neki nepravilni ježinci hrane se organskim sitnižem, što su ga progutali s pijeskom, stapčari pak hvataju među krakove sitniž, što im pada s morske površine. Među bodljikašima razlikujemo: stapčare, zvjezdače, zmijače, ježince i trpove (v.) Bodljikaše su mnogi naučno istraživali, osobito Joh. Müller (1854), oba Agassiza, I. Mečnikov, H. Carpenter, Hubert Ludwig, O. Hamann, K. Heider, K. Grobben, a jadranske C. Heller, E. Marenzeller, Ed. Graeffe i dr.