BLATNO JEZERO (madž. Balaton tava i njem. Plattensee od slav. blato, u starini lat. Peiso), najveće jezero u Srednjoj Evropi, na jugozapadnom podnožju Bakonjske šume u Madžarskoj. To je »madžarsko more«, 106 m nad morem, a zaprema površinu od 596 km2 (sa susjednim močvarama do 660 km2). Dugo je oko 80 km, a široko 4—13 km. Dubina mu je neznatna (3—4 m), središnja 2 m, a najdublje je 11 m južno od poluotoka Tihany-a, koji ga dijeli u dva nejednaka dijela. Voda je redovito plava, za oluje zelena, u sjeni oblaka olovna, bogata ribama (»fogos«). Jezero je nastalo ujedinjenjem četiriju diluvijalnih depresija. Obala je strma jedino pored Bakonjske šume, a istočna obala je ravna. Opseg jezera iznosi 197 km. Imade mnogo pritoka, a najveći su Zala i Tapolcza. Voda se pod utjecajem stepskoga podneblja jako isparuje, a odvodi je i Sió, koji s Kaposom teče u Dunav, no otjecanje vode regulira se branom na kanaliziranoj tekućici Sió. Južna obala je nadaleko plosna, pa se po njoj napajaju stada stoke i mnoštvo djece igra s valovima bez ikakve pogibelji. Terase na strani Bakonjske šume pokrite su voćkama i vinovom lozom, selima, vilama i kupalištima, među kojima se ističe kupalište Balatonfüred. Na bazaltnom poluotoku Tihany-u čini opatija sa zavjetnom crkvom milovidan ukras. Dalje na sjeverozapadu kod kupališta Tapolcze dižu se vulkanska brda (Badacsony, Csobáncz, Gulács, Tothegy i dr.), gdje rode izvrsna vina Madžarske. Na istočnoj strani je znatno kupalište Siófok. Blatno jezero ide u red najboljih istraženih jezera na svijetu.
LIT.: Resultate der wissenschaftlichen Erforschung des Plattensees, 22 sv., Budimpešta 1897—1920.