BIRSAGIUM izvode neki iz madžarske riječi birsag, što znači globa, premda imade dokaza, da je taj naziv postojao, dok se u Evropi nije za Madžare još ni znalo. Drugi ga svode na sredovječnu lat. riječ. bursa (iz grč. »kesa«). U širem se smislu razumijeva pod tom riječi svaka novčana kazna zbog protupravnog djela. Ali u užemu su tehničkom značenju staroga našeg prava to samo one kazne, kojih sud ne određuje po glavnom predmetu spora, nego mimogred zbog sakrivljenog protupropisnog ponašanja stranaka u toku postupka.

Glavni je takav procesni prekršaj bila t. zv. calumnia (kleveta), koju bi onaj počinio, koji je protupropisno ili bez zakonskog temelja u prijevarnoj nakani tužio nekoga ili makar i neformalni postupak poveo protiv njega, samo da ga uznemiruje. Tako na pr. tko bi istu stvar u isto doba potraživao pod dva razna pravna naslova (sub duplici colore) ili pred dva razna suda (duplici iudiciaria via), da dobije dvije osude i provede dvije ovrhe. U takvu bi slučaju krivac, za kaznu, gubio uopće svoje potraživanje, a uz to se osuđivao i na globu od 200 forinti. Tko bi pak nedostojnim riječima ili nedoličnim kakovim djelom pred sudom povrijedio svetost mjesta i dostojanstvo vlasti, kažnjavao bi se, zbog oskvrnuća sudišta: violatio sedis iudiciariae, na globu od 100 forinti. Na isto takvu globu osuđivali su se, uz dužnost da naknade protivnoj stranci parnične troškove, i oni, koji bi obijesno vodili parnicu. To je bila poena temere litigantium za one, koji bi u prvoj instanciji izgubljenu parnicu tjerali sve do vrhovnog sudišta, a da ne bi ni kod kojeg suda dobili nikakova nimalo povoljnog rješenja. Odvjetnicima bi se zbog povrede dužnosti njihova zvanja oduzimalo pravo zastupanja stranaka pred sudom (stallum agendi), što se zvalo silentium procuratorum: odvjetnička šutnja. Tako na pr. ako bi odvjetnik bio u dogovoru s protivnikom svoje stranke, pa bi mu odavao njene tajne; ako bi zlonamjerno, u nevrijeme, napustio preuzetu parnicu; ako bi ometao nagodbu među strankama; ako bi uskratio poslušnost sudskom nalogu, da zastupa siromašnu stranku; ako bi krivotvorio isprave ili se znalice krivotvorenima služio; ako bi kao zastupnik siromašne stranke dopustio, da mu se obeća quota litis: izvjesni dio parničnog dobitka. Prema području nadležnosti suda, koji je kaznu izrekao, bila je i odvjetnička šutnja općenita (silentium universale), djelomična (s. partiale) ili posebna (s. singulare), a svaka je od njih opet mogla biti ili trajna (s. perpetuum) ili privremena (s. temporaneum). Inače bi se odvjetnici, koji su se pred samim sudom ogriješili bilo time, što su bez propisanog ovlašćenja zastupali stranke (ob defectum mandatariatus) ili su nedoličnim ili uvredljivim izrazima u parničnim razjašnjenima (ob alegationes asperas vel laesivas) vrijeđali sud ili stranku, kažnjavali t. zv. otkupom jezika: emenda linguae, koji se sastojao iz globe od 100 forinti. Zakonski su se iznosi birsagija u daljim stadijima postupka (u postupku odbijanja, pa obnove) i podvostručavali i početverostručavali, ali u 16. st. su se već dosuđivali samo u jednostrukim iznosima. Dapače, ako bi osuđeni odmah platio globu ili barem položio kakav simbol plaćanja, na pr. prsten, pečatnik ili mač, onda bi mu se globa snizivala na ¼; pa i ako ne bi odmah platio, ni položio kakav znak plaćanja, ali bi zamolio sud, da pošalje koga s njime kući, da preuzme novac, onda bi mu se globa snizila na ½. Tek ako bi se birsagium morao ovršno utjerati, onda bi se naplatio potpuni zakonski iznos. Od ubranih su birsagija ⅔ pripale, po pravilu, sucu, a ⅓ protivniku globljenoga.