BENIN, nekadašnji glavni grad nekadašnje crnačke države istoga imena na zapadu od delte rijeke Nigera, u bujnoj tropskoj vegetaciji s bojovnim stanovništvom, koje je još potpuno odano fetišizmu. Englezi osvojiše grad 1897 i dobrim ga dijelom razoriše, tako da ima sada oko 15.000 stan. Ovdje su otkriveni spomenici afričke kulture iz 16. i 17. st. Naplavljeno tlo je plodno i vrlo nezdravo (malarija). U primorju su čitave šume uljnih palma. Sada se izvozi ulje, a prije je cvala trgovina robljem. Urođenici (Sudanski crnci) bijahu na glasu rezbari u drvu i slonovoj kosti, a značajne su i njihove kovinske izradbe, jer prikazuju život pređa. Obala je plodna rižom i šećernom trskom.

LIT.: Ling-Roth, Great Benin, Halifax 1903; Luschan, Die Altertümer von Benin, Berlin 1919. A. M. S.

Za vrijeme portugalskoga kolonijalnog prodora prema jugu Afrike, početkom novoga vijeka, prvi je J. A. d’Aveiro (1485) posjetio B. i već pedeset godina kasnije izradili su Portugalci za sebe trgovački monopol s Beninom. B. je u 16. i 17. st. bio važan trgovački i prometni centar zapadne Afrike (robovi, slonova kost, mirodije). Od početka 18. st. B. je pao potpuno u zaborav, dok nije prigodom jedne kaznene ekspedicije Engleza 1897 ponovno otkriven.

Njegova je umjetnost napose važna za etnografiju. Na području B-a su, nakon ponovnog dolaska Evropljana, nađene velike količine lijevanih brončanih plastika, za koje se kronološki moglo ustanoviti, da su one najbolje rađene u t. zv. veliko doba (1500—1691), i to na osobit način i u posebnom stilu. Plastike od slonove kosti su već otprije bile poznate; rađene su samo u dvorske i sakralne svrhe. Odlikuju se vanrednom ljepotom i preciznošću izradbe. Njihov stil je realistički, dakle suprotan apstraktnoj stilizaciji afričke urođeničke umjetnosti. Radi toga se zaključivalo, da su to umjetnine nastale pod evropskim (portugalskim) utjecajem. Danas je ta teorija napuštena, iako se ne mogu negirati i neki vanjski utjecaji, koji su nastali poradi migracija na ovom nekada važnom trgovačkom sektoru zapadne Afrike. Ustanovljeni su osim evropskog utjecaji indijski, istočno-afrički, pa i islamski. Stilske osobine tih plastika izrasle su iz privredne strukture: trgovina, koja je baš u vrijeme procvata umjetnosti bila životna podloga B-a. Propadanjem trgovine propada i beninska umjetnost. Međutim ni ta stilizacija, nastala iz novih životnih oblika, nije mogla prekriti osnovne elemente afričkoga umjetničkog izraza. Pokraj svih osobina beninska umjetnost je umjetnost Afrike. Prema današnjem shvaćanju čini se, da je i lijevanje bronce već bilo poznato u Africi prije dolaska Evropljana, a koliko se ta vještina cijenila, svjedoči činjenica, da su ljevači (ine-nigun) bili u osobnoj pratnji beninskih kraljeva. Bronca, koja se upotrebljavala, sastojala se od 70—90% bakra, 3—20% cinka i 2—13% olova.

LIT.: R. H. S. Bacon, Benin, the City of Blood, London 1897; F. von Luschan, Die Altertümer von Benin, Berlin 1919; B. Struck, Chronologie der Benin-Altertümer, Berlin 1923; C. Einstein, Afrikanische Plastik, Berlin; M. Kus-Nikolajev, Beninska plastika, Zagreb 1931. M. K. N.