BAUMBACH, Rudolf, * Kranichfeld (Sachsen-Meiningen) 28. IX. 1840, † Meiningen 21. IX. 1905, njemački pjesnik s pseudonimom Paul Bach. Učio je prirodoslovne nauke u Heidelbergu. Kako se nije mogao posvetiti sveučilišnoj karijeri, bio je privatan učitelj po različitim krajevima, a od 1868 do 1878 u porodici bogataša Ascendulisa u Gorici i Trstu, zatim privatnik u Trstu do 1885, kada se preselio u Meiningen. Kao ljubitelj prirode dobio je u Trstu prvi poticaj za pjesničke pokušaje, osobito otkada se tamo osnovala primorska podružnica njemačko-austrijskoga planinarskog društva. Slavan je postao po svom epu Zlatorog (1877), koji obrađuje slovensku narodnu priču iz Trente. Taj ep je na češki preveo A. Heyduk (1885), na slovenski A. Funtek (1886, 2. izd. 1922), na poljski L. Glatman (1907), na lužičkosrpski J. Šura (1931), na srpski N. Vučetić (1937), na talijanski A. Tribel-Tribelli (1930).

Po Scheffelovu uzoru pjevao je u svojim daljnjim djelima o vinu, ženi i pjesmi. Obnavljao je staru fabulistiku i radi svog osjećaja za prirodu i prirodnost bio je nazvan »romantičarom u odori turista i alpinista«. Laka verzifikacija, životni optimizam, blaga, ne bolna satira i umilan humor pribavili su mu širok krug čitatelja, napose među ženskim svijetom. U antologiji svoje mladenačke lirike Mein Frühling (1882) donio je i prijevode Prešernovih pjesama.

LIT.: Dom in svet, 1905; P. Rosegger, Heimgarten, 1906; A. Dreyer, Mitteilungen des deutsch, u. oesterr. Alpenvereines, 1905; Fr. Brümmer, Lexikon der deutschen Dichter u. Prosaisten des XIX. Jh., I. s. v.; A. Funtek, Literarna pratika za 1914, 1.; J. Kugy, Aus dem Leben eines Bergsteigers; P. Rosegger, Gesammelte Werke, 36; A. Selka, R. B. Ein Lebensbild, Meiningen 1924.