BATIĆ-MIRKOVIĆ, »knez bosanski« (u listinama od 1405—1420), gospodar tvrdog grada, koji se od 1503 spominje najčešće pod imenom Dubrovnik (danas ruševine na brdu Humu, ispod sela Kopošićâ, sjeverno od Sarajeva). Na sedlu između Huma i Čemerina nalaze se ostatci sredovječne nekropole, među kojima se ističu nadgrobni spomenici porodice kneza B.-M. Knežev spomenik nosi lijepo uklesan natpis, koji glasi: »<znak> Va ime Otca i Sina i svet(o)ga Duha amin’. Se leži knez’ Batić’ na svoe zemli na plemenitoi, milostiju b(o)žiom’ i slavnoga g(os)p(o)d(i)na krala Tvr’tka knez’ bosan’ski. Na Visokom’ se pobolih’, na Dubokume me dn’ doide. Si bilig’ postavi gospoja Vukava s moimi dobrimi; živu mi vêrno služaše, a mrtvu mi posluži.« Po umjetničkoj izradbi ističe se osobito drugi po veličini stećak (možda kneževe žene Vukave), izrađen u obliku bosanske drvene kuće.

LIT.: K. Hörmann, Nadgrobni spomenik kneza Batića, Glasnik zem. muzeja, III., Sarajevo 1891; Ć. Truhelka, Osvrt na sredovječne kulturne spomenike Bosne, Isto XXVI., 1914 i posebno; Đ. Mazalić, Starine u okolici Sarajeva, Isto LI., 1., 1939.