BARKA (talij. imbarcazione, barca, njem. Boot, engl. boat) je općenit naziv za različne vrste manjih lađa na moru, koje su otvorene, bez palube ili s djelomičnom palubom. Barka, riječ egipatskog podrijetla, poznata je kao stara mediteranska riječ, uobičajena u našim primorskim vodama od najstarijih vremena. Naziv lađe barcusius, koji se spominje u dubrovačkim spomenicima, može biti izveden od barca u romansko-dalmatinskom obliku te se dubrovačkim statutom pod imenom barcusius označuje lađa veća nego je barca. Prema načinu pogona postoje barke na vesla, na jedra, na parni, motorni i električni pogon. B. na paru imaju mali parostroj, a motorne b. imaju bilo ugrađeni benzinski bilo izvanjski motor. Osim toga b. se dijele na više vrsta, i to prema svrsi, kojoj služe, prema materijalu, iz kojega su građene, i t. d.

B. se grade na isti način kao i ostali pomorski plovni objekti. Građene su s kobilicom za razliku od plovnih objekata na rijekama, koji imadu obično plosnato dno. Glavni sastavni dijelovi jesu: kostur, koji sačinjavaju rebra s kobilicom i osovinama pramca i krme kao i oplata, t. j. plašt, koji pokriva kostur. Ova konstrukcija pojačana je s dvije ili tri poprečne spone, koje mogu služiti istodobno kao klupe za veslače, dok su na krmi uređena naokrug sjedala za putnike. Dno korita pokriveno je ravnim podom od dasaka, ispod kojega je slijevak, gdje se sakuplja voda od kiše ili voda, koja ulazi zbog propuštanja oplate. Na dnu korita probušena je rupa, koja je začepljena čepom, kako bi se mogla isprazniti voda iz slijevka, kad se b. izvuče na obalu zbog čišćenja ili popravka, ili se digne na sohe.

Građevni materijal za b. je drvo, ali imade i takvih barka, koje su građene iz željeza ili čelika. Kao drveni građevni materijal dolazi u obzir hrastovina, naročito za kostur, nadalje borovina, brestovina, jasenovina, jelovina (za oplatu i unutrašnji uređaj). Za luksusne i sportske b. upotrebljava se orahovina, mahagoni, teak, pitch-pine, i t. d. Ima i malenih sportskih brodića iz gume i nepromočiva platna s kosturom iz drva. Veličina barka kao i njihov oblik različit je prema svrsi i upotrebi te prema mjesnim prilikama i običajima. Najčešća veličina b. je od 4 do 8 m, dok b., koje služe za spašavanje, dosežu i duljinu od 15 m. Oprema se sastoji od vesala s priborom (palci i štropi ili rašlje, viljuške), kormila s rudom, jarbola i jedra s potrebnim užetima, sidra, konopa za privezivanje, paljka (posude za izbacivanje vode iz slijevka). Vesla imaju različit oblik i veličinu prema vrsti i veličini same barke. Jedra su najčešće latinskog (trouglastog) tipa.

Prema svrsi, kojoj barke služe, dijele se uglavnom na takve, koje služe prijevozu dobara i osoba, ribarenju, sportu i spasavanju na moru.

1. Barke za prijevoz. Brodica ili šajka na vesla, jedra ili motor nazvana je ona b., koja služi za prijevoz osoba i robe u lokalnom prometu luka i među obližnjim mjestima, a koju upotrebljavaju šajkaši od zanata (battellanti). U ovu grupu idu i b. za zabavnu vožnju u morskim kupalištima. To je otvorena lađica u duljini od 4 do 8 m, koja može nositi do osam osoba. Gondola je naročiti tip prijevoznog brodića u lagunama venecijanskim. Batela je mala lađica s ravnim dnom u dužini od 3 do 5 m, čun, vrlo malena lađica za čišćenje i bojenje brodskog trupa, kajić (talij. caicco), mala drvena lađa, otvorena ili pokrivena na prednjem dijelu, ovalnoga dna, koja je služila nekad za galije. Riječ kajić odgovara turskome kajyk te je istočnog podrijetla. Ako je kajić sa širokom krmom, naziva se češće pasara. Guc (talij. gozzo) je kajić, kome je stražni dio sličan prednjem, t. j. šiljast, a koji je dug 4 do 6.50 m. Traget (talij. traghetto je veća prijevozna lađa s jedrom, imade nosivost između 8 do 15 tona te je zapravo neka velika gajeta, koja služi za prijevoz većeg broja osoba i veće količine dobara. Među barke ubrajaju se i one dosta velike teretne lađe, nazvane mauna (talij. maona ili barca di carico, njem. Lastboot), koje služe za prijevoz dobara od ili do broda, te ih vuku remorkeri.

2. Ribarske barke za profesionalni ribolov su jače i jednostavnije građene lađe s pogonom najčešće na vesla, ali i na motor ili parostroj. Kao istaknuti tip ribarskih b. za lov s povlačnim mrežama uz obalu poznata je u gornjem našem primorju barka ribarica, a u Dalmaciji nazvana leut. To je b. od nekih 7 do 10 m duljine, najčešće pokrivena, s palubom na pramcu od oko ⅓ duljine za smještaj mreža, do šest dugačkih vesala, a veslači stoje pri veslanju licem prema pramcu. Na pramcu imade leut naročit nos (špirun). Gajeta ili gaeta ribarica je slična leutu, ali je manja od njega, dužine 4 do 7.50 m, obično je pokrivena i ovalnoga dna.

3. Barke za sport, koje su građene obično iz skupocjenog drva, na pr. iz mahagonija, imaju uski i dugački oblik, kako bi se smanjio što više otpor kod veslanja. Prema broju veslača zovu se samac (engl. skiff), kad vesla jedna osoba s dva vesla, dvojac (engl. double scull) za dva veslača po dva vesla, dvojac bez krmilara (engl. pair oars), kad veslaju dva veslača svaki jednim veslom, trojac za tri veslača, četverac za četiri veslača, od kojih svaki vesla jednim veslom, osmerac, i t. d. Sjedala za veslače su pomična te se nalaze na kotačićima, koji kližu po šinji. Vesla su na tim tipovima sportskih lađa načinjena iz laganog i čvrstog drveta sa širokim i savinutim lopatama. Takve se barke upotrebljavaju na veslačkim utakmicama (regate). Sandolina je malena drvena lađica za zabavu kupača. Gig je barka s oplatom na preklope (talij. scale, njem. Klinker), koja ima duguljast oblik, šiljast pramac i odsječenu krmu s pogonom na četiri vesla. Tako je nazvana i b. zapovjednika na ratnom brodu. Među sportske b. idu i sportske jedrilice, nazvane kuter, vrlo fino građene lađice s djelomičnom palubom na pramcu i na krmi, 5 do 7 m dugačke, s visokim jarbolom i trokutnim jedrom, kao i motorne sportske lađe različitih tipova i različite veličine s ugrađenim motorom ili izvanjskim motorom, koje služe također za sportski ribolov.

4. Barke za spasavanje posada i putnika osobito su jako konstruirane i vrlo stabilne, da mogu odolijevati uzburkanom moru. Na pramcu i na krmi, a češće i sa strane imaju ugrađene metalne sanduke sa zrakom, kako ne bi potonule, ako se izvrnu. Prema međunarodnim propisima mora svaki brod imati dovoljan broj b. za spasavanje, da bude svakoj osobi na brodu osigurano mjesto u tim barkama za slučaj neke morske nesreće. Ove b. su namještene na palubi broda tako, da se mogu spustiti u more u najkraćem vremenu. Spuštanje se vrši s pomoću različnih sistema soha (engl. davit), a na modernim brodovima pomoću automatskog otkapčanja. Veličina barka za spasavanje je u razmjeru s veličinom dotičnog broda. Veliki prekooceanski kolosi imaju takve b. do 15 m duljine i do 4 m širine te mogu nositi do 140 osoba. U najnovije vrijeme imaju takve velike b. za spasavanje i radio stanicu.

Pored brodskih barka za spasavanje postoje i obalne b. za spasavanje, kojima se služe obalne stanice za spasavanje brodolomaca, nastradalih u blizini kopna. One su različne veličine već prema obalnim prilikama. Naročito su građene, da se njima mogu služiti i u najjačim olujama i u najuzburkanijem stanju mora, te imaju sve potrebne sprave i pomoćna sredstva za spasavanje i pružanje pomoći brodolomcima.

Sve ove navedene kategorije barka u praksi nisu strogo omeđene ni po svrsi, kojoj služe, ni po pogonskoj snazi, već postoje b., koje služe istovremeno i za jednu i za drugu koju svrhu te su uređene na jedno ili drugo pogonsko sredstvo. Posebno valja još spomenuti barke, koje u ratnoj mornarici i u nautičkim školama služe za vježbanje mornara ili učenika u veslanju i jedrenju. To su otvorene lađice od 6 do 10 m duljine, sa 8 do 16 vesala, jednim pomičnim jarbolom ili s dva jarbola, s jedrima za izobrazbu u jedrenju. Barkača je najveća lađica na ratnom brodu na 12 do 14 vesala, koja može biti i s parnim pogonom. Nadalje imade još različnih specijalnih b. za različne tehničke svrhe, kao što su one b. i pontoni, koji služe za izvršenje lučkih radova, na pr. za polaganje i dizanje plutača, sidra, lanaca i t. d. F. S-ć.