BANSKA KRAJINA, zemlja između Kupe i Une s mjestima Glinom, Petrinjom, Kostajnicom, Dubicom, Jasenovcem i Zrinjem. Zvala se isprva Petrinjska ili Kupska krajina. Nastala je na teritoriju negdašnjih triju slavonskih županija: goričke, gorske i dubičke. U njoj su bile čete hrvatskoga bana, te je stajala pod njegovom neposrednom vlašću. Sastojala se od dvije regimente, petrinjske i glinske, s kapetanijama: Kostajnicom, Glinom, Dubicom i Zrinjem. Za njeno utvrđenje i uređenje brinuli su se pored bana i staleži nutarnje Austrije. Zbog toga je dolazilo do svađa i raspra među njima. Inače je bila uređena kao Karlovačka i Varaždinska krajina. Podkapetan zemlje bio je ovdje zapovjednik vojske i brinuo se za sve njene vojne poslove, a zapovijedi je primao od vrhovnog vojvode, bana. Ta je Krajina proširena s vremenom uz Unu od Jasenovca do Karlovačke krajine. Stalna je težnja hrvatskih staleža, da predobiju za kraljevstvo i Karlovačku i Varaždinsku, a uz to se imaju boriti da sačuvaju i samu Bansku krajinu, jer gradačko vijeće buni u njoj stalno doseljene Vlahe, da se ne pokoravaju banu. Usred ovih nereda i nemira Leopold I. tek 1704 predaje konačno tu Krajinu u vlast bana, i od toga vremena zove se ona Banska krajina. 15. IV. 1728 pokušali su reglementom uvesti u njoj red, a onda 16. I. 1750 carskom diplomom, po kojoj su staleži zadržali u njoj svoju vlast, ali je ona stajala i nadalje pod vodstvom dvorskog ratnog vijeća. Ban će i u buduće njom upravljati i imenovati sve časnike osim pukovnika. U međuvremenu preselila se uprava te Krajine u Zagreb. G. 1783 pređe ovamo i uprava Slavonske, a 1786 i Hrvatske krajine, te se sjediniše sve tri u jednu generalnu komandu. Poslije smrti Josipa II. ostao je na čelu banske generalne komande i nadalje ban. Ona je podčinjena generalnoj graničarskoj direkciji u Beču. G. 1805 došle su dvije banske regimente pod Napoleona, a 1813 opet su u austrijskoj vlasti. Carskom naredbom od 15. VI. 1873 razvojačena je i ona, koja je bila u sklopu Slavonske i Hrvatske krajine, te dobiva civilnu upravu. Ali tek 1881 provedeno je njeno sjedinjenje s Hrvatskom.

LIT.: R. Lopašić, Spomenici hrvatske Krajine, I.—III., Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 15, 16, 20, Zagreb 1884— 1889; H. I. Schwicker, Geschichte der österreichischen Militärgrenze, Beč i Tješin 1883; T. Smičiklas, Poviest hrvatska, II., Zagreb 1879; F. Šišić, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1916; F. Vaniček, Spezialgeschichte der Militärgrenze, I., Beč 1875.