ADOPCIJA (lat. adoptio). Uzimanje djeteta pod svoje, posvojenje (posiniti, pokćeriti). A. je pravni posao, kojim netko tuđe dijete uzima pod svoje; poznata je od davnine gotovo svim kulturnim, pače i nekulturnim narodima, ali je nema u Anglosasa. U rimskom pravu razlikuje se adopcija i arogacija (arrogatio). Adopcija je posvojenje osobe pod očinskom vlasti (alieni iuris), a obavlja se prividnom — za sinove — trokratnom ili — za kćeri — jednokratnom prodajom, iza koje prividni kupac pred pretorom prividnom parnicom o očinskoj vlasti (in iure cessio filii) protiv prodavaoca vindicira za sebe očinsku vlast, pa budući da pater familias ne bi protuslovio, dosudio bi pretor dijete adoptantu. — Arogacija je posvojenje osobe, koja nije pod očinskom vlasti (sui iuris), a biva formalnim zakonom u narodnoj skupštini. U Justinijanovu pravu biva adopcija očitovanjem adoptanta u zapisnik kod suda u prisutnosti i privolom adoptata. Učinak posvojenja: posvojeni ulazi u očinsku vlast poočima, postaje njegovo dijete, stupa u srodstvo s njegovim srodnicima i dobiva zakonsko nasljedno pravo prema poočimu. Tako adopcija podražuje prirodu. A. u današnjem pravu → Posinjenje.